Dugo je kantautor Nenad Marić, koji nastupa pod alijasom Kralj Čačka, važio za najbolje čuvanu tajnu srpske muzičke scene, da bi posljednjih godina njegova popularnost narasla toliko da mu je obezbijedila interesovanje publike i medija širom ex Yu prostora.
Pa i u Crnoj Gori, gdje je gostovao više puta od kad je 2016. na Bedem festu probio led. Posljednji put ljetos na festivalu Novi val u Budvi, gdje je između ostalog predstavio i hvaljeni aktuelni album “Spusti svetlost na put”, koji karakteriše mješavina džeza, bluza, rokenrola i šansona po kojoj je “srpski Tom Vejts” postao poznat.
Za Marića je ova godina bila zanimljiva i jer se upustio u stvaranje filmske muzike. On je jedan od onih umjetnika čiji rad posebno cijene druge kolege umjetnici, a jedan od fanova je glumac i odskoro i reditelj Gordan Kičić. On je sa Kraljem Čačka sarađivao na svom rediteljskom debiju “Realna priča”, koji se odnedavno prikazuje i u crnogorskim bioskopima. Saradnja je rezultirala i spotom za pjesmu prikladnog naziva u ovim pretprazničnim danima - “Deda Mraz je švorc”, za koji su iskorišćene scene iz Kičićevog filma, a tome, kao i o drugim projektima i umjetnostima kojima se bavi, praznicima, iluzijama i terapeutskom dejstvu stvaranja Kralj Čačka je pričao za “Magazin”.
“Mislim da je Gordan, kako mi je pričao, već slušao moju muziku dok je trajao rad na filmu, tako da je me je u jednom momentu pozvao, izrazio želju da sarađujemo, pa smo se dogovorili. Izrazio je želju da se taj zvuk nađe u filmu, tako da sam ja sa svojim bratom Markom Marićem krenuo u komponovanje tema, traženje melodija, harmonija i tako dalje i na kraju je ispalo tako kako jeste”, otkrio je muzičar.
Kako ste reagovali kad vas je kontaktirao, znači li vam kad vas takvo ime kontaktira i cijeni vašu muziku?
Svakako da znači, pozitivno ohrabruje sa jedne strane, a sa druge je i uzbudljivo. Ovo nam nije prvi rad na filmu. Takođe sa bratom Markom sam radio muziku i za film “Poslednja avantura Kaktus Bate” Đorđa Markovića, tako da imamo nekog iskustva tu. Svakako mi je drago da se neko sjetio nas, neko ko je reditelj i glumac da je čuo da tu ima materijala za filmsku, primijenjenu muziku. To svakako imponuje.
Što Vam je rekao Gordan, što mu se svidjelo kod Vaše muzike, je li vam rekao što traži?
Pričali smo dosta o tome, ali zapravo je htio da budemo to što jesmo, tako da nam to nije bio neki veliki problem. Najveći zadatak je bio da muzika ne pređe tu granicu da bude previše bitna, da ukrade pažnju, a opet da ne bude ni previše nebitna, da ima nekog uticaja. Ideja je bila da muzika prati film, njegovu emociju i radnju, na jedan “skroman” način. Da podrži film zapravo. To je bila glavna ideja vodilja i mislim da smo uspjeli u tome.
Kako je izgledao rad na filmu, jeste li birali neke kompozicije koje ste već imali ili ste specijalno za film radili, koliko ste materijala iz filma vidjeli tad?
Ideja je bila da to bude instrumentalna muzika, film je već bio montiran, pa smo ga pogledali naravno, prije nego što smo počeli sa radom na muzici. Tako da je i tu bilo malo traženja oko dužine melodija, dužine scena... Trajalo je to bogami, par mjeseci smo radili na tome.
Je li Vam se svidio film inače?
Da, mislim da je film sjajan. Takvi filmovi su kod nas rijetki, koji se bave tim nekim realnim problemima ljudskog života na ovim prostorima. Mogu reći da je “Realna priča” zaista predivan film i preporučujem ga toplo svima.
Koja Vam je bila ideja vodilja dok ste radili na muzici za film i kako je došlo do spota?
Za film smo radili isključivo instrumentalnu, minimalističku muziku. A pjesma “Deda Mraz je švorc” je ekranizovana na želju i zahtjev Gordana Kičića. Ideja je bila da se uklope scene iz filma i scene iz spota koji je izašao već 2016. Ta pjesma je već stara, ali na neki način se uvijek probudi kad dođu ovi prednovogodišnji dani.
Dakle, te pjesme nema u filmu?
Nema. Ali ona će najvjerovatnije biti u seriji koja bi trebalo da je već snimljena, tako da može poslužiti i kao najava za to.
U Crnoj Gori ste često u posljednje vrijeme, bili ste na festivalu Novi val u Budvi, kakve utiske nosite i ima li nekih novih poziva, hoćete li gostovati uskoro opet?
Pa evo nešto se pregovara za Pogoricu i Nikšić, vidjećemo što će od toga biti. Svakako da nosim pozitivne utiske sa festivala Novi val. Generalno je publika u Crnoj Gori sjajna gdje god da smo bili, i u Podgorici i u Budvi i u Nikšiću, na Bedem festu. Zato se radujemo svakom budućem dolasku u Crnu Goru.
Kakav Vam je inače odnos sa publikom sa ovih prostora, komunicirate li putem društvenih mreža i kad dođete, jer bi se reklo da ste stvorili lijepu i vjernu fan bazu u Crnoj Gori?
Da, ne može se uvijek baš sa svima iskomunicirati, ali ostao sam u kontaktu sa nekim ljudima koje sam upoznao i rado se čujemo i gledamo, družimo se kad god smo u prilici. Iz Crne Gore uvijek nosim baš pozitivna osjećanja.
Kako gledate uopšte na novogodišnje praznike, “Deda Mraz je švorc” ima pomalo ciničan stav prema njima?
Što znam, ne vidim ja to kao neki cinizam, to je prosto jedna apsurdnost sa jedne strane gledano. Svako slavlje zapravo ima neku svoju ljepotu, ali sa sobom nosi i neku prolaznost. I tu postoji jedan momenat apsurda, kod tog našeg slavlja prolaznosti. To je jedan od načina gledanja na to, ali ne bih rekao da sam ja tu sad neki cinik. Nemam tu vrstu cinizma da na negativan način gledam na te novogodišnje i druge praznike. To je prosto jedan ventil, ljudi rade tokom cijele godine i kad dođe taj praznični period u decembru i januaru, onda malo popuste ti ventili, malo se odmori od svega...
Mislio sam više u smislu razbijanja te praznične iluzije, kao što smo odavno razbili i iluziju o Deda Mrazu?
A to da, nema više Deda Mraza, gotovo je. (smijeh)
Ovo je vrijeme kad se rezimiraju utisci i prave planovi za sljedeću godinu, pa kako vi gledate na 2019, kakva je bila prema vama? I kakvi su vam dalji planovi, radite li na novom materijalu?
Veoma sam zadovoljan kako je prošla 2019. Ova godina je baš bila radna, dosta smo svirali, zapravo promovisali album širom regiona. Radili smo i ovu muziku za film, a sad nas čekaju nove radne pobjede, što bi se reklo. Radićemo muziku za seriju, još su neke serije u opticaju osim “Realne priče” i zanimljiv nam je taj rad na primijenjenoj muzici. A što se tiče mojih pjesama, ja stalno nešto dopisujem, pišem... Ne znam hoćemo li ući u studio baš cijeli novi album da snimimo, ali mislim da će biti neko izdanje tokom naredne godine. Možda to bude neka kompilacija na kojoj će se naći kombinacija nekih novijih pjesama i ovih starijih koje nismo snimili do sada. Vidjećemo još, razmišljam o raznim opcijama, ali vrlo je sve to još neizvjesno, tako da ne mogu da kažem konkretno i detaljno kakvi su planovi. To je proces koji je u toku.
Smijete li da otkrijete za koje serije radite?
Pa ne bih sad zbog reditelja, ali u pitanju su srpske televizijske serije, toliko mogu da kažem.
Jeste li zadovoljni kako je prošao prethodni album, dobio je dosta pohvala kritičara i proširio vam bazu fanova? Postoji li sad kad radite na novom materijalu neki pritisak da opravdate očekivanja koje je nametnulo prošlo izdanje?
Pa normalno, to ste dobro primijetili. Svakako i kada se negdje putuje, pa se dođe u neko mjesto, pogotovo prvi put, odgovornost se pojačava i publika se na neki način širi, stvari postaju ozbiljnije. Normalno je da postoji ta vrsta odgovornosti i nekog blagog pritiska. Naravno, ne možete raditi konstantno pod pritiskom, tako da u svakom stvaralačkom procesu postoji momenat kad vi prosto morate biti to što jeste. Tu se najbolje vidi što ste i od čega ste napravljeni. Naravno, promijenili ste se, pa onda uvijek morate na kraju pogledati sebe u oči.
Svjedoci smo posljednjih godina jednog talasa kantautora na ex Yu prostoru koji sve više privlače pažnju publike, među kojima ste i Vi, posebno u Hrvatskoj ima nekoliko zanimljivih kantautorki. Jeste li u kontaktu sa njima i mislite li da je to neka slučajnost ili postoji uzrok tog talasa koji je donio svježinu na muzičku scenu?
Neke od njih sam upoznao, da ne imenujem sada, ali da, mislim da je to prosto prirodna ljudska potreba za kreativnošću i izrazom, da je to nešto potpuno normalno. Naravno, danas toga ima više jer je dostupnija muzika, dostupniji su instrumenti, drugačije se živi, što je na neki način ohrabrujuće. S tim što fali, i uvijek ponavljam to, malo veće prisustvo takvih umjetnika u medijima i malo ozbiljnije emisije koje bi to pratile, koje bi to podržale, da bi jednostavno njihova djela došla do ljudi, kako bi javnost znala što se radi u njihovom komšiluku. To je nešto što nedostaje, ali sigurno da ohrabruje svaki pokušaj, svaka stvaralačka energija je definitivno bolja nego neka destruktivna. Imam samo pozitivno mišljenje o svim svojim kolegama.
Bavite se sa više grana umjetnosti: osim muzike slikate, objavili ste zbirku pjesama... Kakva je veza između tih stvari na kojima radite, da li vam se dešava da jedno inspiriše drugo?
Naravno, to je neko pretakanje, mada mogu reći da sam sad više u muzici. Crtežom se bavim u nekim pauzama između koncerata i pisanja pjesama, tako da me to na neki način opušta, malo više meditiram kad se bavim tim izrazom i znači mi to dosta. To mi nije sad primarna stvar, ali svakako da iskustva sa crtanjem i tog kontakta sa vizuelnim umjetnostima i iskustva iz muzike, iz pisanja se pretaču jedno u drugo. To jednostavno tako funkcioniše, to su sve, kako ja volim skromno da kažem, pokušaji da se čovjek izrazi, da upozna sebe i demistifikuje neke stvari koje su na ovom ili onom polju iluzije.
Koje ste iluzije razbili onda?
Uh, trebalo bi mi baš dosta vremena sad o tome da pričam. Ovo bi se pretvorilo onda u neku vrstu terapeutskog razgovora. Sigurno da smo svi puni iluzija, prije svega prema sebi, naravno. Tako da kad god se desi neko “djelo”, tu su razbijene i te iluzije. Ili bi bar trebalo tako da bude, olakšanje koje vas tjera naprijed. Ako idete naprijed.
Znači, to što radite na Vas ima terapeutsko svojstvo na neki način?
Da, definitivno u jednom segmentu. Mislim da svako ko radi posao koji voli doživljava to, jedan od djelova tog rada jeste neka vrsta tog autoterapeutskog djelovanja. Ali naravno, tu se stvar ne završava, to je samo jedan mali dio, mora se otići dalje i putovati tim putem kreativnosti i komunikacije.
Bonus video:
