Ako ljubitelje tog žanra pitate koji je najveći trep hit u regionu u posljednjih godina, vjerovatno bi dobili odgovor “Ja sam u gasu”.
U pitanju je pjesma koja je beogradskog repera Surreala, koji je na njoj sarađivao sa tad već etabliranim kolegom Foxom, stavila na muzičku mapu Srbije i okruženja i učinila da to ime postane poznato i onima koji nisu upućeni u žanr.
Od tad se Surreal, pravo ime Filip Arsenijević, sa Foxom pozicionirao kao jedan od nosioca srpske trep scene i objavio svoj prvi zvanični album “Sam u kući” za beogradsku etiketu Bassivity, možda i najznačajniju hip hop izdavačku kuću u regionu, koji je naišao na izuzetno pozitivne reakcije.
Prethodno je Surreal, inače sin srpskog književnika i do skoro najmlađeg dobitnika “NIN-ove” nagrade Vladimira Arsenijevića, bio ime poznato samo u underground krugovima.
Ime Surreal skraćenica je za “surovu realnost”, a nastalo je, kako je otkrio reper, u periodu kada je živio u Americi gdje je jednom prilikom po njegovim riječima uhapšen jer je imao kilo marihuane kod sebe, mada je u državi Kalifornija gdje se to desilo, to tad bilo legalno.
Po povratku u Beograd snimio je album “Drugs” koji uopšte nije promovisao, već se preselio u Španiju, ali su mu pjesme kao što su “Indžo sam šino”, “Ti i ja”, “Na minut do mora” počele da se šire i stvorile bazu fanova koju je iskoristio da sa pomenutom “Ja sam u gasu” pokrene svoju karijeru po povratku na rodnu grudu.
Uoči večerašnjeg nastupa na City Groove festivalu u Podgorici, gdje će dijeliti binu upravo sa Foxom, Sarom Jo i Rastom, Surreal je za “Kroz grad” pričao o očekivanjima, odnosu između repera i ljudi sa srpske estrade, otkrio kakva izdanja priprema i da će se posvetiti promovisanju zdravlja.
“Drugi put u Crnoj Gori, prošle godine smo bili u Budvi. Imam velika očekivanja, nadam se ćemo napuniti taj Stadion malih sportova i da će atmosfera biti kao što je bila svuda gdje smo do sad otišli - maksimalna energija i povezanost sa publikom”, najavio je reper uoči nastupa.
Kakvi su utisci sa prethodnog gostovanja i kakva vam je komunikacija sa publikom odavde, gdje očigledno imate dosta fanova među mlađim generacijama?
Jako dobra, sve je to manje-više ista publika kao i ovdje u Beogradu. Mi svi u regionu slušamo muziku jedni od drugih i zajedno uživamo u tome.
Što će se naći na repertoaru, hoće li biti nešto novo ili striktno ono što je poznato ljudima već?
Pa da, uglavnom ono što do sad ljudi znaju. Posljednji spot, za pjesmu “Hollywood” sam objavio prije mjesec i po, dva... A sad radim na nekim novim projektima. Upravo sam sad u studiju i snimam.
Ne čemu radiš trenutno?
Trenutno radim na novoj pjesmi koja se zove “Seks, zdravlje i pravoslavlje”.
Je l' to kao neki novi moto kojim se vodiš?
Da, da. To je moj novi stil života. Zapravo, to mi je nekako oduvijek bio stil života, samo što sam sad pronašao prave riječi za to.
Da li više voliš nastupe na otvorenom, kao ovaj što te očekuje u Podgorici ili klupske?
Volim i jedne i druge. Ali možda više volim te otvorene, velike. Volim velike nastupe, velike bine i jako ozvučenje. Ali naravno da volim i klubove. Oni su intimniji, ali velike bine nude i veći spektakl i za publiku i za izvođača isto.
Znate li da je lajn ap posljedne večeri City Groove festa napravljen na osnovu ankete među srednjoškolcima koga bi željeli da čuju, kako komentarišeš što si se našao među najpoželjnijim?
Pa ne, nisam znao za to, nisam upućen. Ali baš mi je drago što to čujem. Jako sam srećan zbog toga jer mladi su naša najveća publika. To je posebno lijepo jer smo prvi put u Podgorici, bar ja, tako da posebno prija kad znaš da ljudi žele to da čuju.
Sa druge strane, iz organizacije su kazali da bi voljeli da su rezultati ankete drugačiji, u smislu da bi bilo poželjnije da srednjoškolci slušaju nešto drugo?
Mislim da se vremena mijenjaju i da bi trebalo da se ljudi opuste. Publika sama bira što želi da sluša, ne može joj se nešto nametati. I nema ljutnje, jer bi bilo glupo. (smijeh) Ne bih nikoga da uvrijedim, ali to zvuči kao da je izjavio neko mator. Tako bar meni zvuči. To mladi jednostavno vole da slušaju i da hoće umjesto toga nastup nekog rok benda, onda bi to i tražili. Svako sam bira što će da sluša.
”Ja sam u gasu” kao slogan i taj izraz ušli su u široku upotrebu među mladima. Misliš li da se može reći da je ta tvoja pjesma himna generacije?
Pa da, može se reći da je najveći hit u ovoj našoj vrsti muzike prošle godine i da je ta pjesma pokrenula cijeli ovaj novi zvuk koji je nastao. Jer je ta pjesma izašla na Bassivity kanalu, nakon što je on bio ugašen nekoliko godina i uspjela je da bude prva na trendingu i pokrenula je trep lavinu koja se pojavila u našoj zemlji. Tako da ta pjesma jeste svakako himna.
U jednom intervjuu si izjavio da si čekao više od godinu dana da je objaviš, kako bi lansirao proizvod na najbolji mogući način, jer si vjerovao u nju i njen kvalitet. Ali da li si očekivao skoro šest miliona pregleda i da postane takav hit, da pokrene taj talas koji si pomenuo?
Iskreno, iznenadio sam se. Zaista, jer nisam imao neke velike planove. Samo sam to uradio iz ljubavi i sve ostalo se samo desilo.
Ta pjesma, koju si snimio po povratku iz Španije, ti je donijela širu popularnost, mada si i prije toga objavljivao, ali se ta muzika kretala samo u određenim krugovima?
Kad sam živio u Beogradu snimio sam taj album “Drugs”, koji je krenuo da se sluša tamo. U tom gradu je to bilo dosta slušano i tu sam stekao svoju prvu i najbitniju bazu fanova. Ali nisam objavljivao nijedan spot za taj album, niti bilo što, jer mi muzika u tom trenutku nije bila na prvom mjestu.
Te pjesme su krenule same da se šire, od usta do usta bukvalno, ljudi su pričali o njima, dijelili ih i kad sam se vratio iz Španije, već sam imao tu fan bazu. I onda se desilo to što jeste. Jer ljudi su znali za moje ime, znali su za Foxa, znali su za Bassivity, ali nikad nisu vidjeli sve to na istom mjestu, spojeno. I izlazimo sa vrhunskim spotom i pjesmom i jednostavno smo pobijedili tim potezom.
Od tad svi živimo od muzike. Ima mnogo ljudi koji su došli u Bassivity. Bassivity kao firma raste svakog dana i uspjeli su svi timski da naprave nešto dobro i novo u našem regionu. Senidah, Coby, Sara Jo, Fox, Surreal, naravno glavni od svih tu - Reksona, čija je firma, svi zajedno smo pokrenuli novi talas.
Utisak je u posljednje vrijeme da među mejnstrim izvođačima u Srbiji dobar dio njih ili sarađuje sa vama ili ako ne, onda pokušavaju da kopiraju taj zvuk?
Da, da. Ili pokušavaju da nas kopiraju ili nas ne vole. (smijeh) Ili rade sa nama. Nema daljih opcija.
To što kažeš da vas ne vole si pominjao i putem društvenih mreža, to repuje i Coby u pjesmi “Skinite nam fore”, o čemu se konkretno radi?
Pa nema tu puno filozofije, imaš ljude koji ne vole našu muziku i samim tim ne vole ni nas. Isto kao što ste pomenuli da je neko rekao da bi volio da su rezultati drugačiji, ali eto...
Misliš li da vaša muzika smeta ljudima prije svega iz neke moralističke perspektive?
Pa valjda...
Što misliš da je uzrok takvog njihovog stava, zašto ste baš vi u tom smislu gori od ostalih?
Pa možda zbog rezultata. Tolikog broja pregleda koji svi ti izvođači stvaraju. I zbog toga što punimo hale, pa onda možda nekome smeta. Drugim ljudima smeta što je ovo postalo mejnstrim. Ne znam u stvari što da kažem, što je njima u glavama.
Kakvi su ti dalji planovi, što je sljedeće što možemo da očekujemo od tebe i kad?
Pa rekao sam već - “Seks, zdravlje, pravoslavlje”. A kad da se očekuje ne bih da govorim, to je informacija koju ću da sačuvam za sebe.
“U pripremi je album sa Foxom, saradnja sa estradom je uvijek opcija”
Jesi li zadovoljan kako je prošao zajednički EP sa Milijem koji si objavio lani?
Jesam, jako sam zadovoljan. Jer smo Mili i ja objavili trep album broj jedan u našoj zemlji ikad.
Često nastupaš zajedno sa Foxom, kao što će biti slučaj u Podgorici, da li je u planu sa njim neko zajedničko izdanje, djeluje logično, pogotovo s obzirom na uspijeh “Ja sam u gasu”?
Da, snimamo neke pjesme, čak imamo i album u planu, na kojem radimo sporo, ali sigurno. Radi se dosta raznih projekata. Fox i ja smo dobri prijatelji i kolege i stalno radimo nešto zajedno.
Mnoge je iznenadila tvoja saradnja sa Miligramom i Jelenom Karleušom, kako je do toga došlo i može li se više takvih kolaboracija očekivati od tebe u budućnosti?
Došlo je do toga da smo se Aleksandar Milić Mili i ja upoznali studiju i postali prijatelji i saradnici. I onda smo uradili tu pjesmu zajedno, a ja sam mu napisao par tekstova za ovaj album što je izbacio. I tako, da, uvijek ima tu posla. Ta opcija mi je uvijek otvorena, to su neke stvari... Druga strana muzike.
“Književnost i rep nisu toliko različiti, samo je muzika popularnija”
Poznato je da si sin srpskog književnika Vladimira Arsenijevića. Književni svijet i rep svijet kod nas su potpuno različiti univerzumi, pa kako on reaguje na tvoju muziku?
Pa i nisu toliko različiti, s obzirom da je on pisao knjige, a ja pišem pjesme. U rep lirici nema toliko razlike. A i jedno i drugo su umjetnost.
U tom smislu naravno da postoji veza, nego sam više mislio u nekom društvenom?
Da. Pa što znam, svakako je muzika popularnija od knjiga. Više ljudi sluša muziku nego što čita knjige. Tako da je nekako masovnije... A on voli moju muziku.
Imao si na festivalu Krokodil, koji baš on organizuje, nastup sa bendom kakav nisi imao do tad, koji je objavljen na YouTube servisu i naišao na dobre reakcije. Budući da je tvoja muzika većinski elektronska, kakvo je bilo to iskustvo, je li to nešto što bi volio da nastaviš da praktikuješ?
Svakako. Zato što je to skroz drugačije od “regularnih” nastupa. Meni je to prvi put bilo da radim tako nešto i osjećaj je skroz drugačiji, tako da svakako da imam u planu da ponovim nastup sa bendom nekad. Samo pred više ljudi.
Bonus video:
