Jedan od najvećih jazz projekata na ovim prostorima Made in New York Jazz Festival, održaće se četvrti put i to od 13. do 16. juna u Tivtu i Podgorici. Ovogodišnji festival počeće u četvrtak, 13. juna na tivatskom trgu kod Hipotekarne banke - porto Montenegro kada će se od 20 časova publici predstaviti mlada crnogorska pijanistkinja Sara Jovović sa prijateljima. Već sjutra dan na Synchro stage - Porto Montenegru biće upriličen veliki koncert u okviru Made in New York Jazz Festivala, a binu će dijeliti Lenny White - bubnjevi, Bill Evans - saksofon, Ameen Saleem - bas i kontrabas, Yaacov Mayman - sax & ewi, Axel Tosca Laugart - klavir i klavijature, Hermine Deurloo - usna harmonika, Polly Gibbons - vokal, Charenee Wade - vokal, Vladimir Maraš - klavir, Šule Jovović - gitara, Vasil Hadžimanov - klavir i klavijature, Pippo Corvino - gitara i Vladimir Krnetić - truba. Ista postava sviraće i dva dana kasnije, tačnije 16. juna u atrijumu Capital Plaze, dok će 15. juna muzičarka Jelena Jovović sa bendom “Jazz Junction” predstaviti album “Heartbeat” u Etno jazz klubu Sejdefa.
I ove godine organizatori na čelu sa kompozitorom Vladimirom Marašem potrudili su se da sva četiri dana festivala program bude interesantan publici, kao i da se zahvaljujući upravo Made in New York Jazz Festivalu Crna Gora nađe među najozbiljnijim lokacijama na džez mapi.
I ove godine Made in New York Jazz Festival okupiće značajna imena ovog muzičkog žanra u svijetu. Je li ova manifestacija već prepoznata u tim krugovima i dolaze li rado u Crnu Goru?
Četvrta godina zaredom Made in New York Jazz Festivala u Crnoj Gori jeste ogromna stvar za sve nas. Velike džez zvijezde koje smo ovih godina ugostili na nekoliko koncertnih lokacija najbolja su preporuka spremnosti Crne Gore da se nađe među najozbiljnijim lokacijama na džez mapi Evrope, ali i svijeta. Kao i prethodnih godina kada smo imali priliku da slušamo izvođače kao što su Mike Stern, Randy Brecker, Dave Weckl, Jerome Jennings, Wayne Escoffery, Alex Blake, Richie Goods,Sharon Clark, George V Johnson Jr, Bobby Sanabria i mnogi drugi, ne manje važni umjetnici iz Evrope i regiona, i ova godina donosi dva vanserijska gosta, džez legende na svim meridijanima - na saksofonu Bill Evans, na bubnjevima legendarni Lenny White, poznat po postavljanju standarda u jazz-fusion žanru koji je promovisao sa Chick Corea bendom i njihovim vanvremenskim projetkom “Return to forever”. Trostruki dobitnik najprestižnije Grammy nagrade, ove godine će nam se predstaviti u Crnoj Gori, na Made in New York Jazz Festivalu, 14. juna u Porto Montenegru i dva dana kasnije, 16. juna u atrijumu The Capital Plaza. Dobijamo sve više mejlova iz Evrope sa upitima za naredne sezone, nude nam se sve veće i veće zvijezde i jednostavno rečeno, imamo milion razloga da budemo zadovoljni i sigurni u budući život ovog džez festivala.
Koliko znači podrška Made in New York Jazz Festivala iz Njujorka u dovođenju velikih imena?
U suštini, znači sve. Bez te prisne i direktne saradnje bilo bi nam teško u namjeri da napravimo respektabilan festival u Crnoj Gori, koja iskreno, i nema neku džez tradiciju. Sticajem okolnosti, godine 2013. smo napravili saradnju kroz njihov džez festival na koji sam kao kompozitor i izvođač bio pozvan već dva puta u posljednjih pet godina. Rezultate te poslovne, a sada već i privatne saradnje, osjećamo svi u Crnoj Gori. Svi ljubitelja džeza, a i oni koji će to tek postati, sve više će postati svjesni važnosti ovog projekta za crnogorsku kulturu, ali i promociju destinacije. Mnogo teže bi bilo bez direktne logističke podrške našeg njujorškog partnera, ali valjda to tako ide - neke stvari moraju da se poklope, što se u ovom slučaju i dogodilo. Na nama je da opravdamo povjerenje kao domaćini, a neke stvari će prosto ići prirodnim putem.
Mnogi muzičari upravo na ovom festivalu se prvi put sreću jedni sa drugima. Kako je za džez muziku karakteristična impovizacija, tokom nastupa ima ih dosta, međutim svi dobiju prostor i da pokažu svoju virtuoznost na instrumentu. Imaju li dovoljno vremena da se usklade i izvježbaju zajednički repertoar?
Upravo to i jeste osnovni koncept festivala, tako jedinstven u cijelom svijetu. Za razliku od drugih festivala, koji pozovu određenog umjetnika s bendom da izvede dvosatni nastup, njujorški partneri su se odlučili za malo teži put, ali svakako put koji garantuje umjetničku posebnost festivala, kao i ekskluzivitet upravo zbog činjenice da se većina izvođača koje zovemo, iako se poznaju, prvi put u takvom sastavu sretne zajedno na bini. Kada tome pridodamo i činjenicu da se na taj način otvara prostor za domaće i regionalne džez majstore, onda je misija potpuno uspjela. Na kraju krajeva, poenta Made in New York Jazz Festivala u Crnoj Gori jeste otvaranje prostora za crnogorske džez kreativce, koji je sve više, na zadovoljstvo svih nas.
Mlađe generacije dolaze, i jako je važno da makar jednom godišnje budu u prilici da razmijene mišljenja i znanja sa najvećim svjetskim džez imenima... u moje vrijeme, morao sam da platim avio kartu i hotel, da bih pošao da slušam Brecker Brothers, recimo u Berlinu ili Beču. Danas, zahvaljujući Made in New York Jazz Festivalu, za mlađe generacije crnogorskih džez muzičara, stvari se rapidno mijenjaju, srećom, u njihovu korist.
Dešava li se da i nakon učešća na ovom festivalu, neki muzičari nastave da sarađuju?
Apsolutno da. Kontakti koji se ostvare za tih sedam dana u Crnoj Gori ostaju za sva vremena. Neki od njih su sarađivali i prije festivala, ali se za vrijeme njihovog boravka u Crnoj Gori poznanstva ojačaju, ali i stvore nova, kreativna, koja svakom od nas omogućavaju lakši poslovni kontakt za neke buduće projekte.
Hoće li ista postava svirati i u Tivtu i u Podgorici i razlikuju li se koncerti u ta dva grada?
Da, ista ekipa će učestvovati na oba festivalska koncerta. Kada su u pitanju ovakvi džez spektakli, iako će repertoar biti skoro isti, nikada ne možete reći da se radi o ponovljenom koncertu. Džez je sloboda, improvizacija, pa sam poučen trogodišnjim iskustvom spreman da kažem da nijedan koncert nije ličio jedan na drugi. To će vam posvjedočiti i svi oni koji su upravo iz tog razloga htjeli da slučaju oba koncerta i prethodnih godina. Većina će vam reći da su imali osjećaj kad da su bili na potpuno različitim svirkama. U tome je čar džez muzike, pogotovo kada imate sreću i privilegiju da je izvode neki od najvećih džez legendi.
Imaš li u planu da i ove godine zasviraš sa njima i jesi li u međuvremenu napravio neko novo djelo koje ćemo čuti tokom koncerata u Tivtu i Podgorici?
Uvijek imam to u planu, ali nisam zadovoljan činjenicom da nemam ni blizu dovoljno vremena da se za taj nastup pripremim onako kako znam da bi trebalo. Ogromna je organizacija, obaveze u pripremi festivala, pa onda ne ostaje mnogo vremena za “hladnu glavu” i klavir. Ali živim u uvjerenju da će, kako godine prolaze i festival sve više postaje stvar rutine u organizacionom smislu, biti više vremena i za moju kreativnost. Sramota me da kažem da me moji njujorški prijatelji toliko forsiraju da radim i stvaram, a da ja jednostavno kažem - nemam vremena. Ali sam svjestan da nešto u ovoj fazi mora da trpi, i spreman sam da to bude moj kompozitorski rad. Istovremeno, potpuno sam srećan činjenicom da rezultati i efekti Made in New York Jazz Festivala u Crnoj Gori opravdavaju taj stav. Ali ja u suštini jesam čovjek od muzike, pa će je biti, obećavam. Za ovu godinu imam jednu interesantnu muzičku temu, a da li će biti vremena da je dovoljno dobro pripremim za izvođenje, ostaje da vidimo.
Od početak se festival održava u Tivtu i Podgorici, koliko su drugi gradovi zainteresovani za ovu priču i uopšte širenje džez kulture?
Bar je bio ozbiljno zainteresovan za domaćinstvo, kao treća lokacija. Međutim, kako sam saznao u međuvremenu, Barski ljetopis je ostao bez značajnih sredstava, a ugovori sa američkim partnerima podrazumijevaju pravovremeno odlučivanje, na šta u Crnoj Gori i nismo baš navikli. Svakao, važno je sačuvati projekat Made in New York Jazz festivala ne samo zbog nekoliko dana festivala, već zbog ukupne reputacije crnogorske sposobnosti da ravnopravno, s partnerima iz SAD, formira i realizuje ozbiljan muzički proizvod koji za razliku od većine drugih, nije koncipiran na masovnosti, već na jednoj posebnoj, ali jako važnoj kulturološkoj pojavi koja jeste kohezioni faktor svih meridijana, od daleke Azije do zapadne Amerike. Uspijevajući u tome, uspijevamo i u namjeri da Crnu Goru predstavimo kao ozbiljnu, respektabilnu kulturno-turističku destinaciju, na čemu ćemo koncipirati sve buduće aktivnosti.
Ovaj festival daje šansu i muzičarima iz Crne Gore da rame uz rame stanu sa svjetskim zvijezdama. Koliko je bitno da se i oni uključuju u ovakve događaje i da razmjenjuju iskustva i jesu li raspoloženi samo da sviraju ili ima i onih koji dođu da čuju kolege sa svjetske muzičke scene?
Nekoliko istaknutih džez umjetnika iz Crne Gore među kojima su Šule Jovović i Miladin Peruničić, uvijek se rado odazovu pozivu da aktivno učestvuju na festivalu. Nema nas mnogo u džez vodama u Crnoj Gori, ali ono što raduje je svakogodišnji “priliv” mladih nada. Kao i svake godine, i ove godine će se u Hard Rock Cafeu, 16. juna u podne, održati besplatan Master class, kome će prisustvovati svi učesnici ovogodišnjeg festivala. Očekujemo zainteresovane, i ohrabrujemo ih da dođu, na druženje, slikanje, razmjenu mišljenja, kao i na jam session, sa najvećim legendama. Do prije koju godinu to nije bilo zamislivo, danas već, to imamo kao realnost koju treba koristiti.
I ove godine pored sva propratna programa biće organizovana i dva manja koncerta - Sare Jovović u Tivtu i Jelene Jovović koja će u Podgorici promovisati svoj prvijenac. Kako su propraćeni ti manji programi festivala?
Festival je još u povoju. Svakako, najvažnije je da oba glavna festivalska događaja bilježe pune atrijume. Ove godine, posvećujemo malo veću pažnju kćerki našeg džez pionira, Šula Jovovića, koja je na kraju prve godine Berklee muzičkog koledža. Sa svojim prijateljima iz Crne Gore i Srbije, prirediće 13. juna u Porto Montenegru, na malom trgu ispred Hipotekarne banke, dvosatni program, koji će svakako podrazumijevati i jam session, vrlo moguće i sa nekim od učesnika festivala. To je duh džez muzike, poenta našeg okupljanja. Siguran sam da će svi prisutni imati priliku da uživaju u unikatnom muzičkom događaju.
Dobro je da džez projekata bude više
Ovo nije jedina manifestacija posvećena ovom žanru, u Crnoj Gori ima ih nekoliko. Ima li dovoljno publike za ovakve događaje?
Naravno da ima. Iskreno, volio bih da džez projekata, velikih ili manjih, bude što više. Time ćemo skrenuti pažnju na Crnu Goru kao zemlju koja ima dovoljan broj ljudi, ljubitelja džez muzike, koji imju potrebu za kontinuitetom. Ne treba zanemariti ni činjenicu da uz nekoliko regionalnih džez festivala, naša država polako, ali sigurno postavlja sebe na mapu džez dešavanja koja svake godine dopiru do mnogo više ljudi nego recimo, prije pet ili 10 godina. Internet značajno olakšava taj put, ali na kraju krajeva, samo od nas zavisi koliko daleko ćemo stići u prezentaciji sopstvenih produkcijijskih, turističkih ili kulturoloških mogućnosti.
Dakle, publike ima, a kontinuirani projekti i njihov visok nivo kvaliteta, ubrzo će svrstati Crnu Goru u red zemalja koje imaju aktivan džez život koji traje tokom cijele godine. Evo da ponudimo i malu ekskluzivu, nije isključeno da ubrzo dobijemo i jedan regionalni džez festival na relaciji Podgorica - sjever. Sve to je jako važno za prepoznavanje naše zemlje u regionu, ali i šire.
Bonus video:
