Random, Story, Dobbla, Stato, Bradr Hari... Onome ko ne prati pomno crnogorsku rep scenu ova imena vjerovatno ništa ne znače, a našla su se u grupi od 12 repera koji su objavili čak 19 numera od oktobra prošle godine do danas.
I to ako ne računamo obradu kultne pjesme Monteniggersa “Ducka Diesel”, koju je grupa Who See nakratko poklonila fanovima dok radi na albumu i numeru mladih iz političke partije URA “Svi ‘oće ka’ Roćen”. O svim tim izdanjima (sa izuzetkom Who Seea i URA) jedva da je iko u Crnoj Gori izvještavao, kako mejnstrim mediji, tako i domaći nominalno muzički portali.
(Ne)pažnja medija
Kvantitet očigledno nije problem. Pojavilo se i nekoliko novih imena sa prvim izdanjima krajem godine (Simple, LoYo, Ratza, Consigliere, Seven), rijetki hip hop nastupi kao gostovanja Foxa, Surreala, Smoke Mardeljana i Psihoaktiv tripa uglavnom su se mogli pohvaliti dobrom posjećenošću, što znači da ni popularnost žanra nije problem.
O tome svjedoči i to što u regionu pojedini reperi bilježe i milione pregleda, visoke pozicije na YouTube trendingu i raznim top listama. Gdje je onda problem sa crnogorskim hip hopom?
Veterani Dedduh iz pomenute, najpoznatije domaće rep grupe Who See klape i DJ Mono, voditelj najdugovječnije hip hop radio-emisije “The Coming”, smatraju da za to odgovornost snose sami reperi, ali priznaju i da u medijima i uopšte javnosti i dalje postoje snažne predrasude prema ovoj muzici.
O tome svjedoči i činjenica da većina pjesama o kojima se govori pati od žanrovskih klišea i ne baš velike slušanosti (pregledi na YouTubeu variraju od jedne do nekoliko desetina hiljada), ali se isto može reći i za brojne numere drugih žanrova koje su u istom periodu dobile pažnju medija.
“Osim što su ispratile ‘Vijesti’, moj spot je objavljen na jednom nacionalnom i jednom lokalnom portalu, a pjesma je emitovana na dvije radio-stanice”, priča Dobbla Galiot za ekranizaciju svoje numere “Moj štand”. I to je jedan od pozitivnijih primjera. Njegov kolega Stato, koji je lani bio najproduktivniji crnogorski reper sa čak pet studijskih izdanja može se pohvaliti jednim člankom u jednom dnevnom listu. Story je kazao da je u gotovo svim listovima izašla najava jednog nastupa njegovog dua koji čini sa Strašilom, a o objavljenim pjesmama ništa.
Sa druge strane, paradoksalan je primjer najpoznatijeg među pomenutim imenima - Randoma, koji je dostigao određenu popularnost van granica zemlje kao višestruki osvajač regionalnih rep betl turnira i kao član grupe Džej Džej Okoča. Podgorički reper kojeg i Dedduh i Mono ističu kao posebno vrijednog pažnje ne želi da daje izjave za medije.
Šira perspektiva
“On je jako dobar pisac i njegove rime me uvijek povuku da razmišljam o svom napredovanju. Takvih bi moglo biti više, ali možda proporcionalno broju stanovnika i s obzirom na posvećenost i nije malo crnogorskih repera vrijedno pomena. Budvani, kao što su recimo Dobbla i Necke imaju kontinuitet i njih rado poslušam”, priča Dedduh, koji kao i Mono do pjesama domaćih repera dolazi uglavnom putem YouTubeua i društvenih mreža.
Upravo putem njih bi se možda mogao prevazići tradicionalni problem malog tržišta i nedostatka kvantiteta i kontinuiteta, od kojeg generalno pati crnogorska muziča scena. Nekadašnji voditelj pionirske hip hop emisije “The Coming”, koja je nakon više od dvije decenije 2018. prestala sa emitovanjem, smatra da u eri kada malo bolji mobilni telefon može da posluži kao mini studio nema izgovora da kvalitetne ideje ne budu proizvedene i plasirane.
Prednosti digitalnog doba
“Na taj način možete da makar na deo nivou kreirate proizvod i plasirate ga i promovišete onlajn, pa analizirate reakcije. Nađete svoju nišu i gurate naprijed”, kaže Mono i dodaje da je potrebno stvari posmatrati iz šire perspektive. “Kad je posljednji put domaća stvar bila regionalni hit? ‘Đe se kupaš’ prije pet godina ili neka druga? Sklon sam da stvari gledam u globalu i sve što kažem za hip hop, važi i za ostale izvođače: globalno selo je donijelo demokratiju u smislu da svako može da kreira, a lakše je nego ikad prije uporediti se sa ostalima. Konkurencija nisu samo sugrađani, već i regionalne komšije”, ističe on.
Da je hip hop globalno i regionalno popularan, te da se i kod nas prenio taj trend kaže i Dedduh, ukazujući da ga u Crnoj Gori ima svuda - “u sportskim himnama, političkim reklamama, reklamama uopšte”. Ali nije uvjeren i da je odlika domaćih repera da naporno rade i iskoriste to.
“Kad budemo imali količinu dobrih i nametljivih repera i hitova, mediji će posvetiti pažnju jer će im biti od interesa. Takva su pravila”, smatra reper.
Njegove mlađe kolege ne vape za “medijskim blagoslovom”, kako kaže Stato, koji priznaje da pažnja medija prija, ali ističe i da mu smeta što se ona uglavnom poklanja “pro forme”, bez dubljeg interesa, kao i da je najčešće dobijaju oni koji popularnost stiču, kako je opisao, “fast food” muzikom. Zbog toga mnogim reperima i nije prioritet komunikacija sa medijima. “Subjektivni mi je osjećaj da je estradni neukus još snažniji nego 90-ih. Nema samo hip hop problem u Crnoj Gori, već sve urbano, napredno, drugačije i kvalitetno”, ocjenjuje Mono.
Iskoristiti stigmu u svoju korist
Svi sagovornici “Vijesti” složni su u ocjeni da je hip hop stigmatizovan u Crnoj Gori.
“Nije mi jasno da li su ‘loši đaci’ bili glasniji ili je nešto drugo u pitanju. Ali to ne bi trebalo gledati kao hendikep, već iskoristiti u svoju korist, stvarati i gurati”, priča Mono.
Da je manje predrasuda pokazuje možda i to što je festival City Groove lani dodao u svoj program još jedno veče posvećeno hip hopu, dok mu je Sea Dance u posljednje dvije godine posvetio dosta prostora. Ali ni na jednoj manifestaciji nije bilo crnogorskih repera, osim Who Seea, mada je, primjera radi, dat prostor domaćim rok bendovima koji nemaju naročito veću slušanost, ali su koncertno aktivniji i medijski prisutniji.
“Možda ima onih koji ne razumiju hip hop, a bave se organizacijom muzičkih događaja, ali imamo i profesore bez fakulteta, lažne doktore i slično, pa onda to i nije neki zločin. Što će, radi za hljeb”, kaže Dedduh.
Mono jedan od problema vidi u vječnoj neopredijeljenosti u potpunu posvećenost crnogorskih repera.
“Dosta toga je na ‘pola gasa’, u toj konstalaciji nema rezultata jer ni sam izvođač ne vjeruje u sebe. Nema tu jednobraznog recepta, potrebno je graditi muzički katalog i bazu fanova. ‘Cimati se’ je ključna fraza”, zaključuje on.
Ostaje da se vidi da li je ovoliki broj pjesama u kratkom periodu znak da je repersko “cimanje” počelo. Po mišljenju Stata jeste.
“Pošto je rok u stvaralčkom smislu zahtjevniji od repa, zaslužuje više prostora, te da im se poželi da im komplet oprema pocrka na nastupima, jer hip hop preuzima”, poručuje on
Objavili 19 pjesama
Crnogorske rep pjesme koje su od oktobra do danas izašle (bez nekog posebnog reda) Story - Give Me More Stato - Sistem III Big Do - Lagano skroz Dobbla Galiot - Nemam ništa s tim Simple - debi EP “Lud” koji sadrži tri pjesme Ratza - Autoput Random - Gospoče Dobbla - Moj štand Random - Špic u glavu Random - Veliki talenat Bradr Hari, Polo Čare, Žuti Stagman - Neka dođu Bradr Hari, Light i Polo Čare - Afrička šljiva Loyo - Fresh Consigliere - Penicilin Lucid - Moroni 2020 Seven - Banke Lucid - Lotus Random i RHINO - Na sjever Who See - Duka Diesel Mladi URA - Svi oće ka Roćen Stato - Freestyle Sessions (3 trake) Pjesma “Otac” budvanskog benda Mazzom u fugazzu koji predvodi reper Necke i koji kombinuje rep sa fankom i rokom
Bonus video:
