Bluz muzika već godinama je sastavni dio programa “Petrovac jazz festivala”, a ove godine će se u sklopu višednevne manifestacije predstaviti nekoliko sastava koji njeguju ovaj muzički žanr. Tako će ljubitelji bluza imati priliku da u utorak, 3. septembra na terasi tvrđave Kastelo u Petrovcu čuju bend iz Srbije FingerbanG, dan kasnije na istom mjestu sviraće crnogorski sastav King of Blues, a u petak 6. septembra na ovoj lokaciji nastupa grupa “Loup-Garou”. Festival se ove godine održava na više lokacija u Budvi i Petrovcu, a ni ovogodišnje izdanje neće proteći bez nastupa gitariste Tibora Maha Nađa.
On ovoga puta dolazi sa svojim bendom Blues Halter, a koncet je planiran za 7. septembra na tvrđavi Kastelo. O bluz muzici, ali i bendu Blues Halter koji postoji već 30 godina, Tibor Maha Nađ priča za “Kroz grad”.
Ovo je treća godina zaredom da ćete nastupati na “Petrovac jazz festivalu”. Međutim, prvi put ćete svirati sa svojim bendom Blues Halter. Koliko će se sam repertoar razlikovati i šta će to publika imati priliku da čuje?
Za mene je svaki nastup za sebe i drugačiji, tako i sa mojim matičnim bendom Blues Halterom. Razlikuje se od nastupa kada sam kao solo izvođač ili kao gost nekom bendu. Razlika se ogleda i u tome da li je nastup sa akustičnim instrumentom ili električnim. Ovaj put Blues Halter nastupa u električnoj varijanti i na repertoaru pored autorskih pjesama će se naći i obrade manje poznatih bluz standarda.
S obzirom na to da je Vaš bend Blues Halter nastao još prije 30 godina, je li se, i ako jeste koliko za sve ovo vrijeme promijenio odnos prema ovom muzičkom pravcu i koliko je bilo teško biti pionir i promovisati žanr koji nije popularan kod nas?
Blues Halter je nastao početkom osamdesetih godina prošlog vijeka i kroz grupu je prošlo mnogo muzičara. Ovo što danas čujemo je jedna od posljednjih inkarnacija postave. Odnos prema muzičkom pravcu nije mijenjan, ali kako bi u grupu došao novi član, tako se i zvuk mijenjao jer je svaki muzičar nosio svoj pečat, identitet i muzičku ličnost. Dakle, zvuk je u osnovi bluz, sa primjesama drugih stilova kao što su džez, soul, fank, rok pa čak i rege što je na kraju rezultiralo i nazvano zvukom Blues Haltera. Da bi opstao ovaj žanr neminovno je miješanje raznih pravaca da bi se bluz muzika približila široj publici. To je bio ujedno i trik kojim sam se poslužio u ulozi pionira da se popularizuje ovaj muzički pravac na našim prostorima.
Je li se, i ako jeste koliko za sve ove godine zvuk mijenjao i koliko je bilo teško naći muzičare koji mogu da isprate ovu priču?
Zanimljivo je da je uvijek bilo ljudi koji su rado svirali bluz, bez obzira što im to nije bilo primarano muzičko opredjeljenje. Tako je u svojim fazama bend zvučao džezerski, rokerski, fankerski ili gospelski.
U prošlom intervjuu rekli ste mi da putem bluza snažnije izbijaju emocije. Koje su to emocije koje vi pokušavate da tokom svirke prenesete na publiku?
Bluz i te kako bazira svoju atmosferu na iskrenim emocijama, ako nije tako onda se radi o plagijatu, kopiranju tuđeg emotivnog svijeta. Mnogi muzičari padaju u zamku da “skidaju” pjesme i reprodukuju ih da što više liče originalu. Mnogi od njih teško mogu da se odvoje od svojih muzičkih uzora i nesvjesno sviraju njihove note, samim tim pokušavaju da dočaraju i tuđe emocije, a i atmosferu sviranjem. Iskrene emocije iz svakodnevnog života su prava formula za dobar bluz.
Bluz je nekad bio muzika koja je zastupala crnu populaciju, danas u XXI vijeku zastupa cijelo čovječanstvo. Nekad su i tekstovi bili usmjereni na ono što robovi proživljavaju na plantažama. O čemu bluzeri danas najčešće pjevaju?
To što je crni čovjek kroz bluz pjevao o svojim nedaćama na plantaži ne znači da savremeni čovjek nema svoje goruće probleme koji ga tište i što mu pritiskaju dušu. Vječite teme su iz svakodnevnog života, ljubavne prirode, životne nepravde, teški trenuci, ali i one vedre i vesele. Bitna je pozitivna energija koja se oslobađa izvođenjem same muzike.
Smatrate li da biste bolje približili ovaj pravac domaćoj publici, da ste poput Zone B imali pjesme i na našem jeziku?
Mislim da je bluz autentičan na engleskom jeziku i ja ga tako i njegujem. Jezik bluza je karakterističan po svom dvosmislenom izražavanju (dobule talk) koji je autentičan u izvedbi na originalnom jeziku. Vjerujem da mnogi koji slušaju bluz na našim prostorima i ne znaju o čemu pripovijeda tekst, pa bi im bilo lakše kada bi to čuli na svom maternjem jeziku. Moj maternji jezik je mađarski i takođe mi ne zvuči bluzerski. Bitna je atmosfera koju bluz muzika stvara i tako ćemo dokučiti i njegovu poruku.
Bonus video:
