Kultni slovenački rok sastav Lačni Franz upotpuniće rokerski doček Nove godine koji će se odigrati na Trgu od oružja u Kotoru, a frontmen ovog sastava, harizmatični Zoran Predin mogao bi svima da posluži kao inspiracija da u 2020. uđu nasmijani i puni elana, riješeni da ispune sve svoje želje i ambicije. Nezaustavljivi Predin konstantno nam pokazuje da prepreke ne postoje, bar ne za njega. U svojim šezdesetim čini se da je aktivniji nego ikad, objavio je početkom godine album “Zoran pjeva Arsena” na kojem je obradio pjesme svog velikog prijatelja, preminule legende jugoslovenske muzike Arsena Dedića, kao i zbirku kratkih priča čiji naslov dobro opisuje njegov životni stav “Glavom kroz zid”. Sa podmlađenim Lačnim Franzom nastupao je širom regiona i singlom “Lud ko puška” obilježio 40. godina rada benda, a svemu tome je pričao za “Vijesti” i najavio planove za 2020.
U kakvom vajbu i sa kakvim očekivanjima dolazite u Kotor i što biste poručili publici da očekuje od vas, kakav će biti repertoar, hoćete li svirati nešto novo?
Za početak moram da pohvalim grad Kotor, koji podržava urbanu rok muziku i organizuje rokerski doček Nove godine, za razlIku od gotovo svih gradova u regionu. U Sloveniji vlada veliki interes za ta dva koncerta, pa bih shodno tome pozvao Turističku organizaciju Crne gore i Montenegro Airlines, da organizuju gostovanje slovenačkih fanova Bajage, Hladnog piva, Partibrejkersa i Lačnog Franza u Kotoru 31. decembra i 1. januara. Mi kao Lačni Franz smo istinski srećni što smo ušli u tako dobro bendovsko društvo, pa se baš ovih dana specijalno pripremamo za taj nastup. Predstavićemo se sa željeznim repertoarom uz nekoliko iznenađenja, u smislu bolje komunikacije. Repertoar ćemo prilagoditi najširoj publici.
Koliko generalno volite praznične koncerte i jesu li i po čemu oni za vas drugačiji od ostalih? Volite li inače više koncerte na otvorenom, na trgovima i festivalima ili manje, klupske, intimnije nastupe?
Pa generalno volim i jedne i druge. Zavisi od koncertnog programa. Akustične koncerte za sjedeću publiku više volim da izvodim u koncertnim dvoranama i pozorištima, a i na ljetnjim pozornicama ako nema previše komaraca. Sa druge strane, električni rokerski koncert se može bez problema uz dobar razglas izvesti i na otvorenom.
Kakav je osjećaj proslaviti 40. godišnjicu rada, malo koji bend se može pohvaliti tom brojkom? Jeste li zadovoljni pozicijom koju Lačni Franz zauzima u istoriji rok muzike sa ex Yu prostora, na što ste najponosniji?
Dobro je ponekad pogledati u svoju prošlost i naučiti nešto iz nje. Ali mene više zanima budućnost. Lačni Franz se u svoje dve faze, u prvih petnaestak godina do sredine devedesetih sa svojom prvom postavom i devet albuma čvrsto pozicionirao kao dio jugoslovenskog Novog talasa. A kasnije od 2014. sa junior postavom i dva albuma, električnim izdanjem “Svako dobro” i akustičnim “Akustična pusa”, potvrdio i nadogradio svoj status i kod mlade publike. Danas naše koncerte pune mladi ljudi svih uzrasta.
Kakvo je to nestajuće društvo čiji ste član, kako kažete u pjesmi “Lud ko puška”?
Promjena generacije uvijek i zauvijek odnosi neke atribute generacije u odlasku. U našem slučaju nastradao je smisao za humor, a pogotovo atributi Francuske revolucije: sloboda, jednakost i bratstvo.
Kada rezimirate godinu na izmaku jeste li zadovoljni kako je prošla, imate li neke novogodišnje želje?
Iza mene je vrlo uspješna godina. Svojim jubilarnim koncertnim programom sam napunio dvorane širom bivše države, moja druga knjiga kratkih priča “Glavom kroz zid” je prevedena na hrvatski, a upravo se priprema i srpsko izdanje izdavačke kuće Vulkan. Reditelj Slobodan Maksimović je počeo da snima film o meni i mojoj karijeri sa radnim naslovom “Praslovan”.
Radite li na novom izdanju sa Lačnim Franzom, što je sljedeće što možemo očekivati od vas?
Da, novo izdanje, živi dupli album s naslovom “Tu smo - vaši smo!”, snimili smo ga 29. novembra u Mariboru i zahvatili sve naše najznačajnije pjesme, one iste, koje ćemo odsvirat 31. decembra u Kotoru.
Sa Aresnovim pjesmama skepsu pretvorio u oduševljenje
Odakle potiče ta vaša potreba da uvijek idete “glavom kroz zid” i testirate svoje granice, dokazujete li se sebi ili sebe drugima? I umorite li se od takvog pristupa?
To zapravo nije potreba, to je prihvatanje izazova bez kalkulacije. Ipak, mogu se pohvaliti da sam većinu svojih projekata realizovao bolje i od sopstvenih očekivanja. Mogu izdvojiti svoju viziju romske etno glazbe i saradnju sa grupom Šukar na projektu Mentol bonbon iz 1996, vokalni gypsy swing sa Mar Django Quartetom i Boškom Petrovićem na albumu “Ljubavnik iz ormara” iz 1998, albuma “Tragovi u sjeti 1 + 2” sa Matijom Dedićem i veliki uspjeh mojih verzija Arsenovih pjesma u gypsy swing aranžmanima na najprodavanijem albumu 2019. godine “Zoran pjeva Arsena”.
Kako je bilo raditi na albumu “Zoran pjeva Arsena”, kakve emocije je probudio taj proces kod vas i koliko je bilo teško odabrati pjesme?
Moram priznati da je moju ideju da se Arsenove pjesme prearanžiraju u gypsy swing dočekala velika skepsa. Ipak, kada sam to uspio iz svoje glave uz pomoć violiniste Bruna Urlića prenijeti to u virtuozne prste jednog od najboljih svjetskih gypsy swing gitarista Damira Kukuruzovića, skepsa se pretvorila u opšte oduševljenje. Nadam se da ćemo u novoj godini biti u prilici da album predstavimo i u Crnoj Gori.
Bonus video:
