Spotom za pjesmu “Slike o našim danima” hrvatska indi pop grupa Detoura zaključiće promociju aktuelnog albuma “Tourdetour”, sa kojim je zagrebački sastav osvajao vrhove top-lista i pokupio Porine za najbolji album pop muzike, pjesmu godine i najbolje izvođenje grupe sa vokalom, a i okupio nikad širu publiku na ex YU prostoru. Spot za sedmi singl sa izdanja koje je izašlo prošle godine potpisuje Dinko Šimac, koji je radio i prethodnu ekranizaciju “Ima i nema”, a glavni autor u Detouru Nenad Borgudan“Vijestima” je rekao da su zato i vjerovali u ovu sarandju.
“Uspio je opet da nas iznenadi. Snimali smo prije jedno mjesec i po, sa Dinkom je to uvijek ugodno i ne traje dugo, a rezultat je evo - sjajno. Koristili smo i neke moderne tehnologije poput FaceAppa, vrlo spretno je to uklopio u priču i fascinantno je ispalo. Mi smo bili zaprepašćeni, smijali smo se, svašta izaziva taj spot”, prisjetio se muzičar.
Pjesmu karakteriše osjećaj nostalgije i prolaznosti vremena, što ju je inspirisalo, dobar dio albuma nosi slična emocija?
Meni je kao autoru teško da pričam o tome, možda je to neka nota koja se privlači kroz moj rad. Ta tema nostalgije je prisutna u svakoj pjesmi do neke mjere, pa tako i u ovoj. Pokušao sam da dočaram sve te stare fotografije koje svi imamo, ono oko torte, u nekom starom stanu, kod bake i slično. Ta ideja prolaznosti vremena i fotografija kao simbol želje da se zaustavi vrijeme, da neki trenuci nikad ne prođu, to je ideja “Slika o našim danima”.
Zašto ste odlučili sad da ovu pjesmu ekranizujete i završava li se sa ovim spotom promocija aktuelnog albuma?
Da, s obzirom na to da je prvi singl bio još 2016, pjesma “Zaljubila sam se” na kojem smo predstavili Đinu Viktoriju kao novu pjevačicu. Ovom pjesmom zatvaramo album, na kojem je ih je bilo deset, a ovih sedam nam je imalo smisla da objavimo kao singlove. Imamo još dosta toga u planu. Sljedeće godine već ide nova faza, odnosno prva pjesma sa novog nosača zvuka. U međuvremenu dogovaramo jednu saradnju pred Božić, poklon singl za godišnjicu našeg koncerta u Domu sportova u Zagrebu lani i to je naša prva saradnja sa nekim.
Jeste li očekivali ovako dobre reakcije na album, dobili ste i Porina?
Uvijek je teško iz tišine i mira svoje sobe gdje se stvara ta muzika pretpostaviti što će biti. Za neke stvari mi se činilo da će dobro proći u etru, za neke sam bio svjestan da možda nisu za radio, ali su nivo kvaliteta i emocije koji priželjkujem od pjesme. Na kraju je te pjesme odabrao cijeli bend, naša menadžerka što više potencijalnih numera za taj album. Tako su te odabrane, a o nekim ambicijama, idejama o tome što će se dogoditi se čovjek ni ne usudi da razmišlja na taj način, pa kad se dogodilo bili smo pozitivno iznenađeni. Dio sudbine smo znali kroz singlove koji su izašli prije albuma, jer su njih četiri odlično prošli u radijskom etru i ako tako gledamo, znali smo da imamo uspješno izdanje. Ono što nas je razveselilo je što je kritika to i potvrdila i proglasila album jednim od najboljih te godine, za koji smo dobili i Porina.
Osim nove pjevačice, po čemu je rad na tom izdanju bio drugačiji?
Sa te strane možda i jeste, dok je Maja Posavec bila pjevačica imali smo autorsku saradnju, tako što sam uglavnom ja bio inicijator, imao pjesme, ponekad ih je Maja imala, ali u manjem broju, a kod nje sam imao to neko drugo mišljenje. S njom sam autorski radio i ona je bila tu glavni kritičar, govorila što valja, što ne. Sa Đinom je to malo drugačije, dosta nezavisno radim, pa tek u nekoj drugoj fazi razrađujemo to. Đina nije autorski uključena kao što je Maja bila. Van toga ništa drugačije nije bilo, uglavnom ja napišem pjesme, donesem ideju aranžmana, a onda se bend sastane, jedno dva mjeseca prolazimo kroz te kompozicije, definišemo ih za studio i na kraju to snimimo u roku od mjesec, mjesec i po. Tako da je proces manje-više standardan. Pokušavamo da što više toga ide kroz bend, da manje toga ja definišem osim nekih glavnih odrednica, ali uvijek je bilo tako da svaki član unosi svoj karakter i onda sve to zajedno na kraju čini zvuk Detoura.
U posljednje vrijeme ste sve popularniji i u regionu, imali ste nedavno uspješne koncerte u Beogradu i ovdje u Podgorici na PAF-u?
To su sve divna, pozitivna iznenađenja koja se događaju u posljednje dvije godine. Ne kažem da nije bilo u našoj 14-ogodišnjoj istoriji sličnih uspijeha, već smo i prije svirali u Podgorici, sjećam se 2009, tad je to bilo manje. Bilo je tih pokušaja izlazaka, ali su se u posljednje dvije godine intenzivirali, od Ljubljane preko Sarajeva do Exita i nama je to srećna okonost zbog koje smo zadovoljni. Hrvatska je malo tržište, a ovo što mi radimo je manjinska muzika, da tako kažem. Sasvim mi je logično da se to događa ako se ljudi koji se međusobno razumiju, nijanse u jeziku su vrlo male, a mi smo srećni što postoje ljudi u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, čak i na Kosovu gdje smo svirali, koji nas slušaju.
Zahvalni smo na tako divnoj publici u Podgorici
Kakve utiske nosite sa PAF-a?
Bilo je predivno, stvarno smo uživali u Podgorici. Bilo je lijepo vrijeme, sve se lijepo poklopilo, proveli smo dvije noći, odnosno skoro tri dana na festivalu, a sam koncert je bio na vrhunskom nivou produkcije, kao i cijela organizacija. Ono što je bilo najljepše je broj ljudi koji su bili jako srećni što su tamo i koji su znali pjesme i pjevali ih sa nama. Otišli smo puni utisaka i zahvalni smo na tako divnoj publici u Podgorici.
Bonus video:
