Uroš Perić Peri, slovenački džez muzičar i autor održaće večeras koncert u hotelu “Mogren” u Budvi u sklopu promocije predstojećeg Petrovac Jazz Festa i pokazati zašto važi za jednog od najboljih interpretatora pjesama iz “zlatnog doba” bluza, džeza i soula, a publici će servirati i nešto od materijala koji je sam komponovao.
Perić je nastupao na gotovo svim svjetskim kontinentima, ali će u Crnoj Gori svirati prvi put, a dolazi u okviru opsežne turneje tokom koje je prethodno gostovao na hrvatskom primorju, dok ga nakon Budve čeka putovanje u Cirih. Muzičar koji je između ostalog dosta sarađivao sa slavnim RTS-ovim Big Bandom, te kojeg kritičari ponajviše upoređuju sa Džinom Harisom, dok je sa druge strane poznat kao jedan od najboljih interpretatora pjesama Reja Čarlsa, za “Kroz grad” je pričao o predstojećem koncertu, svojoj dosadašnjoj karijeri i daljim planovima.
U kakvom vajbu i sa kakvim očekivanjima dolazite u Budvu? U kojem sastavu nastupate, sami ili će vas još neko pratiti?
Ja se sa organizatorima dogovaram već 4-5 godina da dođem, ali uvijek se nešto ispriječi, ili imam koncerte ili nije bilo budžeta. Uglavnom, već tad sam želio da dođem. Ja se radujem svakom nastupu, a pogotovo ovom sad jer će to biti moje prvo gostovanje u Crnoj Gori. Svirao sam u 23, 24 države svijeta, ali u Crnoj Gori nisam još bio. Tako da dolazim sa najboljim mogućim očekivanjima, sa pozitivnom energijom i radujem se tom koncertu. Za sastav ne znam tačno, ali neću sam nastupati. Imam kvartet sastavljen od vaših muzičara, mislim da je Šule Jovović glavni, da je njegova ekipa u pitanju.
Što publika može očekivati od vas, kakav će biti repertoar? Posebno ste poznati po interpretacijama Reja Čarlsa, kako je došlo do toga?
Oni koji me znaju, kao publika i fanovi, znaju da radim džez, bluz, kantri, gospel, tako da će biti za svakoga ponešto. Sviraću i neke svoje stvari. Naravno, neću preskočiti ni neke Rej Čarlsove hitove, kao i neke možda malo manje poznate pjesme. Biće puno dobre energije i dobre muzike, iskrene i iz srca.
Kako je došlo do Reja? Još kao klinac sam počeo da slušam crnačku muziku, prije svega crnački bluz. Prvobitno je to bio ruralni bluz kao Madi Voters, Džon Li Huker i slično. Onda sam čuo Reja Čarlsa, nisam ni znao ko je, ali mi je nekako najviše odgovarao mom ukusu. Tad još nisam znao ni engleski, ali sam počeo bio baš studiozno da ga slušam i da skidam neke njegove stvari i ta ljubav se od tad razvijala. Do sad mogu da kažem da imam svjetski rekord po broju nastupa posvećenim Reju Čarlsu, a imao sam i tu čast da radim sa mnogim članovima njegovog benda. Mislim da to dosta govori o kvalitetu mog rada. Njegov bubnjar koji je sa njim svirao skoro 20 godina mi je rekao: “Uroš, you’re chanelling Ray”. Ne znam kako bih to sad preveo, valjda da kanališem njegov duh na pravi način. To je nešto lijepo, takvim velikanima bi trebalo držati upaljenu svijeću jer su oni ipak utabali put za nas mlađe.
Uglavnom ste koncentrisani na izvođenje pjesama iz, kako se kaže, zlatnog doba džeza, što mislite o modernoj sceni?
Što se tiče moderne scene, ne slušam je. Kod mene se sluša puno, puno... U stvari, samo džez i bluz i soul. Ništa drugo ni ne slušam. Dok ja osjećam melodiju, mogu to da slušam. Čim ne osjećam više melodiju onda to više za mene nije muzika koju ja slušam. To je to, ništa drugo vam ne mogu reći o modernoj sceni.
Dolazite u sklopu promocije Petrovac Jazz Festivala, što generalno mislite o toj manifestaciji, koliko ste upućeni u nju? Postoje li planovi, pozivi za još neke nastupe u Crnoj Gori?
Što se tiče manifestacije Petrovac Jazz Festival, mi džezeri obožavamo kad svaki grad ima svoj neki džez događaj. Prije svega jer imamo gdje da sviramo i da se družimo. Ja ne znam mnogo o tom festivalu, jer nisam nikad bio tamo ni nastupao, ali pratim godinama što se dešava i vidim da dolaze velike zvijezde, eminentni muzičari, takođe i da se dosta ulaže u marketing što mislim da je super, jer na crnogorsko primorje dolazi dosta turista, a mislim da su takvi događaji značajni za turističku ponudu Crne Gore ili bilo koje druge zemlje kojoj je to bitno. Tako da se baš radujem što ću upoznati ljude iz te organizacije i vidjeti kako to sve izgleda uživo.
Što se tiče drugih planova za Crnu Goru, naravno ja kao muzičar se samo time i bavim, ja ništa drugo ne radim i želja mi je kad god mogu da me zovu, da odem da putujem, da sviram, to mi je top. U prošlosti je bilo priče sa Big Bandom RTS-a da dođem sa njima u Crnu Goru da sviramo na nekim festivalima. Ta želja još uvijek postoji i kad god se nađemo mi pričamo o tome, ali to sve sad zavisi od toga imamo li vremena, da li su nas pozvali u tom trenutku ili mene samog da dođem. Kako god, radujem se svakom nastupu i možda se nekome u publici nekome svidi moj predstojeći koncert, pa počnem i češće da dolazim u Crnu Goru, što bi bilo sjajno.
Nastupali ste na praktično svim kontinentima, koje mjesto je na vas ostavilo poseban utisak, koji nastup vam se baš urezao u pamćenje? Pretpostavljam da vam se posebno značajno bilo nastupati u Americi kao domu džez muzike?
To je teško reći, zato što u svakom periodu života neko novo mjesto ostavi poseban utisak. Puno je tih anegdota lijepih, ipak je to 15 godina rada i iza mene je mnogo koncerata, putovanja, snimanja, ali naravno ništa od toga ne može da se poredi sa nastupima u Americi, pred njihovom publikom, a radiš njihovu muziku i lijepo si primljen. Mnogo mi znače kad me tamo prihvate i što sam radio sa velikim zvijezdama kao što su Maseo Parker, Den Šur, Toni Horovic, Dejvid Hofman i mnogi drugi. Svi iz Rej Čarlsovog Alumni Big Banda me gotive i uvijek imam zeleno svijetlo da dođem kod njih i to mi zaista puno znači, na to sam posebno ponosan.
Upoređuju vas sa Džinom Harisom, kako gledate na to, zašto mislite da je tako?
Upoređivanje sa Džinom Harisom i slično je nešto normalno, svaki muzičar ima neke uzore, neke ljude koje sluša kao klinac, pa je dosta od njih pohvatao fora i to su za mene bili Rej Čarls, Net KIng Kol i Džin Haris ponajviše. Tako sam klavirski stilski nekako između Herisa i Čarlsa, naravno sa notom Uroša Perića. Pjevanje bih rekao da je kombinacija Net King Kola i Reja Čarlsa. Znači te dvije varijante i naravno ja, onoliko koliko sebe dajem tome, a to je stoprocentno. To razni kritičari kad te slušaju sami kažu - vidi se da si dosta slušao ovoga ili onoga. To u suštini ništa ne znači, ali meni je lijepo, jer su to legende džeza i ako me malo upoređuju sa nekim od njih onda to znači da radim svoj posao kako bi i trebalo.
Desna ruka Martina Lutera Kinga
Perić je kazao da ima mnogo anegdota koje bi mogao da ispriča sa svojih putovanja, a prva koja mu je pala na pamet vezana je za jednu od najznačajnijih ličnosti u afroameričkoj istoriji. Istakao je da mu se taj susret posebno urezao u pamćenje i ostavio jak utisak na njega.
“Sjećam se kad sam svirao u Atlanti na jednom džez festivalu neki gospodin je prekinuo moj koncert, ja nisam znao o čemu se radi, snimala je televizija tada sve to, on me pozvao, zagrlio me i zahvalio se što na najbolji mogući način promovišem američku muziku po Evropi i po svijetu i onda sam saznao kasnije da je to Džon Luis, kongresmen Džordžije koji je bio desna ruka Martina Lutera Kinga, istinski velika ličnost iz američke istorije i to me je zaista dirnulo. Još uvijek čuvam sliku sa njim”, prisjetio se Perić.
“Moje pjesme nisu drugačije od djela Reja Čarlsa”
Osim što interpretirate poznate džez pjesme, iza sebe imate niz svojih izdanja, po čemu se ona razlikuju i radite li na novom materijalu?
Ja sam vrlo aktivan na polju snimanja i izdavanja, radim sa simfonijskim orkestrima, gudačima big bendovima, manjim sastavima... Izdajem svoje radove po cijelom svijetu, objavljivao sam i u Americi i u Francuskoj, Švajcarskoj, Njemačkoj, u Sloveniji naravno mnogo izdanja. Na svakom CD-u mi se nađu neki džez standardi, neke Rej Čarlsove stvari koje mi se sviđaju i naravno neke moje kompozicije tu uvijek dodam. I sve to što ja pišem je vrlo blisko toj tuđoj muzici koju interpretiram tako da to nije nešto mnogo drugačije. Znači ako ja pjevam svoju pjesmu na džez koncertu niko to ne zna, ako ja publici ne objasnim da je to moje djelo oni bi mislili da je to neko drugi napisao i da je to dio džez standarda američke muzike.
Kad je u pitanju novi materijal, stalno radim, kao što rekoh iza sebe imam mnogo izdanja, a ove godine slavim 15 godina radnog staža u šou biznisu i izdao sam jedan prelijep CD sa baladama koji se zove “Uroš Perić With Strings”. To je izašlo prije dva mjeseca, radio sam samo sa gudačima i džez ritam sekcijom, a snimali smo na starinski način, kao što je nekad radila Dana Vašington, Net King Kol, Ela Ficdžerald, kad gudači pozadi miluju dušu
Bonus video:
