Ostvario dječački san da postane muzičar

Frontmen jednog od najuzbudljivijih mladih hrvatskih bendova, Porto Morto, član je i Ekipe Darka Rundeka
1065 pregleda 0 komentar(a)
Roko Crnić, Foto: Privatna arhiva
Roko Crnić, Foto: Privatna arhiva

Zagrebački muzičar Roko Crnić polako krči put svom bendu Porto Morto do sve šire publike u regionu.

Nakon debija iz 2017, početkom ove godine on je sa svojom grupom objavio drugi album “Portofon” koji im je omogućio brojne nastupe širom regiona, a osim toga basista i pjevač je dio Ekipe slavnog jugoslovenskog muzičara Darka Rundeka.

Mada je već dugo i u vizulenim umjetnostima, u razgovoru za “Play” Crnić je otkrio da je ostvario dječački san da zarađuje za život od muzike.

Što si želio da budeš kad porasteš?

Muzičar.

A što bi bio da ne radiš to sad?

Bio bih dizajner vjerovatno. Radio bih naslovnice za knjige. To sam i bio, pa sam dao otkaz da bih se posvetio bendu, inače bih sigurno tu ostao.

Što je za tebe uspjeh?

Uspjeh je kad se probudiš dobre volje i širiš tu pozitivnu energiju na druge ljude.

Koja te pjesma uvijek razveseli?

“Sicko Mode” od američkog trepera Trevisa Skota.

Da si superheroj, koju bi volio da imaš supermoć i zašto?

Definitivno bih volio da budem Spajdermen. Zašto? Zato što mi je je*eno prejak. Taj let njegov između njujorških zgrada me najviše privlači. Vezao sam se za taj pokret još kao klinac. Ima još nekih superheroja koji su mi dobri, ali on mi je favorit.

Da se snima film o tebi, ko bi te glumio?

Pa volio bih da me glumi moj prijatelj Matej Perić. Njemu to vjerovatno ne bi puno značilo, ali meni bi.

Da postoji vremeplov, u koje doba bi se vratio?

Volio bih da kažem nijedno, da se ne bih vraćao, ali moram da priznam da ima par doba koja bi me zanimala, mada su vjerovatno klišei. Tako bih volio da posjetim Pariz na početku kubizma, da upoznam tu ekipu: Rene Kler, Pablo Pikaso i drugi, volio bih da popričam sa njima malo. Ima jedna grupa šestorice autora iz 70-ih u Zagrebu i to mi je isto privlačno. Ipak, čini mi se da je današnje vrijeme jednako zagonetno, ako ne i više za umjetnički rad. Dosta mi je današnjica inspirativna na svim nivoima, tako da bih mogao i bez vremeplova.

Imaš li neki životni moto?

Ne mogu se sjetiti što bih rekao, a da nije neki kliše. Živi život, nemam pojma... (smijeh) Trenutno mi je neki životni moto da probam da se ne cenzurišem, ne znam kako bih to drugačije rekao.

Koju uzrečicu često koristiš?

Sve to ima svoje.

Sa kim bi pošao na pusto ostrvo, a sa kim u kafanu?

U kafanu bih otišao sa Darkom Rundekom, jer znam dobro kako to izgleda. A na pusto ostrvo bih otišao sa Faustom Vrančićem, izumiteljem visećih mostova i padobrana.

Što bi poručio svojim potomcima?

Odmah završite taj fakultet, nemojte to da odugovlačite. Završite ga što prije i onda život tek počinje. Puno ljudi oko mene je oteglo taj faks i imamo osjećaj da im je to totalno usporilo život.

Sa kojim crtanim likom se poistovjećuješ?

Sa glavnim likom iz prvog jugoslovenskog i uopšte prvog crtanog filma koji je nastao van SAD-a, “Surogata” Dušana Vukotića iz 1961.

Po čemu bi volio da te ljudi pamte?

Volio bih da me pamte kao lika koji inspiriše ljude tamo gdje se pojavi.

Otkad sam svirao tamo, zaljubio sam se u Njujork

Koja je posljednja knjiga koju si pročitao da ti se dopala?

“Osam posto ni od čega” od Etgara Kereta.

Što slušaš od muzike posljednjih dana?

Tokom prošle sedmice sam najviše slušao novi album od američkog muzičara Toro Y Moi. Zove se “Outer Peace”, izašao je početkom godine.

Gledaš li serije, da li možeš da preporučiš neke naslove?

Gledam, ali ne pretjerano. Doduše, svako malo pogledam neku epizodu serije “Rick & Marty”, veoma mi je inspirativna.

Koji je posljednji film koji ti se svidio?

Gledao sam nedavno dobar film pod nazivom “Faces Places”. U pitanju je dokumentarac Agnes Varde iz 2017. i baš mi je uljepšao veče. Ima svojih rupa, nije sad izmišljanje tople vode, ali je ostavio dobar, moćan utisak na mene.

Koje sajtove najviše pratiš na Internetu?

Ne znam, Instagram. (smijeh) Ali evo da kažem konkretnije, bio sam recimo nedavno u Njujorku, tamo sam svirao sa Darkom Rundekom i istinski sam se zaljubio u taj grad. Od tad čitam “The New Yorker” magazin. Ima aplikacija za mobilni koju koristim i ima dosta pametnih stvari za pročitati.

Koje sadržaje bi preporučio ljudima da izbjegnu?

Ne znam, možda jedna rijaliti emisija koja se zove “Gospodin savršeni” (“The Bachelor”) sa RTL-a koja mi se nikako ne sviđa.

Bonus video: