Poznati beogradski rok muzičar Nikola Vranjković nastupiće sa svojim bendom u ponedjeljak, 19. marta u Velikoj sali podgoričkog KIC-a "Budo Tomović".
Nekadašnji član kultne grupe Block Out 2013. okupio je sastav sa kojim je nastupao na gotovo svim značajnijim festivalima u regionu, a u Podgoricu dolazi na krilima duplog albuma "Veronautika", koji je prošle godine pokupio samo hvale kritike i publike. Koncert će početi od 20 časova, a ulaznice se po cijeni od 10 eura mogu kupiti na biletarnici KIC-a.
Objavili ste dupli album, koji je naišao na oduševljenje kritike i publike, i sami ste pričali kako imate toliko materijala da ne znate gdje će to da stane. Kakav je bio osjećaj kada ste konačno završili sve to, spakovali ga i poslali u svijet? Da li vas još drži taj stvaralački zalet ili ćete u narednom periodu biti više posvećeni nastupima?
Već smo dosta koncerata odsvirali i sviraćemo gdje god nas budu zvali. Ne vjerujem da ću ove godine baš puno snimati svoju muziku, mislim da ćemo puno više svirati i da ću raditi na nekim drugačijim muzičkim projektima.
Skoro smo uradili muziku za dokumentarni film o prirodnim ljepotama Crne Gore koji je snimao Slavko Klikovac i jedva čekam da ga pogledam kad se bude pojavio.
Album “Veronautika” je veoma dobro prihvaćen kod publike, na više mjesta proglašen albumom godine, stvaran je i sniman veoma dugo i mislim da će neko buduće izdanje biti sličnije albumu “Bremeplov” po minutaži i broju pjesama.
Što je za vas Veronautika, zvuči kao neka nauka o upravljanju svojom vjerom?
Može jedino da zvuči kao nautika. U ovom slučaju je to plovidba, pa sad kako god ko želi da razumije…. Obična životna plovidba, ponekad veoma teška i tužna, ponekad mirna i tiha, a ponekad brza i bijesna. Nauka nigdje nije pomenuta.
Kad smo kod vjere, kako gledate na jaku vezu između pravoslavlja i dobrog dijela bendova koji sa Block Outom čine ono što mnogi zovu scenom 90-ih, koliko to ide jedno uz drugo i zašto mislite da je došlo do te povezanosti?
Znam da je postojala jedna takva kompilacija sa dosta bendova u to vrijeme, ali mi nismo učestvovali u tome, jer nismo dobili poziv. Pa, možda zbog iskrenosti prije svega. Ne znam koliko to ide jedno uz drugo zaista i nemam ništa protiv. U to vrijeme ste već jako dobro mogli da prepoznate popove politikante i muzičke grčko-turske plagijatore koji su jednostavno zagospodarili ovim prostorima, jer je političarima to bilo u interesu. Danas su to već ogromne institucije zla. A običnim ljudima, onima koji iskreno vjeruju ili onima koji iskreno vole muziku, duše su čiste i namjere časne. Možda se zato i lako međusobno prepoznaju.
Još dok je Block Out bio aktivan, fanovi su voljeli na forumima, društvenim mrežama da rastavljaju vaše tekstove, tumače simboliku... Da li ste ikada pratili to, da li vam se nekad posebno svidjelo ili vas je neprijatno iznenadilo nečije tumačenje?
Nije me to nikad zanimalo, svako može da ih tumači na svoj način, u tome i jeste ljepota. Trošim zaista puno vremena kada komponujem, pišem ili snimam i svu energiju usmjeravam ka tome. Nema ljepšeg osjećaja od onoga kada završite svoje djelo i zadovoljni ste na kraju. Poslije toga ljudi mogu da pišu i pričaju što god hoće. To je njihovo apsolutno pravo, jer su potrošili svoje vrijeme da se upoznaju sa materijalom.
Sarađivali ste sa dosta muzičara na albumu, sa kim ste posebno "kliknuli" i iznjedrili nešto što niste očekivali?
Pažljivo sam birao saradnike u zavisnosti od pjesme. Bilo ih je baš dosta i ne bih nekoga posebno izdvajao. U svakom slučaju, jedno divno iskustvo.
Poznato je, kako iz tekstova, tako i iz vaših intervjua, da su mnoge vaše pjesme inspirisale stvari oko vas koje vam smetaju. Da li je "Moraćeš da naučiš da živiš sa tim" neka vaša mantra, da li uopšte možete da naučite da živite sa tim i ako bi u tome uspjeli da li bi to uticalo na inspiraciju?
Pa, nije baš nezadovoljstvo jedini vid inspiracije, mislim da tu ima puno više stvari, a odgovor na prvi dio pitanja može da bude potvrdan. Mogu to da naučim, kao što svako može da nauči, nema to veze sa inspiracijom. Možda više ima veze sa disciplinovanjem u procesu preživljavanja.
Neki se kasnije pokaju zbog tetovaže, da li vama neki stih koji ste napisali davno danas ne "leži" toliko?
Pokaju se valjda oni što tetoviraju imena bivših žena i političkih partija, nije to slučaj sa poezijom sigurno. Nisam razmišljao baš detaljno, ali ima dosta pjesama koje dugo nisam svirao, a vjerovatno me neka nervira, pa je ne sviram više… Šta znam.
Jednom ste izjavili da je idiotski rok muziku svrstavati u nešto što nije pop, nije prijemčivo za šire narodne mase, kazavši da rokenrol zapravo jeste narodna muzika. Što ga onda ometa da dopre šire do naroda?
Ometa ga plan da ostane marginalizovan do onog momenta kada više neće ni biti potreban ljudima, jer će većina onih koji imaju kakvu-takvu volju za obrazovanjem, svoje mišljenje i želju za pristojnijim životom, biti daleko od ovih prostora. Ometa ga kulturna inkvizicija koja od novih naraštaja pravi male monstrume odrasle na TV emisijama u kojima glavnu riječ vode pažljivo odabrani imbecili, a koje se forsiraju do iznemoglosti uz opravdanje da narod to voli, tj. imaju najveću gledanost.
Možete cijeli dan da provedete sa daljinskim upravljačem u ruci i vrtite domaće kanale, ali teško da ćete na nekoj televiziji da zakačite spot neke domaće rok grupe.
A što se tiče budućnosti, vrlo je moguće da bi najveću gledanost mogle da imaju neke nove emisije u kojima će narod moći uživo da prati prenose vršenja male i velike nužde, strijeljanja ili silovanja. Uopšte se ne bih iznenadio.
Imam pažljivu, kvalitetnu publiku
Na svirkama u Podgorici neki fanovi su vam pokazivali da su tetovirali vaše stihove. Kako reagujete kada vidite da ste stihom toliko zadrli u nečiju dušu, da li je to najveća nagrada za umjetnika?
Konkretno u ovom slučaju radi se o Vladimiru Toniju Pendu, čovjeku koji je zajedno sa svojim bratom Danilom uradio spot za pjesmu “Moraćes da naučis da živiš sa tim”, tako da njega više ne mogu da ubrajam u fanove, osim ako ne pričamo o tome koliki sam ja njegov fan, kada je njegov talenat za video montažu u pitanju. Što se tiče reakcija publike na moju muziku i tekstove - zadovoljan sam da reakcija postoji, jer u današnje vrijeme i to postaje rijetkost. Srećan sam jer imam odličan bend i veoma kvalitetnu, pažljivu publiku.
„Pozorišni” koncerti su nešto specijalno za nas
Kakva su očekivanja uoči nastupa u Podgorici i kakav će biti repertoar? Imate običaj da svirate dugačke koncerte, da li je i sada takav plan?
Odsviraćemo tročasovni koncert kakav smo već svirali u beogradskom Domu omladine i Novosadskom pozorištu. Bend će biti u proširenoj postavi, pojačan i tehničkom ekipom za zvuk i svijetlo.
U Crnoj Gori vas do sada nismo slušali u sali za sjedjenje. Koliko takav ambijent odgovara vašoj muzici?
U Beogradu svake godine makar jednom sviramo takav “pozorišni “koncert. Ove godine smo konačno uspjeli da omogućimo publici u Novom Sadu i Podgorici da nas vide i u tom izdanju. Mi volimo klupske koncerte i festivale, ali ovakvi, sjedeći su nešto specijalno kad je ovaj bend u pitanju.
Bonus video:
