Posljednjih godina navikli smo na gostovanja svjetski poznatih DJ-eva, ali su ona uglavnom bila rezervisana za primorje tokom sezone. Vrijeme je izgleda i da glavni grad postane nezaobilazna destinacija za legende hausa i tehna, kakva je francuski DJ Oliver Rejmond, poznatiji kao Oxia.
Vlasnik megahita “Domino” će u subotu 2. novembra nastupiti na žurci “Tuborg’s Konektor” na mjestu gdje u posljednje vrijeme se sve češće dešavaju ovakvi događaji, Kolektoru (bivši Titeks), a domaćini će mu biti crnogorski DJ-evi Cule i Proximus.
Ulaz košta 10 eura, a događaj se dešava u organizaciji Konektora u saradnji sa Glavnim gradom.
U kakvom vajbu dolaziš u Podgoricu, sa kakvim očekivanjima i što ćeš servirati publici?
Dolazim u dobrom vajbu kao i svuda. I dalje uživam u nastupima širom svijeta i uvijek sam uzbuđen kad otkrivam mjesta na kojima nikad nisam bio ranije, kao što je Podgorica. Biće to moje prvo gostovanje u vašem gradu. Jednom sam ranije nastupao u Crnoj Gori, ali u Kotoru i bilo je baš kul. Kao i kod svakog novog mjesta koje posjećujem, očekujem da vidim što više posjetilaca, da svi zajedno uživamo u vrhunskoj večeri, a oni u muzici koju ću puštati. Volim da puštam razne stvari, bazirano na reakciji publike i u skladu sa mojim raspoloženjem. Moguće je da ću ići od gruvi traka do melodičnijih stvari, od tek hausa do malo tvrđeg tehna. Biće to i za njih i za mene malo iznenađenje jer nikad ne pripremam svoje setove unaprijed, sve se svodi na unutrašnji osjećaj u trenutku.
Na sceni si prisutan više od dvije decenije, koliko su se stvari promijenile od tvojih početaka, nabolje ili nagore? Čini se da je elektronska muzika popularnija više nego ikad, ali i da vlada hiperprodukcija?
Da, tačno je da sam upoznao razne ere elektronske muzike, od početaka 90-ih do sad i naravno da su stvari danas drugačije. To je zato što sam bio svjedok rađanja ove muzike, koja je bila nešto skroz novo za sve, tako da sam proživio nešto nevjerovatno. Zato je jedna od glavnih razlika danas to što je većina posjetilaca žurki rođena u vrijeme kad je elektronska muzika već bila tu, jako prisutna, pa je njihov pristup drugačiji. To ne sprečava stvari da budu dobre i inspirativne kao nekad, čak i kad su malo drugačije, jer je tačno da je scena postala veća i postala pravi biznis za neke, što nije bio slučaj na početku. Sa druge strane, iz ovog rasta su proizašli neki predivni događaji, veliki festivali sa impresivnom produkcijom, I to je takođe kul. Nisam od onih što govore da je prije bilo bolje, samo je bilo drugačije. Ali da, istina je da se debatuje o tome kako ima mnogo više produkcije nego nekad. U prošlosti smo bili natjerani da kupujemo dosta opreme kako bi mogli da stvaramo muziku, što je bilo skupo, nije mogao svako to da priušti, dok su ti danas potrebni lap top i par plaginova kako bi to odradio. Tako su mnogi mladi ljudi, manje ili više talentovani, učinili baš to, stvarajući hiperprodukciju koju pominjete, sa mnogo loše produciranih stvari koje nisu baš interesantne. Svjetlija strana je što je to omogućilo nekim veoma talentovanim klincima da se izraze kroz muziku.
Koliko je tvoje razmišljanje drugačije kad puštaš i kad stvaraš muziku, što ti je bitno kod trake u jednom, a što u drugom slučaju?
To su dosta drugačije vrste posla. Kad puštam muziku, sve je podređeno trenutku, vajbu, ljudima sa kojima razmjenjuješ energiju. Dok si u studiju sam, imaš vremena da isprobavaš stvari, da im se vratiš. Različito je miksovati tokom nastupa i raditi na traci iako se te dvije stvari, bar po meni, nadopunjuju, jer kad radim na traci za DJ-eve i za plesni podijum, onda je normalno da razmišljam o trenutku kad će biti servirana publici. Želim da ljudi imaju najbolju moguću reakciju i na taj način joj pristupam.
Najpoznatiji su po traci “Domino”, možeš li se sjetiti kako je nastala, što ju je inspirisalo?
Iskreno da vam kažem, teško je sjetiti se svega jer sam je napravio prije 13 godina. Ali mislim da je nastala kao i sve moje trake, bez puno razmišljanja, samo prateći svoj instinkt. Sjećam se da sam, kad sam je završio, pomislio da sam napravio traku koja bi mogla biti baš uspješna, mada nisam ni sanjao da će baš toliki uspijeh zabilježiti.
Kakvi su ti dalji planovi, nova izdanja?
Radim trenutno na više projekata, na trakama i remiksima, ali je prerano pričati o tome, moraćete malo da sačekate.
Volio bih da uskoro uradim novi album
Na što si najponosniji u svojoj karijeri i kako ti sad izgledaju tvoji počeci?
Teško je reći na što sam najponosniji, jer sam učinio mnogo toga. Mnogi misle da je to moja traka “Domino”, sa kojom sam imao najviše uspijeha, zaista više nego bilo što drugo što sam radio prije ili kasnije. I naravno da jesam ponosan na nju, ali nisam i najponosniji. Ono što mi znači je što je dirnula tako mnogo ljudi. Na neki način, mislim da sam najponosniji na moj prvi EP, ali više u smislu da je bio nevjerovatan osjećaj držati moj vinil u rukama po prvi put. Jedva sam mogao da povjerujem I zato sam bio ponosan na to postignuće iako nivo produkcije nije bio baš najbolji. Postao je bolji s vremenom. Danas, sa muzičke strane gledano, mogao bih pomenuti moj drugi album “Tides of Mind” iz 2012. jer stvaranje albuma zahtijeva mnogo više posla nego EP, pa si još ponosniji. I uglavnom što sam uspio da uradim razne stvari, a da održim koherentnost. Na tom albumu sam radio stvari koje nisam nikad ranije, kao što su saradnje sa vokalima, stvaranje traka koje nisu baš za plesni podijum, nego više dauntempo. Volio bih da uskoro uradim novi album, ali za to mi je potrebno dosta vremena.
Bonus video:
