Najpoznatiji makedonski alternativni rok sastav Bernays Propaganda udruženim snagama nekoliko evropskih nezavisnih izdavača objavio je peti studijski album "Vtora mladost, treta svetska vojna" (Druga mladost, Treći svjetski rat) na kojem je nastavio da njeguje svoju estetiku kombinovanja plesnog zvuka sa angažovanim društveno-političkim porukama. Na devet pjesama koje su dostupne na Bandcampu i digitalnim muzičkim platformama, kao i YouTube i CD-u, ugostili su i niz zanimljivih muzičara među kojima se ističu džez gitarista Toni Kitanovski i basista Igija Popa Majk Vat. Pjevačica i tekstopisac Kristina Gorovska i basista i producent Vasko Atanasoski iz sastav koji se, kao malo koji sa ex Yu prostora, može pohvaliti velikim brojem nastupa širom Evrope, te hvalospjevima kritičara iz raznih zemalja, pričao je za "Vijesti" o novom izdanju.
Što donosi peti album u tekstualnom ili muzičkom smislu?
Tina: Od početka jedan od ciljeva benda između ostalog je žongliranje sa muzičkim stilovima i žanrovima, bez ikakvog pardona. Teško je staviti našu muziku u folder, uostalom o klasifikacijama neka razmišljaju kritičari, naše je da stvaramo. Dok se "djeca igraju u pijesku", ne razmišljaju kako se igra zove, jednostavno uživaju igrajući se. Već dugo plivamo leđnim stilom, pa gdje nas rijeka ponese. Dok sami sebe prijatno iznenađujemo, dobro je.
Kakav je bio rad na albumu i što znači ovaj prijeteći naslov?
Tina: Rad na albumu je bio opet rat. Kreativni naravno, ali to nije ništa novo za nas niti drugačije od principa stvaranja prošlih godina. Album počinje "napolje", preko šizofrenije u društvu, polako se okreće ka intimi, unutra, tamo gdje se politika preselila u četiri zida - kući, i neprijatelj nije onaj kojeg vidiš svakog dana na TV-u, nego onaj koji je najbliže, spava do tebe. Ili kako bi Džil Skot Heron rekao "Home Is Where The Hatred Is". Tamo gdje je dnevni porodični budžet pet evra, ljubav konvertira u mržnju i polako počinje treći svjetski rat, u kuhinji, kod prazne hladne kutije život se lako smrzava. Podnaslov albuma objašnjava najbolje temu koju smo htjeli "odsvirati": Građanin protiv Države. Pritom mislimo na građanina koji je nezavistan i ne participira u bipolarnom partijskom sistemu gdje je zdrava, otvorena kritika postala tabu, zabranjeno voće koje kao da je ograđeno električnom ogradom. Svi se odjednom kulturno voajerski ograđuju na distanci, od svega što su juče osuđivali. Čudna šutnja vlada u zadnje vrijeme u ovoj zemlji, kao da je plaćena, a mi nismo fanovi tišine, nismo ćutali ni u prvoj mladosti zadnjih 12 godina, a nećemo ni sad, u drugoj mladosti.
Na albumu imate nekoliko impresivnih muzičara kao goste, kako je došlo do tih saradnji?
Tina: Čast nam je da smo na ovom albumu sarađivali sa vrhunskim muzičarima kao Majk Vat (svirao sa Iggyjem Popom), Toni Kitanovski, Stojće Cvetanovski i Borče Markovski iz legendarnog australijskog hip hop benda Curse ov Dialect. U sportskom žargonu domaći tim je bio obogaćen igrom svjetskih igrača, kao da smo dobili transfer iz Real Madrida. Upoznali smo se naravno kroz ono što nas najbolje spaja, kroz sviranje, na koncertima, turnejama, po skopskim ulicama, klubovima. Sada je nemoguće zamisliti album bez njih, drago mi je da smo ih pozvali ne samo zato što su svojim izvrsnim talentom obogatili album, nego prije svega zato što su to ljudi koji suvereno žive svoj san, iz muzike i za muziku. U zemlji sa najvećim brojem nerealizovanih ljudi sa miljardu izgovora, gdje je sve na pola puta, "under construction", lijepo je za promjenu, vidjeti kako neko negdje uživa punom snagom svoj san.
Da li je vaša kombinacija plesnog zvuka i angažovanih tekstova proizašla iz želje da muzika ne bude "teška" za slušaoce zajedno sa tekstom?
Tina: Nije bio nikakav svjestan plan na početku da ublažimo teške teme lakim tonovima, jednostavno smo htjeli da iskominiciramo sa što većim brojem neistomišljenika. Uostalom, teško je šokirati ljude danas, zatrpani smo "teškim" vijestima na koje smo postali već imuni. Najbrutalnija informacija o 1000 žrtava u masakru ide u sendvič između reklama za kulen, salamu i parfeme. Nema recepta, nema kalkulacija, jednostavno sviramo muziku koju volimo.
Koliko ste uključeni u političko-društvene akcije van muzike?
Vasko: Uvijek polazimo od toga da smo mi obični građani, dio makedonskog naroda i članovi društva. Bili smo dio mnogih inicijativa za zaštitu sredine, ljudi i životinja. Borili smo se i još uvijek se borimo protiv kriminalne vlasti, policijskog nasilja, poltronstva, okupacije i velikog biznisa... Bitne su riječi, ali bitnija su dela!
Ono što navodite kao probleme u vašoj državi su stvari koje su manje-više iste širom ex Yu prostora... Jugoslavija se raspala, ali izgleda da smo ostali ujedinjeni u tim problemima, dok političari koji su na vlasti u našim zemljama izgleda lijepo sarađuju?
Vasko: Vlast, kakva kletva i zla sudbina. Tako je bilo, a nažalost za takav profil ličnosti ostaće isto i danas i zauvijek. Vlast je bila i ostala produžena ruka ekonomskih elita i većina zakona se glasa kako bi odgovarali njihovim biznisima. Puno je primjera kad su u sred rata najveći neprijatelji potajno prodavali oružje jedni drugima. Ostala je nostalgija kod dobrih ljudi kojima nedostaje solidarnost, mir, porodični ručkovi, vikendi sa familijom, kolektivna zimovanja i ljetovanja, sir i meso od sindikata, dostojanstvo radnika, kvalitetan sport i kultura... I nada da će doći opet heroj-ina naroda koja će povesti ljude prema slobodi i dobrom životu.
U Crnoj Gori niste bili odavno, ali vam to što pjevate uglavnom na makedonskom ne predstavlja problem da svirate širom Evrope?
Vasko: Tajna je u tome da nismo puno birali koncerte. Svirali smo preko 600 puta u skvotovima, velikim festivalima, malim klubovima, kulturnim centrima, parkovima i trgovima. Svirali smo svima, istom žestinom i kad je bilo petoro, ali i par hiljada. Volimo da sviramo i volimo i poštujemo ljude kojima sviramo. Samo smo jednom nastupali u Crnoj Gori. Malo nas je ljudi iz vaše zemlje kontaktiralo svih ovih godina, tako da hvala njima i nadamo se ponovnom susretu uskoro.
Sa druge strane, makedonski umjetnici rjeđe dopiru do publike u ovim krajevima, od onih iz drugih ex Yu zemalja?
Vasko: Nas to ne zanima previse jer mi se obraćamo cijelom svijetu, iako moramo da priznamo da su nam nastupi po Balkanu najdraži. Ipak, na kraju dana mi pravimo naše pjesme, snimamo ih i sviramo. To je ono što mi radimo.
Bonus video:
