Bosanskohercegovački bubnjar i jazz muzičar Adnan Teskeredžić nastupiće i ove godine na Petrovac Jazz festivalu, a njegov koncert zakazan je za 30. avgust. Povratnicki koncert iskoristice da promovise aktuelni album “Putovanja”.
Prošle godine užasno nevrijeme u Petrovcu prekinulo je vaš nastup u okviru Petrovac Jazz Festa. Jeste li ovoga puta spremili neki program za tjeranje kišnih oblaka?
Naš nastup prošle godine prekinula jaka kiša koja je iznenada pala, čini mi se na trećoj kompoziciji, a s obzirom da se radi o džezu, to je onda otprilike nakon nekih pola sata našeg nastupa. Ono što moram reći, a i ja sam ostao iznenađen, jeste to da je publika željela da nastavimo koncert, i jednostavno nisu željeli da idu, mada sa tehničke strane to nije bilo moguće, jer kompletnu binsku opremu je trebalo prenijeti u unutrašnji prostor, što je zahtijevalo dosta vremena. Ljudi sa kojima sam razgovarao su zaista bili oduševljeni i mi smo im već tada obećali da ćemo doći opet, i evo nas tu, još neka dva mjeseca nas dijeli od našeg nastupa na prelijepoj tvrđavi u Petrovcu na moru. Mislim da ovaj put neće biti kiše, a što se tiče repertoara osmišljen je da privuče što više publike.
Tvoja muzika je simbioza jazza sa drugim muzičkim pravcima, od kojih su najzastupljeniji etno motivi sa ovih prostora. Većina muzičara sa prostora Balkana koji se bave jazzom najčešće kombinuju etno motive i ovaj žanr. Je li to lakši način da šira publika ovdje zavoli Jazz?
Moram da budem iskren da o tome uopšte nisam razmišljao kada sam pisao ove kompozicije. U prvom planu mi je bila, prije svega, emocija koju sam čuo kroz muziku u sebi, tamo negdje duboko unutar sebe. Mislim da ako nešto iskreno volite, a ja mnogo volim muziku, da jednostavno ta iskrenost u vama se pretvara u emociju, a zatim ta emocija u muziku za koju opet moram reći da se pretvara u iskrenost. Kada nešto iskreno radite ljudi to prepoznaju i osjete. Naši nastupi su dokaz tome, jer opet se vraćam na emocije ljudi koji nas slušaju, ono što imamo reći kroz svaki instrument posebno, kroz svaki takt, njihova lica možda najbolje govore o kakvim emocijama je riječ. Ako govorimo o našim kompozicijama i muzici koju sviramo, ona jeste simbioza više različitih stilova, sadrži elemente jazza, funka, ali i tradicionalne muzike, jer zašto bježati od naših korijena, od naše tradicije, to smo mi, to nam je u krvi. Ako bi bježali od naše tradicije, od naših izvora, onda to ne bi bili mi, i onda bi sva gore navedena priča pala u vodu. Smatram da je došlo vrijeme u kojem tržište Balkana nikad više nije bilo zasićeno neiskrenošću, lažnim emocijama, muzikom koja više nije muzika, već neki mutant koji se broji pregledima na YouTube-u ili lajkovima na Facebook-u i Instagram-u, ali ljudi će su umoriti od toga. Mislim da su već počeli da se umaraju, da traže nešto drugačije.
Prošle godine si objavio album ‘’Putovanja’’, jesi li zadovoljan kako je prošao?
Album ‘’Putovanja’’ je sniman u protekle dvije godine. Kada krenete u tako nešto, dese se mnoge nepredviđene stvari. Mom triju i meni desilo se mnogo lijepih stvari, da ne kažem nevjerovatnih. Spomenuću samo nekoliko njih... kada smo objavili spot za kompoziciju ‘’7/8 For My Father’’, reakcije publike su bile nevjerovatne na samoj promociji, kao da ljudi nisu očekivali tako nešto, reakcije su stizale i nekoliko mjeseci kasnije ne samo iz Bosne i Hercegovine već i iz regiona. Kompozicija ‘’7/8 For My Father’’, je postala apsolutni pobjednik na top listi na hrvatskom trećem radiju u emsiji ‘’Jazz olovka’’. Emitovala se i na radiju u Novom Sadu, a ono što me posebno raduje jeste kada mi se javio Aleks Petkovski iz Makedonije, koji je bio toliko oduševljen kompozicijom da je izrazio želju da gostuje na albumu. Tada Aleksa nisam uopšte poznavao, međutim kada sam čuo neke njegove kompozicije i ideje koje izvodi na instrumetnu koji se zove ‘’caval’’, odmah sam posalo ‘’track-ove’’ za Makedoniju i tako se rodio ‘’Ohrid’. To mi je bio dokaz da trio i ja radimo dobre stvari i da smo na pravom putu. Itekako sam zadovoljan reakcijom publike, kolega muzičara, podrška je bitna naravno, ali ne i presudna, mislim da je najvažnije da vjerujete u sebe i ono što radite. Prvi tiraž albuma je potpuno rasprodat, u pripremi je drugi u proširenom izdanju. Uskoro planiramo i da izdamo naš prvi DVD, koji će, vjerujem, biti završen do nastupa u Petrovcu.
Kroz kompozicije sa prvom albuma pokušao si da opišeš putovanja duše sa ovog svijeta na neko bolje mjesto. S obzirom na to da su svi nekad izgubili nekog, koja je situacija tebi poslužila kao inspiracija za kompozicije?
Desilo se to da sam prije 14 godina izgubio oba roditelja. Prvo majku, a dva mjeseca kasnije i oca. Kada doživite takve stvari, željeli vi ili ne, promijenite se, život gledate drugačije. Bol koju sam tada osjećao je možda nešto najteže što sam osjetio u svom životu. Kompletan album govori o tome, i vjerujem da muzika može da pomogne, može da ublaži tu bol, tako što dok je slušate u vama se bude samo najljepša sjećanja. Vjerujem da muzika liječi. S toga, album ‘’Putovanja’’ iskreno poklanjamo svima onima koji su izgubili neku dragu osobu ili više njih.
Album je pun simbolike, koliko je blo teško sve uklopiti, a da poruka na kraju bude jasna?
Naš prvi album nosi naziv ‘’Putovanja’’, ali dosta je simbolike u samom naslovu. Album je sniman i nastajao je između naših putovanja, jer kao što znate život muzičara je vrlo dinamičan i gotovo stalno smo na putu, ali svi smo se potrudili i dali svoj maksimum da taj projekat završimo pored svih naših obaveza. Sada bih se nešto više bazirao na njegovo primarno značenje, koje govori o putovanju duša ne neko bolje mjesto od ovoga, na neki bolji svijet za kojeg duboko vjerujem da postoji, inače mnogo toga ne bi imalo smisla. Na albumu se nalazi nekoliko autobiografskih kompozicija. Jednu od njih- ‘’7/8 For My Father’’ sam posvetio svom ocu, zatim tu je kompozicija ‘’October 7th’’, koju sam posvetio svojoj majci, naslov kompozicije predstavlja datum kada se preslila na bolji svijet, a kompozicija ‘’7:19AM’ vrijeme kada nas je napustila. Sve ove kompozicije ćemo izvesti na našem nastupu. Tu je i kompozicija ‘’Ohrid’’ Vasila Hadžimanova, koju nam je vrlo rado ustupio i koju smo snimili i uvrstili na naš album. Ovu kompoziciju Vasil je napisao sa posvetom, nama se jako svidjela i tek nakon što smo snimili album vidjeli smo da se ona savršeno uklopila u ono o čemu govore ‘’Putovanja’’. Moram da budem iskren i da kažem da su se mnoge stvari desile spontano, a kada je tako onda ih nije teško uklopiti, jednostavno, kockice su se složile same od sebe.
Jedna od kompozicija ‘’7/8 For My Father’’ nosi nepravilan ritam koji je karakterističan za Makedoniju. Hoće li ova kompozicija, upravo zbog ritma biti omiljena kod kolega bubnjara?
Ono što je interesantno za ovu kompoziciju jeste da sam prvo čuo muziku, melodiju tema A i B, o ritmu uopšte u tom momentu nisam razmišljao. Kasnije će se ispostaviti da je u pitanju neparan ritam 7/8, vrlo karakterističan za područje ne samo Makedonije, već i Balkana. U Bosni i Hercegovini imamo dosta sevdalniki zapisanih u ovoj ritmičkoj formi, o Bugarskoj i tradicionaloj muzici da ne govorim. Da li će biti omiljena kod kolega bubnjara, na to pitanje ne mogu dati odgovor, ali ono što znam jeste da se ljudima jako svijela ova kompozicija i jako sam sretan zbog toga.
Koliko te kao autora demotiviše to što se ovakva muzika rijetko može čuti u medijima?
Moram priznati da uopšte nisam demotivisan, čak naprotiv, jako sam motivisan i uskoro trio ulazi u studio i krećemo sa snimanjem. Bitno je kako stvari postavite u svojoj glavi. Ne razmišljam lokalno. Muzika koju sviramo je instrumentalna i kao takva ne poznaje jezičke barijere. Generalno u mojoj glavi ne postoje granice ni prepreke, već stepenice. Bitan je fokus, i cilj u konačnici. Dok sam studirao naišao sam na jednu rečenicu koja nosi vrlo snažnu poruku: ‘’Planiranje čini mogućim ono što se inače ne bi dogodilo’’. Neko sam ko sve detaljno planira, i koji strpljivo dolazi do cilja.
Koliko je teško raditi i stvarati ovaj muzički pravac na prostoru Balkana?
Ko isitnski voli ono što radi, onda ništa nije teško i nema prepreka. Trio čine, prije svega, moja dva dobra prijetelja sa kojima dijelim iste poglede i ista razmišljanja. To je vrlo bitno u muzičkom svijetu, pogotovo ako govorimo o stvaranju i kreiranju. Bez podrške Lordana Muzaferije (bass gitara) i Kenana Glavinića (electric piano), sigurno ne bih uspio u mnogim stvarima. Moram spomenuti i našeg velikog prijatelja Mirzu Frljaka Frkyja (saxophone), koje je uvijek tu sa nama, i zbog kojeg ćemo najverovatnije iz trija preći u band. Kada imate mali tim ljudi koji vas podržava u vašim idejama, onda se stvara sinergijski učinak, i prepreka nema koliko god se Balkan činio brdovit.
Iz džez klubova tvrdili da smo prespori
Muzičarima koji se bave jazz muzikom sa ovih prostora kritičari najčešće kažu, ‘’super je ovo, ali nije za naše prostore’’. Jesi li imao slična iskustva i koliko su se stvari, od kako se baviš ovim muzičkim pravcem promijenle?
Imao sam slična iskustva, čak su mi govorili kako smo ‘’prespori’’ za neke jazz clubove. Razmišljam, onda to nije jazz club, već diskoteka, a tu sigurno ne želim da sviram, takva mjesta definitno nisu za nas, što opet poštujem, jer taj neko je bar bio iskren, ali potpuno neupućen u ono što radimo i ono o čemu naša muzika govori. Sa druge strane, po mom mišljenju mnogo je gore ne dobiti nikakav odgovor na upit ili preporuku. Mislim da je to donekle i drsko. U današnjem svijetu telekomunikacija čiji sam inženjer, smatram da je sve dostupno na dlanu, na vašem smartphone-u, tabletu, lap-topu, nebitno je, odgovor na upit možete proslijediti u roku od nekoliko sekundi ili minuta. Razumijem da za neke stvari treba vremena, ali ne i od nekoliko mjeseci ili godina. Ne dati nikakav odgovor na upit ili preporuku, je po mom mišljenju neprofesionalno, bezobrazno i drsko. Stvari su trenutno takve kakve jesu, i iskreno više ne dozvoljavam da mi se dešava išta od gore navedenog.
Jazz je nepresušni izvor inspiracije
Jedno vrijeme studirao si na Jazz akademiji Vienna Konservatorium u Beču, koliko ti je to iskustvo značilo i otkud uopše intersovanje za jazz?
Polaganjem prijemnog ispita, ostvario sam jedan mali san iz djetinjstva. Paraleno sam studirao Fakultet za Saobraćaj i komunikacije u Sarajevu, i Vienna Koservatroium u Beču, fizički je bilo jako teško. U Sarajevu sam Fakultet privodio kraju, a u Beču tek počinjao, u međuvremenu zakon o boravištu u Austriji se mijenjao, nisam mogao zadovoljiti određene finansijske uslove, tako sam morao napusititi studije i vratiti se u Sarajevo. Moram priznati da mi je bilo jako teško, ali stekao sam zaista mnogo divnih prijatelja i izvrsnih muzičara sa kojima sam i danas u kontaku, pa je boravak tamo bio nezaboravno iskustvo. Interesovanje za jazz se pojavilo još u samom početku mog muzičkog odrastanja, a iskrena ljubav prema ovoj muzici pojavila se istažujući velike muzičare svijeta, bubnjare pogotovo, poput Dave Weckla kojeg sam prvi put vidio u svom životu kada sam imao 11 godina. Kasnije su se pojavila mnoga imena, a posebno bih izdvojio Dhafera Youssefa, čija muzika i danas na mene ostavlja veliki utisak i uticaj. Ono što me privuklo i što me i dalje privlači su prvenstveno iskrenost u ovoj muzici i nepresušni izvori inspiracije.
Galerija
Bonus video:
