Među imenima koja su nastupila na kultnom Vudstoku prije 50 godina sumnjivo fali jedno - Džoni Mičel. Zar nije pozvana da nastupi? Da li je odbila? Da nije možda već imala zakazan nastup negdje drugo? Mičelova je naravno pozvana i jedva je čekala da dođe tamo. Priča o njenom nedolasku našla se na naslovnici “New York Timesa” i o tome se govorilo u “Dick Cavett Show” emisiji dan nakon festivala koji su njen menadžer Eliot Roberts i vlasnik izdavačke kuće Dejdvid Gefen okarakterisali kao nešto što ne smije propustiti.
Njen tadašnji partner Grejem Neš došao je na njujorški festival sa svojom grupom Crosby, Stills, Nash & Young “helikopterom i kamionom koji je ukrao Nil Jang”, navodi web sajt “Nightflight”. Ali kad su Gefen i Mičel vidjeli naslov “400 hiljada ljudi sjedi u blatu” i navode da su putevi prema festivalu toliko zakrčeni da su posjetioci ostavljali svoja vozila i nastavljali dalje pješke, odlučili su da ne rizikuju. Umjesto odlaska na festival, oni su vijesti o njemu gledali iz Gefenovog apartmana u Njujorku.
Kako je onda Mičelova napisala himnu Vudstoka, pjesmu koja nosi naziv kultne manifestacije sa tekstom koji je definisao jednu eru? Kao i svi umjetnici ona je gledala, slušala i koristila svoju maštu kako bi prizvala scenu o kojoj je znala nešto samo iz druge ruke. Verzija pjesme “Woodstock” koju izvode pomenuti CSNY jedna je od onih najslušanijih, ali Mičelova sa svojim visokim glasom iznad klavira najbolje prenosi atmosferu mladalačkog hipi idealizma i mističnog čuđenja uz dozu očaja koja provejava u numeri.
Dejvid Jafe, autor knjige “Reckless Daughter: A Portrait of Džoni Mičel” opisao je pjesmu kao “pročišćenje i slutnju da će se nešto veoma loše desiti kad se blato festivala osuši i hipici odu kući”.
Mičelova se pojavila u “Cavett Showu” gdje je nastupila uz Stivena Stilsa, Dejvida Krozbija i Jefferson Airplane, koji su se svi upravo vratili sa festivala. Ali nije imala mnogo toga da kaže. Najviše je pričao Krozbi koji je Vudstok opisao kao “nevjerovatnu, možda i najčudniju stvar koja se ikad desila na svijetu”. Gledati tu scenu iz helikoptera, kaže on, bilo je kao vidjeti “kamp makedonske armije na grčkom brdu nasuprot najveće mase okupljenih cigana ikad”. Nakon nastupa grupe Jefferson Airplane, Mičelova je izvela “Chelsea Morning” i druge svoje numere.
“Tuga zbog toga što nisam bila u mogućnosti da odem na festival omogućila mi je drugačiji, intenzivniji ugao gledanja na njea. Vudstok me iz nekog razloga impresionirao kao moderno svjetsko čudo. Da tolika masa ljudi ima tako dobru kooperaciju, to je bilo nešto nevjerovatno, što je ulivalo ogromni optimizam. Iz tih osjećanja nastala je pjesma ‘Woodstock’ i prva tri puta kad sam je izvodila uživo briznula bih u plač jer bi mi vratila intenzitet tog iskustva koje je bilo veoma dirljivo”, ispričala je Mičelova.
Ona je ipak dobila šansu da izvede “Woodstock” na Vudstoku, ali onoj verziji festivala iz 1998, pred publikom nostalgičnom za trenutkom koji su propustili ili su bili jednostavno previše mladi da bi mu prisustvovali. Nastup Mičelove “osvjetljava osjećaj čežnje koji je postao esencija uticaja pjesme”, napisala je Lea Rozenzvajg za “Vinyl Me, Please”. “Naravno, ironija je stoljeća da je pjesmu koja je opisala Vudstok za ljude koji nisu bili prisutni napisala osoba koja takođe nije bila tamo. Ali je to i savršeni recept za Mičelovu kako da radi ono što najbolje radi - okuplja ljude u zajednicu dok ostaje po strani”, dodaje novinarka.
Bonus video:
