Nije malo puta Nikola Vranjković, i sa bivšim bendom Block outom i sa sadašnjim, nastupao u Podgorici, ali je sinoć u KIC-u „Budo Tomović“ imao možda prvi pravi koncert baš po ukusu i njemu i fanovima.
„Konačno da imamo jedan pravi koncert u Podgorici“, i on sam je izjavio u jednom trenutku. Bila je to savršena rokenrol svirka beogradskog muzičara i njegove ekipe, na mjestu gdje tako nešto ne doživljavamo često, završena stojećim ovacijama i zadovoljstvu na licima i sa jedne i sa druge strane mikrofona.
Gotovo četiri sata trajao je Vranjkovićev koncert, ako u to uračunamo puš pauzu negdje na sredini i gostovanje Autogenog treninga, ali su ti sati proletjeli kao tren uz predstavu srpskih rokera. To je samo jedan od detalja koji ukazuju na manijakalnu privrženost Vranjkovića prema muzici koju stvara. On je čovjek koji ništa ne prepušta slučaju, pa tako odavno na nekom sličnom koncertu nismo imali ni bolji zvuk ni svjetlo, a tek Vranjković i ekipa čini se da su mogli još četiri sata da sviraju i da bi publika rado to odslušala.
Da je neko neupućen bacio pogled na binu na početku koncerta teško bi razlučio ko je tu glavni. Pozicioniran skroz na stranu, svirajući dok sjedi na pojačalu, kao i ostatak benda u prilično ležernoj pozi Vranjković kao da je htio da poruči da sinoć nije bio toliko bitan on kao ličnost, kao neki frontmen koji će da animira publiku, koliko muzika koju je trebalo upiti. Sa ovakvom ležernošću na bini prisutni su imali utisak kao da su na probi benda, što je dodatno učinilo atmosferu intimnijom. A takva atmosfera potrebna je za potpuno uživanje u njegovim stihovima koji nose veću težinu iskrenosti nego bilo kojeg drugog modernog rok pjesnika sa ovih prostora osim možda ST-a iz Goribora, zbog čega ga publika i obožava toliko.
Isto važi i za njegovu muziku – uglavnom sporijeg tempa, često melanholičnu sa psihodeličnim momentima, presječena s vremena na vrijeme eksplozijom buke, pa nazad u sjetne melodije. Nije bilo rok koncerta u KIC-u kojem je bolje „legla“ Velika sala, sa sjedećim mjestima, bar u skorije vrijeme. I ne samo po pitanju svirke. Bio je to mali produkcijski spektakl, jer je Vranjković sa sobom poveo ekipu koja mu radi ton i svjetlo. Između pjesama nije puno pričao, pustio je da muzika govori, uz jedno kratko hvala KIC-u na pozivu i prisutnima što su došli na početku koncerta.
Sav taj trud da publici pruži maksimalni užitak pokazuje koliko Vranjković voli te ljude sa kojima dijeli svoje stvaralaštvo. A oni mu uzvraćaju jednako jakom ljubavlju. Sala je bila dupke puna i pored toga što cijena karte od 10 eura visoka za lokalne standarde kad su rok koncerti u pitanju, ali svi su bili uvjereni da vrijedi tih para, ma i više. Gotovo svaka pjesma je izazivala više puta aplauze, povremeno i ovacije, dok je publika pjevala u glas sa Vranjkovićem, ali ne urlajući kako često biva na rok koncertima, već obazrivo – tek toliko da muzičarima pruže zahvalnost i podršku, ali da ne pokvare savršenost zvuka koji stvaraju.
O odnosu između Vranjkovića i fanova dovoljno govori trenutak između pjesama kada mu je neko iz publike dobacio „Bravo debeli“, na što su se svi nasmijali uključujući i beogradskog muzičara koji je odgovorio: „Sad će debeli da odsvira jednu staru“.
Svirao je i stare i nove – Vranjković je u Podgoricu došao u sklopu promovisanja aktuelnog albuma „Veronautika“, sa njega je odsvirao kako one pjesme koje znamo još sa kraja karijere Block Outa kao „Zadrži svoj dah“, tako i ove svježije kao „Tajni život suterena“, a na repertoaru se naravno našao i niz pjesama koje je objavio sa bivšim bendom. Na sredini koncerta kao gosti su se na bini pojavili članovi najpopularnijeg crnogorskog alt-rok benda Autogeni trening, Dino Kapetanović i Veljko Vučurović koji su u akustičnoj verziji izveli pjesme „Mulj“ i „Koliko ljudi treba još da umre“, sa njihovog nedavno objavljenog albuma „Spasi se sam“.
Na ovaj način, Vranjković je čestitao Kapetanoviću rođendan, dok je ovaj odgovorio da nije mogao da dobije bolji poklon.
Žešće pjesme srpski rokeri su ostavili za kraj, koji su za razliku od većeg dijela koncerta proveli na nogama, u čemu ih je ispratila i publika. Članovi Treninga ponovo su se pridružili na bini da izvedu zajedničku pjesmu sa Vranjkovićem „Moraćeš da naučiš da živiš sa tim“, a za finale su ostavljene „srpska pjesma za Evroviziju“, kako je roker najavio Block Outov klasik „SDSS“ (Skraćeno za „Samo droga Srbina spašava“) i „Dan koji nikad nije došao“.
Uz poruku Vranjkovića na kraju da se nada da će dan poput jučerašnjeg brzo doći opet i da će se češće gledati sa podgoričkom publikom.
Galerija
Bonus video:
