Među izvođačima ovogodišnjeg "Lake festa", koji se početkom jula održao na Krupcu, našlo se i jedno vrlo poznato, ali neobično ime kada je u pitanju muzički žanr koji taj festival njeguje - Ibrica Jusić.
Hrvatski šansonjer i kantautor, ipak je opravdao odluku organizatora, okupivši ispred bine veliki broj publike različitih generacija, a da je u pitanju velika zvijezda pokazalo je i to što su u bekstejdžu čak i članovi hip-hop dvojca "Prti Bee Gee", poželjeli da susret sa Jusićem ovjekovječe fotografijom.
Povodom svog posljednjeg nastupa, hrvatski muzičar pričao je za dodatak "Magazin", kako o svom nastupu na rok festivalu, tako i o tremi koju ima kada nastupa pred mlađom publikom, a dotakao se i teme obrade njegovih hitova.
Ipak, sa najvećim zadovoljstvom Jusić je govorio o Bondu, psu i vjernom prijatelju koji ga prati na svim nastupima gdje god oni bili, a to je bio slučaj i na "Lake festu".
"Prati me bolje nego policija", uz smijeh konstatuje Jusić, a zatim dodaje i da ga Bond "trpi bolje od bilo koga drugog".
"Nema te žene koja bi me trpjela koliko me on trpi. Moj Bond je moja četvrta ljubav, moja četvrta priča. Žene su dolazile i odlazile, ali moji psi su uvijek ostali uz mene, tako da dijeli sa mnom moje kilometre, hotele, scene, moje srećne i nesrećne trenutke", pojasnio je on.
"Imamo doma i mačka i zato nas nazivam 'trius fantastikus'... Dobro, mačak ne može na scenu, mada je i on bio jednom i bilo je smijeha... Ne bih mogao zamisliti život bez njih", priznaje muzičar.
"Moj prvi pas je bio iste rase, belgijski ovčar, samo kafeni, a Bond je bio moja želja još prije 50 godina kada sam živio u Francuskoj. Međutim moji prijatelji nisu znali da postoji crni, pa su mi poklonili braon, a sada sam sebi ispunio želju poslije toliko godina. Mada, Bond ima deset godina već, ali baš sam ga prije nastupa istrčao, pa su se momci iz obezbjeđenja čudili kako je aktivan sa deset godina", sa ponosom nastavlja Jusić.
"Sa jedne strane ne dao vam bog da vidite kakav je kad se naljuti i poludi, a sa druge strane mogu sa njim ići u školu i držati koncert sa djecom bez problema", kaže on.
Jusiću je ovo bila prva prilika da nastupi na festivalu rok muzike, ali je nekoliko puta ranije dijelio binu sa muzičarima iz tog žanra.
"Nisam imao ranije ovakvu priliku solistički, ali jesam bio gost na primjer kada je 'TBF' imao svoj prvi veliki koncert u Sportskoj dvorani u Zagrebu. Ne sjećam se kada sam imao takvu tremu, kao tada. Trebalo je da otpjevam samo jednu pjesmu, od Leonarda Koena 'So Long Marianne' i onda je pri kraju pjesme Badovinac (Mladen), onaj sitni kako ga ja od milja zovem, vidio kako mladi reaguju i prišao mi govoreći: 'Daj još jednu, daj još jednu'", uz osmijeh prepričava muzičar.
"Bio sam gost i 'Hladnom pivu' i 'Zabranjenom pušenju'... Ja sam u duši roker, a to što me je ponijela emocija i poezija to je druga stvar. Mnogi su mi moji prijatelji iz Crne Gore, iz Podgorice i organizatori sa kojima sam sarađivao iz KIC-a 'Budo Tomović' rekli: 'Pa gdje ćeš ti na festival rok muzike?', a ja sam odgovorio da su se možda i rokeri zaželjeli romantike, pa ko će drugi nego Ibrica", šaljivo poručuje sagovornik "Magazina".
Kako kaže, upravo u takvim situacijama ima i najveću tremu, kada su u publici pretežno mlađi ljudi.
"Kod mene je to pitanje odgovornosti, pogotovo kada su mladi ljudi u pitanju, jer svaka moja pjesma na neki način edukuje mlade ljude. Šaljem im poruku, kako da se ponašaju, kako da vole, kako da ljube", smatra on.
"Ponekad se našalim i kažem da se osjećam kao Džonatanov galeb, kojem su krila već pomalo umorna, zovu me godine, ali kada vidim male galebe koji za mnom lete onda me to gura naprijed i vidim da nije bilo uzalud ovih 55 godina koliko sam samo na Skalinama bio, a ono prije ne računam", tvrdi Jusić.
"Idemo dalje, dobro se i zdravo osjećam, što je najvažnije, da bog da zdravlje... Nećete me se tako lako riješiti", ponovo uz osmijeh poručuje muzičar.
Iako je dugi niz godina na muzičkoj sceni, tvrdi da mu izvođenje čak i najvećih hitova, iznova i iznova, još uvijek nije dosadilo.
"Nije, zato što ja svaki put pjesmu doživljavam na drugi način. Volim reći da stvaram i pjevam kao što živim i obratno. Kada god neka pjesma dođe na red, ja se sjetim nekog događaja i onda ga vizualizujem i to onda stvara emociju, što poslije prelazi na publiku. Nekada tačno u nekim pjesmama znam kad je posebno, kada je publika 'pukla', tako me zapljusne neki talas emocija da samo što ne poletim, a onda to mene dalje napumpa i idemo dalje", opisuje on.
"To je jedna posebna razmjena energije između mene i publike. To me i raduje, što me publika poslije toliko godina prati i nikad niste o meni mogli čitati skandale - oženio se, rastao se... ništa. Privatan život je jedna stvar, a profesionalnost druga", ističe kantautor i šansonjer.
Da je vrlo profesionalan dokazuje i to što nakon šest decenija na sceni i dalje vježba i usavršava se.
"I dan danas, svakoga dana imam najmanje tri sata gitaru u rukama. Kada sam u Zagrebu dva puta nedjeljno idem kod gospođe Dunje Vezović na časove pjevanja... Glas je u stvari najosjetljiviji instrument, kada pukne žica na gitari ja je promijenim, ali ako pukne glas nema - dva mjeseca šutanja", objašnjava 74-godišnji Dubrovčanin.
Kako se pohvalio, iako je spreman na sve, do sada mu se nije desio taj peh da ga u toku nastupa izda gitara ili glas.
"Da kucnem u drvo, meni se nikada na nastupu nije dogodilo da pukne žica", pohvalio se uz smijeh Jusić.
"Uvijek ih mijenjam reda radi svaki mjesec dana, jer puno sviram, a žice se troše, ali uvijek ostavim stare za rezervu, jer mogu ako se nešto dogodi u pet minuta da je promijenim i imam žicu koja je već istegnuta. Jer novim žicama treba dva dana da se istegnu i dođu na svoje. To su male tajne velikih majstora", ispričao je on.
Važno je da pjesma ide dalje
Posljednjih godina učesnici raznih takmičarsko-muzičkih emisija često odaberu neku od pjesama Ibrice Jusića za predstavljanje pred žirijem, a hrvatski muzičar kaže da mu to ne smeta i otkriva najdraže obrade.
“Veoma mi imponuje i uvijek me pitaju za dozvolu. Recimo Sandi Cenov je kod nas obradio ‘Jubi san vašu ‘ćer’ u jednoj pomalo rok varijanti. Meni je važno samo da pjesma ide dalje. Ima i onaj mali Saša Vasić, koji je isto otpjevao tu pjesmu na svoj način”, ispričao je on. “Drago mi je kada mladi ljudi pjesmi daju svoj pečat, a ne imitiraju Ibricu. Isto kao što ja nisam imitirao (Džakesa) Brela i svi su u Francuskoj govorili - on dobro pjeva Brela, ali ga ne imitira. To je velika razlika”, prisjeća se muzičar.
“Tako da mi je veoma drago kada vidim mladog čovjeka koji da komad sebe pjesmi. Ja isto tako pjevam djela najvećih svjetskih pjesnika, ali kada prihvatim te stihove to uradim kao dio svog razmišljanja i vjerovanja, kao da su moji stihovi”, otkrio je on.
Bonus video:
