Deseti, jubilarni međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma Underhill fest počeće u nedjelju 2. juna, a i ove godine tokom osam dana odabrana ostvarenja biće prikazivana na terenu Košarkaškog kluba “Budućnost” u Njegoševom parku.
No, ni ovogodišnje izdanje neće proći bez propratnog muzičkog programa, a na samom otvaranju sviraće kamerni duo koji čine violinistkinja Katarina Pavlović zajedno sa pijanistom Amirom Džakovićem.
Katarina i Amir osnovali su kamerni sastav prošle godine i do sada imali nekoliko nastupa u Crnoj Gori.
U razgovoru sa Katarinom saznali smo da će na programu biti djela iz nekoliko epoha, a repertoar je baziran na klasičnoj muzici.
Šta si pripremila za nastup na UF festivalu i hoćeš li imati solo koncert ili će biti još muzičara koji će svirati sa tobom?
Velika mi je čast što ću ove godine svirati na otvaranju Underhill festa i zahvalila bih organizatorima koji su se za jubilarni, deseti po redu, odlučili za koncert klasične muzike. Moj kolega pijanista Amir Džaković i ja smo nedavno osnovali kamerni duo koji čine violina i klavir. To je najpopularniji i najmanji kamerni sastav gdje su muzičari potpuno izjednačeni, odnosno imaju potpuno ravnopravne dionice. Amir je završio Muzičku akademiju na Cetinju, magistrirao u Briselu i nedavno doktorirao na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu.
Kao kamerni duo već ste imali priliku da održite nekoliko koncerata. Kako publika reaguje na vaš repertoar?
Svaka publika je dobra publika, naročito što smo mi tek na početku u smislu da smo tek počeli sa koncertima. Nama je važno da smo se nas dvoje prepoznali, jer imamo potpuno iste ideje u sviranju i vrlo lako se razumijemo i sarađujemo, a publika to uvijek prepozna.
Dosta je djela pisano za klavir i violinu, koliko je zbog toga teško odabrati program i koliko ste onaj koji svirate pripremali?
Opus za ovaj sastav je zaista veliki, a mi smo ova djela izvukli iz repertoara koji trenutno sviramo, jer imamo dosta sonata, poema, komada i različitih kompozicija. Program je već sviran, tako da smo stabilni i prepušeni muzici i suštini, a i spremali smo se dosta ranije, odnosno, prije nekoliko mjeseci, jer osim što živimo u različitim državama, Amir se upravo vratio sa turneje po Japanu, a ja iz Beograda, tako da se taman sve sleglo i pravo vrijeme je da se predstavimo podgoričkoj publici.
Svirate od djela koja su nastala u baroku, do modernijih kompozitora koji su stvarali u prošlom vijeku. Mogu li sva ta djela da se uklope, koliko je taj posao bio težak?
Repertoar za koncert je najinteresantniji ako obuhvata različite epohe, da muzičari mogu da se iskažu u svim žanrovima, budući da se svaki period i kompozitor svira na potpuno drugačiji način. Meni kao slušaocu je to najinteresantnije kad odem na koncert, a i kao izvođaču u samom procesu vežbanja. Treba provesti sate i dane u osmišljavanju fraza i spojiti sve u cjelinu, a zatim svirati isto, a zapravo drugačije. Mi smo se odlučili da na programu bude g-moll sonata Hendl, sonata Sezar Frank i Waltz Šostakovič.
S obzirom na to da svirate na Underhill festu, jeste li izabrali i djela iz nekih filmova?
Pošto sam željela da program bude baziran isključivo na klasičnoj muzici uvrstili smo Šostakoviča čija se muzika pojavljuje u raznim filmovima.
Sem koncerta, hoćeš li posjetiti ovogodišnji Underhill i jesi li i prethodnih godina dolazila da gledaš filmove na ovom festivalu? Kako uopšte gledaš i voliš dokumentarce?
S obzirom da sam veliki ljubitelj filmova, naročito dokumentarnih, ovaj festival pratim od 2010. godine od kada živim u Podgorici. Te godine sam pogledala jedan od najboljih filmova ikada koji se zove “Hod po žici”. Taj film je ostavio toliki utisak na mene da nisam prestala da mislim o njemu naredna tri dana. I rado bih ga preporučila svim vašim čitaocima, ali najpre, pozvala da dođu na UF od 2. do 9. juna jer će biti mnogo sjajnih filmova.
Bonus video:
