Atmosfera kakve nema ni na derbijima južnoameričkih fudbalskih liga, horsko pjevanje publike od prvog do posljednjeg sekunda svirke, bakljada, ulazak Gule u navijački kop ispred bine, pa izlazak skoro cijelog kopa na binu i smjenjivanje fanova na mikrofonu, djevojčica koja igra na sceni pored klavijaturiste i svojevrsna plesna koreografija Guli najbližih osoba na pozornici-samo su neki od detalja sa sinoćnjeg trijumfalnog nastupa Katapulta u sali Doma kulture.
Koncerti najdugovječnije crnogorske rok-grupe u Baru specifičan su i nedovoljno istražen fenomen: ovakav odziv publike na poruke i simbole emitovane sa scene pod Rumijom nijesu uspjeli u danima najveće slave da ostvare ni Atomsko sklonište ni Bijelo dugme ni Bajaga.
" Ovo je domaći teren, sve je dozvoljeno" lakonski je na početku nastupa Gula najavio šou koji je uslijedio.
Ovo je domaći teren, sve je dozvoljeno
Silom prilika, odnosno meteoroloških predviđanja padavina, koncert je iz ljetnje bašte bio izmješten u salu Doma kulture, mada u vrijeme početka na nebu nije bilo niti nagovještaja oblaka.
Peh, svakako, međutim, vreline u publici bilo bi i bez junskog temperaturnog plusa, što su docnije u dva navrata bukvalno dočarale upaljene navijačke baklje.
Od uvodne-“Pjesme ljubavne” pa do samog kraja, svaka Katapultova pjesma imala je produžetak u vidu horskog pjevanja iz publike uz konstantno skandiranje “Gula, Gula”...
A u publici Gulini ispisnici, pa dječaci i djevojčice koji su ranih osamdesetih stasavali uz prve albume Katapulta, pa dječaci i djevojčice koji nijesu bili rođeni u vrijeme kada je barski bend na budvanskom festivalu odsvirao “Crna Goro”, te zaista nevjerovatan broj mališana koji su koncert otpratili sjedeći na ramenima očeva ili držeći ih za ruku.
Furiozno finale
Hitovi se ređaju kao na pokretnoj traci, a bend melje kao parni valjak u svakom smislu ovog poređenja. Emotivni vrhunac večeri, makar starijim posjetiocima, bilo je izvođenje pjesme o čuvenom barskom pomorcu “Limuzina i Havana čeka Aca Borozana” u koju je Šef Božo (Gagović) ugravirao strahovit gitarski solo.
Gula se odaziva najstrastvenijim navijačima i na ” Ja sakrivam sebe u sebi” silazi u publiku, mikrofon se šeta iz ruke u ruku, a već za sljedeću pjesmu, frontmen Katapulta poziva kop da mu se pridruži na bin.
Najavljeni gost iznenađenja bio je sve vrijeme koncerta na bini- klupski bend “ Akademija”
Fanovi potom ispred benda pjevaju “Kada ti jednom loše krene” i posljednju pjesmu pred bis “Godine prolaze”. U publici više nema onih koji sjede, posjetioci svih generacija-svi su na nogama, svi pjevaju.
U sali se potom pale svijetla, ali, još nije kraj ovog interaktivnog doživljaja, još ne posustaje euforija ispred bine. Za bis slijedi prvo “Moju ulicu zaobilaze” sa prvog albuma, koja je inače ranije izvedena za “ekipu iz Makedonskog naselja”, a onda “Jer u tvojim očima” za kraj.
Najavljeni gost iznenađenja bio je sve vrijeme koncerta na bini- klupski bend “ Akademija” čija četvorka čini muzičare Katapulta, a koji su odsvirali dvije obrade dok se Gula odmarao za furiozno finale.
Osim dosad najintezivnije reakcije publike kada je Katapult u pitanju, sa svirke valja istaći i sjajan zvuk koji je potpisao barski “Boltes”.
Umalo "kraudsurfing"
Guli zamalo nije pošlo za rukom da ostvari prvi”kraudsurfing” u istoriji barskih rok-koncerata, odnosno da ga navijači na rukama prošetaju preko sale.
Tačnije, kada je ušao u kop, nije završio na već u rukama oduševljenih fanova.
Galerija
Bonus video:
