Kada su se igrom slučaja Frenkie, Kontra i Indigo našli na istom mjestu - u Berlinu, gdje su snimili zajednički album “Putanja” objavljen 2016. vjerovatno nisu očekivali da će se saradnja na taj način nastaviti. Međutim, tri godine kasnije dva najpoznatija repera iz BiH i bitmejker Indigo najavili su već treće zajedničko izdanje i proputovali svijet zajedno.
Kliknuli smo od prvog dana. I ranije smo puno sarađivali, tako da je došlo prirodno”, priča Zlatan Hajlovac, poznatiji kao Kontra, za “Vijesti”. Ovaj trio je objavio spot za pjesmu “Mosh Pit” kojim je najavio treći zajednički album “20/20”, sniman u Los Anđelesu.
Jeste li razmišljali da napravite grupu zvanično, kad već toliko radite zajedno?
Jesmo, imali smo ideju da se zovemo Voltron, ali smo odustali. (smijeh) Možemo se smatrati grupom u ovom sastavu jer stvarno radimo sve zajedno, ali pored toga smo dio FM Jam ekipe i nema potrebe da dodajemo neke grupe kad već imamo taj veliki kolektiv.
Imate li pravila u smislu tematike tekstova, da se trudite recimo da su više ili manje angažovani?
Nekad smo previše patili od tih formi, razmišljali kako bi trebalo nešto uraditi. Na ovom albumu uopšte nismo bili opterećeni tim stvarima, svako je radio što misli da bi trebalo, pristupio temi kako želi. Mislim da je naša muzika, mada pjesme nisu kao prije toliko direktne, uvijek angažovana. Ali uopšte ne patimo od praćenja tih formula. To je malo i zastarjelo, da se kaže da je ova pjesma socijalnog karaktera, ova je zabavnog... Nego jednstavno pustimo stvar da teče. Ima puno isprepletanih poruka u našim pjesmama.
Osim pomenutog što novo album donosi, koliko je bio proces rada drugačiji u odnosu na prethodne?
Proces rada je bio drugačiji u smislu da, kao što rekoh, smo bili puno opušteniji. Nismo sebi toliki pritisak nabilii kao što možda jesmo sa prošlim albumima. Drugačiji je prije svega što se tiče muzike, produkcije, Indigo je još više napredovao i stvarno donosi jedan novi, svjež zvuk koji opet ima primjesa onog osnovnog repa. Što se tiče tekstova i repovanja, Frenki i ja smo šarenoliko pristupili, manje je to uštogljeno, nekako ljepše teče. Osjeti se tačno u pjesmama, u našim glasovima da uživamo dok to snimamo.
Trep je u trendu, postoji taj ideološki sukob old skula sa trepom, gdje ste vi tu, reklo bi se negdje između?
Mogu da govorim u svoje ime, ali mislim da bi se i Frenki složio. Meni više nije zanimljivo da repujem na te stare bumbep bitove, to je toliko više izlizano i dosadno. Rep je opstao zato što se vremenom mijenjao, trep je u stvari spasio rep. A mi kombinujemo, kao što sam rekao, imamo neke fundamentalne rep elemente koji su unaprijeđeni, osvježeni. Definitivno bih se složio da smo mi negdje između, ali ne u nekoj zlatnoj sredini gdje ćutimo sakriveni i pokušavamo da sjedimo na dvije stolice, već nam se sviđa recimo taj zvuk modernog trepa. Međutim, ne sviđa nam se što se krevelje mnogi ovi novi američki izvođači, tekstovi su im preloši. Mi i dalje dajemo važnost tekstu i tehnici repovanja, ali nam se sviđa moderna produkcija, pa smo možda na taj način napravili spoj starog i novog.
Ti si inače poznat po tehnički dotjeranim tekstovima punim pančlajnova, igre riječi, metafora, a utisak je da u zadnje vrijeme tekstovi nisu toliko bitni u repu koliko da se neka atmosfera prenese?
Ima izvođača koji to odlično rade, ali nažalost ima više loših pokušaja koji samo imaju užasne tekstove, a nikakvu energiju. Činjenica je da se izgubio tekst u repu, izgubio je na važnosti. Rekao bih da je to malo više do pažnje slušalaca, ove nove generacije koja dobija jako puno informacija odjednom, svi bi željeli da listaju Instagram i da slušaju nešto u pozadini. A kad ti njima nešto objašnjavaš sa puno riječi, ne mogu da pohvataju, da u stvari cijene taj tekst. Mislim da je najviše do toga. Ali opet ima i publike koja to cijeni, samo mislim da je u manjini.
Što je plan dalje, spremate još spotova?
Do kraja godine ćemo izbaciti još jedan spot, a ima tu još nekih video materijala materijalasinglovi. Album izlazi 20. decembra, a iduće godine će biti više spotova. U Los Anđelesu smo snimili tri, a uradićemo ekranizacije za minimum još dvije pjesme. Takođe pripremamo i promo turneju, pa se nadam da ćemo se vidjeti i u Crnoj Gori, uvijek nam je bilo super kad god smo dolazili kod vas.
Ima li poziva iz Crne Gore?
Trudimo se bar jednomg godišnje da dolazimo. Posebno sam oduševljen bio na Bedem festu. Sviđa mi se što se ljudi na tom festivalu zabavljaju, a ujedno i kritički posmatraju muziku i to je super jer to znači da im je stalo, da ne može izvođač preko ku*ca da nastupa, nego baš mora da unese energiju da bi dobio povratnu reakciju.
U Vegasu kao u Skorsezevom filmu
Obišli ste svijet, kakve utiske nosite i koliko su ta mjesta, nove kulture i ljudi koje ste upoznavali uticali na vaš rad?
Uticali su na svaki album, a ovaj ima nekih stvari koje su inspirisane tim zvukom sa Zapadne obale, koji je poznat širom svijeta i značajan u istoriji repa. Ali opet nije da kopiramo, samo su u pitanju neke blage reference. Jer se na kraju na svakom albumu osjeti da je bosnansko-hercegovački, da nismo otišli tamo da glumimo Amerikance, neke likove iz Komptona.
Jeste li posjetili Holivud?
Jesmo, odmah čim smo stigli smo htjeli da vidimo Holivud bulevar. I stvarno smo se divili svim tim imenima koja su zapisana u onim zvijezdama. Mene je najviše impresionirala zvijezda Muhameda Alija koja je na zidu da se ne bi po njoj hodalo. Najzanimljivije mi je bilo u Vegasu, osjećao sam se kao da sam u Skorsezeovom filmu “Casinu”.
Bonus video:
