Nakon duže pauze, jedan od najpoznatijih rock bendova u regionu, kultni Partibrejkersi, posjetiće ovog ljeta Crnu Goru.
U sklopu turneje "Krš i lom", bend će svirati 24. jula na nikšićkom Lake festu, posljednje večeri festivala.
Dan kasnije će nastupiti u Baru, na ljetnjoj pozornici Doma kulture. Tim povodom sagovornik “Vijesti” bio je Zoran Kostić – Cane, frontmen popularnih Brejkersa.
Dugo vas nije bilo u Crnoj Gori. Prošle godine je čak najavljen vaš koncert u Kolašinu, pa je otkazan.
"Da. Pa, ljudi se javljaju. Ko može da uradi svirku - uradi, ko ne može... Ali stvarno nismo dugo svirali u Crnoj Gori."
Jedno vrijeme se pričalo da čak ne želite da svirate ovdje zbog nemilih događaja koji su se dešavali na vašim koncertima u Podgorici. Izbijale su tuče, gađali su te rešoom?
"Da, pao je rešo i granitna kocka između mene i Antona. I menadžer nam je bio kidnapovan. Ali dobro, to je prošlost. Jednostavno nisu ljudi zvali i to je razlog zašto nismo dolazili. Mi ne pravimo neprijatelje, nego prijatelje.
Da, pao je rešo i granitna kocka između mene i Antona. I menadžer nam je bio kidnapovan
Sudeći po brojnim snimcima i komentarima, čini se da su Partibrejkersi kao vino - što stariji, to bolji. Mnogi tvrde da trenutno zvučite bolje nego ikad.
"Zvučimo super, s obzirom na to da smo sad na turneji koja traje od prošlog mjeseca, od 10. juna putujemo, sviramo... Znaš kako, kad je čovjek jednom nogom u grobu ljubav prema životu mu se pojačava. I prema onome što radi, što ga hrani i predstavlja u dobrom svjetlu.
Kako porodica podnosi tvoje odsustvo kada si na turneji?
"To sad zvuči kao da se ne vidimo po tri mjeseca (smijeh). Mislimo jedno na drugo, privrženi smo jedno drugom. Porodica je kao bend - sve radiš da opstane.
Poznat si po tome što na nastupima ne štediš ni publiku. Da li si sad kad si stariji i kad imaš djecu pažljiviji?
"Zbog koje djece? Svi smo mi nečija djeca. Normalno da mjerim riječi, da pazim šta ću reći, pošto taj nastup treba da bude i edukativnog karaktera. Obično roditelji dovode djecu da im to budu prvi koncerti u životu. Ono kao "ej, tvoj prvi koncert u životu je bio koncert Partibrejkersa. A ja i tvoja mama smo se upoznali na njihovom koncertu".
Obično kad vidim djecu i kad nam bacaju bombone na binu, pokupim bombone, odnesem djeci i kažem im da podijele to sa drugima, da budu solidarni. Uvijek kad imam priliku ja im uradim nešto lijepo. A starije ne treba štedjeti. Jer oni kao da nisu porasli. Kao da su se samo ugojili."
Sa posljednjim albumom "Sloboda ili ništa" ste imali dosta problema, gotovo niko nije htio da ga izda. Sada ste objavili live album "Krš i lom" online, na šta se odlučuje sve veći broj bendova jer se čini da diskografske kuće više nemaju smisla. Kako komentarišeš to?
"Muzika je za narod. Treba da bude dostupna, neka se koristi. Diskografska industrija je propala, jer je htjela na brzinu da zaradi lovu, a nije vodila računa na koji način to radi. A mi inače diskove koje izdamo dijelimo, kao vizitkarte. Mi smo sad ovo uradili, evo izvolite, poslušajte, nadamo se da će vam se svidjeti. Ili kao male poklone za ljude koje upoznajemo i srećemo na našem putu.
Starije pjesme Brejkersa, nastale za vrijeme represije Miloševićevog režima, jednako su aktuelne i danas.
"Jer nisu inspirisane Miloševićevim režimom, nego ljudskom glupošću, koja je neiskorjenjiva. Glupost je anacionalna, ne poznaje granice i živi u svim ljudima. Plod je ljudske nesvijesti, neodgovornosti i nezapitanosti nad samim sobom."
Nisu inspirisane Miloševićevim režimom, nego ljudskom glupošću, koja je neiskorjenjiva
Jednom prilikom si izjavio da je za ljude sa ovih prostora sloboda sinonim za divljaštvo.
"Tako ljudi to shvataju. Ne kao veliko pravo i obavezu, nego misle da ne podliježu nikakvom zakonu, da mogu da se ponašaju kako hoće. Po njima, sloboda je jednako bahatost, a to nije. To je tek zarobljeništvo. Sloboda je imati svoje pravo, imati svoj život, pravo na svoj život, pravo na sebe. Sloboda znači živjeti od svog rada. Znaš, mnogi ne mogu da žive od svog rada."
Kakav je tvoj pogled na Beograd danas?
"Već dugo ne živim tamo, ali odem zbog roditelja, prijatelja, obaveza... Tijesan je i pun je bijesnih ljudi. Osnova za normalan život je sve manje i manje. Frustracija opšta..."
Opširnije u štampanom izdanju
Galerija
Bonus video:
