Beogradski reper i DJ Predrag Vukčević, poznatiji pod pseudonimom Bege Fank, nastupiće u četvrtak u Podgorici u Mikser baru od 22 sata. Publika Vukčevića zna i pod imenom LouBenny, pod kojim je objavio singlove “Gistro” i “Leto u gradu”, a sarađivao je i sa SevdahBabyem na pjesmama poput “Yo!Hambin 91” I “Znooojjjj”.
Osim toga, Vukčević iza sebe ima karijeru drum’n’bass DJ-a, novinar je i poznavalac crnačke muzike, kao i istraživač njenih derivata na ovim prostorima, teoretičar hip hopa, prevodilac knjige Džefa Čenga “Ne može da stane, neće da stane - Jedna istorija hip hop generacije” i osnivač brenda Bege fank.
Pod ovim nazivom organizuje i žurke u Beogradu, često u saradnji sa DJ BKO-om, a u najavi svog prvog albuma “Dobar rep” lansirao je nekoliko singlova, među kojima su “Cvaki dan praznik” I “Lajk lajkujem”. O predstojećem nastupu i karijeri pričao je za “Kroz grad”.
Kakav će biti repertoar, što ćeš sve raditi?
Moji setovi obuhvataju ‘mmm sveee aaa’, odnosno fazon DJ-inga koji radim posljednjih pet godina - kad ne radim 100% Begefank žurke na kojima vrtim isključivo beogradske fanki stvari - jeste mashup prepoznatljivih klasika i novih hitova uglavnom plesne muzike u baš dinamičnom miksu.
Da li se bolje osjećaš u svojoj koži kad DJ-išeš ili kad repuješ, što ti je uzbudljivije?
Veći deo vremena se dobro osjećam bez obzira na to šta radim, pa tako i kad DJ-išem i repujem. Bitna razlika je u tome što mi je DJ-ing i glavni posao, ne samo stvar na koju se ložim, pa se u tom smislu može reći da se osjećam relativno slobodnije kad pišem, snimam i repujem rime.
Što se tiče DJ-inga, imaš zanimljiv pristup, možeš li detaljnije da ga objasniš, kakvu muziku vrtiš i što je presudno da se nađe pjesma na tvojoj set listi, što tražiš u njoj?
Da bih vrteo neku pjesmu, ona mora meni da znači - da mi budi neku emociju ili da je, prosto, korisna za izgradnju seta zbog svog gruva ili neke druge muzičke karakteristike.
Kako se pripremaš za nastupe, imaš li neke rituale, koliko toga spremaš unaprijed, ali koliko prepuštaš trenutku?
Nemam rituale u smislu sujeverja, ali imam ozbiljne pripreme za svaku žurku kad ubacujem novu muziku u komp - svim pjesmama koje ubacujem označavam tzv. cue pointe, odnosno mjesta za mix, loop, refren, prelaz... Oduzima dosta vremena, ali olakšava stvari na žurci. U svakom setu, inače, uletim s vremena na vrijeme u neku rutinu/frazu kad ispovezujem tri, četiri stvari koje sam ranije skapirao da idu gotivno zajedno, ali veći dio je fristajl i određeno kontekstom.
Kako si uopšte počeo da se baviš DJ-ingom, vrtio si d’n’b, pa si onda proširio polje djelovanja - kako je do toga došlo?
Zapravo, prva žurka koju sam radio - proljeće ‘96, klub “Buha” - bila je rep žurka, tako da je i dram došao kasnije u odnosu na rep. DJ-ingu sam se, inače, vratio devet godina nakon što sam okačio slušalice o klin, a vratio sam se najviše jer me je DJ BKO podučio radu na Traktor kontroleru, pa sam osjetio da mogu da vrtim masu stvari koje ranije nisam mogao, što zato što ih nisam imao na ploči, a i sad je drugačija priča, manje smo ograničeni žanrovima nego 90-ih i početkom 2000-ih.
A kako si odlučio da želiš da repuješ?
Repovanje je isto stara priča. Pisao sam rime, doduše na engleskom, još ‘95, ali sam ubrzo ušao u DJ-ing i to je ostalo tako, neproživljeno. Onda je sve krenulo sa SevdahBabyem par godina nakon što sam batalio DJ-ing, a pravim početkom mog repovanja smatram 2009. kad sam snimio “Yo!hambin 91” i “Znooojjj (Begefank)”. Jednostavno sam htio da slušam te trake i znao sam da samo ja mogu da ih napravim. Inače, baš se ložim na svoje stvari i to najviše slušam i na sluškama i u kolima.
Najavio si album “Dobar rep”, što se može očekivati - kakav zvuk i tematika, koliko pjesama, ko su gosti, kako je nastajao?
“Dobar Rep” je moj prvi i posljednji, ali i, vjerujem, posljednji (svjež) rep album na svijetu. Naravno, nisam iz fazona da neće biti više albuma na kojima će biti gotivnih pjesama, prijava, bitova, nego da je na nivou reprezenta - koji je suština rep priče - taj moj koncept “dobrog repa”, odnosno “bogovanja”, posljednja etapa razvoja tvrdokornog/pravog repa koji je krenuo od klasičnog betl/reprezent (borbeno-predstavljačkog), pa se razvio dalje preko gengsta i mafioso priče. Zvuk je opušten i širok - uglavnom slatki i glatki G fank ili neki melodičniji južnjački gas - jer takav zvuk najviše odgovara mom predstavljanju, odnosno rimama u kojima samo pričam pobjednički o sebi.
U principu, najveća pobjeda je što sam uspio da napravim dosadan album - što je kvalitet koji, gledano iz naše, ljudske perspektive, nužno ide uz božansko, pobjedničko i savršeno - a koji je ipak pomalo i zanimljiv... za posmatranje.
Od repera mi je jedini gost Mikri Maus, mada će ta verzija pjesme “Aloja vera” sa Mikrijem biti zapravo bonus traka na albumu, pošto ne pripada striktno “dobar rep” gasu. Na samom albumu gosti su pjevačice i pjevači Ivana Zečević, Nataša Guberinić, Dušan Ćirić Mr Doo i Marko Louis (Marko, doduše, pjeva kroz talkbox), zatim basisti Nikola Marković i Roman Goršek (i SevdahBaby je odsvirao bas u jednoj pesmi), DJ BKO baca skrečeve, a pomogao mi je i Rastko Ivanović MF RA.
SevdahBaby me je snimao za većinu pjesama u svom studiju, on je uradio i miks i mastering (koji su baš ful), a bitove su radili Anke, Zuba i po jedan Skubi i ja (uz pomoć Anketa, BKO-a i Sevdaha), plus u bonus trakama imam jedan Salierov i jedan DJ Milandov bit.
Album je rađen kao albumi 80-ih/90-ih - ima nekoliko skitova, ima oko 11-12 pesama, ali planiram da ga na YouTube kačim kao jedan klip, a i za besplatno preuzimanje kao jedan fajl od 50-ak minuta jer je i redosljed pjesama bitan. Znam da je to potpuno u neskladu sa današnjim slušalačkim navikama, ali to nam je što nam je.
Nemam u planu nove spotove iako sam ranije imao želju da cijeli album ekranizujem. Doduše imam neizmontirane snimke za neki amaterski spot za “Neke rime” iz 2016. Što se nastupa tiče - biće riječi i o tome. Imam ionako previše žurki, a i vidjećemo da li će biti potražnje. Ako bude, napraviću i na tom planu svjetski svježu priču zajedno sa BKOom.
Bonus video:
