Novinari su bili, neko kaže i ostali, “sedma sila”. Međutim, osamdesetih godina prošlog vijeka u Jugoslaviji je postojala i “Osma sila”, grupa iz Nikšića koja je nastala iz benda “Mir”, formiranog 1978.
“Svojom agresivnošću, energijom i čvrstinom uz dobar angažovan tekst, pokazali su da je Crna Gora dobila predstavnika u domaćoj rok muzici”, pisali su jugoslovenski mediji nakon festivala “Opatija ‘81”, gdje je grupa “hard rokerskog tipa”, kako je nazvaše, osvojila treću nagradu publike.
Grupa, u sastavu: Blažo Perović - bubanj, Duško Stanisavić - bas, Željko Mrvošević - klavijature i vokal, Slobodan Bobo Dobrilović – gitara i Dimitrije Mićo Maksić – gitara, izvela je te 1981. u Opatiji Maksićevu numeru “Biće bolje”. I bilo je, tvrde poznavaoci tadašnje muzičke scene, bolje, a jedni od onih koji su donijeli taj “boljitak” bili su i nikšićki rokeri. Zahvaljujući organizatoru Bedema Petru Šundiću, na ovogodišnjem izdanju festivala, nakon tri decenije pauze okupiće se članovi benda, starije podsjetiti na neka druga vremena a mlađe, nadaju se, uvjeriti da su se s pravom zvali “Osma sila”.
“Grupa je za mene, a i za sve ostale članove, bila kao druga porodica. Naši odnosi su bili, i do danas ostali, prijateljski i u svako doba smo mogli računati jedan na drugoga, ne samo u profesionalnom nego i u privatnom životu. Osim toga zbližila nas je ista strast prema muzici i provedeći mnogo vremena na probama, na dugim mjesečnim angažmanima, koncertima… nije moglo ni biti drugačije. Ostala sa čvrsta priljateljstva, i mada fizički udaljeni, naš svaki susret je pun emocija i živih sjećanja na prošlo vrijeme. Ovaj ponovni zajednički nastup na Bedemu će sigurno biti još jedan pokazatelj našeg zajedništva”, kazao je Mićo Maksić, koji je iz grupe “Minori” postao član “Osme sile” na “određeno vrijeme”, a ostao dok je trajala.
“Za mene je ‘Osma sila’ bila život. Narod nas je volio, nije bilo prepucavanja među bendovima. Napravili smo iskorak za crnogorsku muziku jer rok u to vrijeme nije bio baš popularan pa smo mi malo doprinijeli toj popularizaciji”, prisjeća se Bobo Dobrilović.
Ističe da je kroz grupu prošlo dosta članova, ali da je najuspješnija bila sa sastavom koji će nastupiti na Bedemu. Pored njega i Maksića, to su još i Željko Mrvošević, bubnjar Zoran Ćele Ćetković i basista Zdenko Dejo Pekić.
“Imponovalo mi je kada su me zovnuli da sviram sa njima. To je bilo 1982. Bili su kultna grupa i bio sam presrećan. Nijesam mogao da vjerujem da su me zvali. Nastup na Bedemu biće pravi izazov”, kaže Ćetković.
I Pekiću, koji je koju godinu mlađi od ostalih članova, imponovalo je kada je postao dio “Osme sile”.
“Bio je to odličan osjećaj. Uz njih sam i muziku i posao počeo ozbiljnije da shvatam”, ističe on.
Prvi samostalni koncert grupa je imala u amfiteatru tadašnje Pedagoške akademije (današnji Filozofski fakultet) u Nikšiću. Pjevali su autorske pjesme i „kupili“ publiku. Nastupi su se ređali, kako po Crnoj Gori, tako i po Jugoslaviji, a sa njima su išli i njihovi obožavaoci.
“Kada smo išli u Opatiju morali smo da uzmemo autobus Elektroprivrede da idu naši obožavaoci sa nama. Stalno su nas pratile naše ekipe”, sa osmijehom priča Dobrilović.
A osmijeh im ne silazi sa lica kada se prisjete nastupa. Ne bez razloga. Bili su predgrupa “Ribljoj čorbi” na crnogorskoj turneji, predgrupa “Bijelom dugmetu” na koncertu u beogradskom Sajmu, učesnici velikog dvodnevnog rok koncerta na Hipodromu u Beogradu uz “Kerber”, Zorana Miščevića i “Siluete”, “Yu grupu”, “Atomsko sklonište”, “Iron Maiden”…
Dok Pekić posebno pamti svirke u Rijeci i reakciju publike koja ih je tada prvi put čula, Ćetković se prisjeća nastupa na Sajmištu i “nevjerovatnog osjećaja da budeš predgrupa ‘Dugmetu’ u zenitu slave i da pjevaš pred 20 hiljada ljudi”.
“Najviše sam bio ponosan na grupu i na ono što smo radili kada god smo bili prihvaćeni od publike, a to se vrlo često dešavalo. To nam je bio dokaz da ono što radimo ima smisla i da do većeg dijela publike dolaze naše poruke. Naravno, kada bi to sve bilo obilježeno dodjelom nagrade od stručnog žirija, zadovoljstvo je bilo jos veće”, ističe Maksić, autor teksta i muzike skoro svih pjesama.
Među tekstopiscima se našao i Miladin Šobić sa pjesmom “Spominjem te”, za koju je urađen i spot. I dok Maksić ne može da izdvoji najdražu, jer “svaka ima svoj karakter i zajedno zatvaraju cijelinu”, njegove kolege imaju svoje favorite. Za Dobrilovića je to “Kada budeš star”, možda zato što predstavlja avangardu za to vrijeme (mada su takve pjesme bile i “Sveštenik”, “Matija kralj”, “Deset božijih zapovjesti”), Pekiću je to “Matija Kralj”, dok su Ćetkoviću posebno drage kompozicije iz prvog perioda “Osme sile”, jer mu je, kako reče, uvijek više odgovarao “tvrđi zvuk” nego balade, koje je grupa kasnije pjevala. Jedna od tih balada je i “Nikad više ti i ja”, za koju mnogi kažu da je jedna od najljepših u jugoslovenskom roku.
Grupa je, na predlog RTV Titograd godinu i po nastupala pod imenom “Leonardo”, da bi se ponovo vratila starom imenu, “Osma sila”. Kako se od muzike nije moglo živjeti, a vrijeme im nije bilo saveznik, grupa čijem nazivu je “kumovao” Dragan Tile Batrićević, krajem osamdesetih je prestala da postoji.
“U to vrijeme smo, što se tiče bendova i rokenrola, baš bili sila. Grupa se visoko kotirala. Žao mi je što snimanje nije bilo zaokruženo i što nijesmo objavili ploču”, kaže Ćetković.
Od snimljenog materijala postoje samo pjesme za album snimane u beogradskim studijima.
“Nestrpljivo čekam nastup na Bedemu i nadam se da ćemo uspjeti da oživimo uspomene na prošlo vrijeme. Koliko će energije izaći iz naših instrumenata, pokazaće nam publika. Među njima će sigurno biti ‘svjedoci’ tog perioda, ali još više sam zaintrigiran reakcijom ‘novih’ slušalaca, koji nas znaju samo iz priča. Trema nije nikad bila moj neprijatelj. Sigurno će biti puno emocija, ali znajući dobro sve trenutne kvalitete i mogućnosti svakog od nas, nemam razloga za brigu”, poručio je Maksić.
Do avgusta se “obnavljaju” pjesme, a kako reče Pekić, Bedem fest će pokazati da li su i dalje “sila”.
Većina članova grupe se još bavi muzikom
Mrvošević od 1990. živi u Italiji. Sve vrijeme se aktivno bavi muzikom, član je benda „Back2Back“ koji nastupa širom Italije, Švajcarske, Austrije i Njemačke. Maksić je nakon odlaska u Italiju svirao u grupi „Ođila“ koja se u istom periodu (1995/6) nalazila u Rimu. Sarađivao je i sa različitim malim bendovima iz regiona za prilike jednovečernjih koncerata i svirki. U kućnom studiju 2007. snimio je demo materijal za samostalni projekat (na engleskom jeziku) „Monotony“ od čega je dio materijala objavljen na servisu „YouTube“. Dobrilović je muzički urednik u RTV Nikšić. Ćetković radi u „Zahumlju“, a svira i u prvom nikšićkom bluz bendu, gdje svira i Pekić.
Članovi „Osme sile“ su, u kraćim vremenskim intervalima, bili ii Rajko Kadović, Miloš Vukajlović, Momir Šmeki Jevtović, Rade Đurđevac i nezaobilazni Petar Dobrilović, menadžer grupe koji je zaslužan za mnoge nastupe “Osme sile” širom Jugoslavije.
Publika da pomogne
Muzičari priznaju da je to što dio ekipe živi i radi u inostranstvu (Maksić i Mrvošević su u Italiji) glavni razlog što se nijesu ranije okupili, ali, dodaje Ćetković, možda se pojavi neki novi Petar Šundić i natjera ih da se opet zajedno popnu na binu.
“Već se najavila tura Italijana koja će doći, zatim ljudi iz Slovenije i Hrvatske, koji su naša generacija. Možda nemamo više tu mladost i energiju da ovo iznesemo na način kako smo to radili prije 30 godina, ali publika će nam pomoći. Možda nam i neki vokal ‘sa strane’ pomogne. Vidjećemo. Mislim da će to biti dobro”, zaključio Dobrilović.
Bonus video:
