Sastav Death Saw koji predvodi Đorđe David snimio je novi album. Projekat nazvan “Da se ne zaboravi” donosi devet pjesama, koje su obradili na svoj način, a kako ističe Đorđe u razgovoru za “Magazin” publika je ovu ideju odlično prihvatila.
“Postali smo edukatori za klince koji te pjesme nikad nijesu čuli. Sa druge strane reakcije su im tipa ’evo ovu pjesmu kako smo čuli momentalno nas je ubolo u glavu’ ili ‘konačno da je neko napravio hit’, ali onda saznaju da to nije naša pjesma, da ju je izvorno snimio neko drugi, da je nastala mnogo prije. Zahvaljujući društvenim mrežama i internetu ulaze i istražuju o kome i o čemu se radi tako da taj uticaj koji ćemo putem albuma napraviti biće veoma ozbiljan. Toga sam bio svjestan na samom početku i mislim da dolazimo u poziciju da kao bend dobijamo bitku protiv onoga čega se borim, a to je ubijanje zanata, vještine i emocije, odnosno protiv autotjuna. Mi smo našu misiju tek započeli i naravno da na tome nećemo stati”, poručuje Đorđe David.
Tri pjesme koje su se našle na projektu „Da se ne zaboravi“ već izvode na svirkama.
„Od numera koje sviramo publika na koncertima najbolje reaguje na EKV i na Bajagu. Ta numera „Gde si“ je ustvari duetska pjesma koju smo uradili sa Ivanom Peters. Upravo i EKV i Bajaga koji je konertno aktivan imaju uticaj na te mlađe generacije, ali očekujem da će prihvatiti i pjesmu Azre, Olivera Mandića, Riblje čorbe”, priča Đorđe koji je svoju karijeru započeo u bendu “Generacija 5”.
Kao neko ko je tokom svog boravka u bendu otpjevao mnoge hitove tog sastava, i danas na koncertima rado izvodi numere iz tog perioda, na ovom albumu nije uvrstio nijednu pjesmu nekadašnjeg benda.
“To je priča koja je u tom smislu zaključana u mojoj glavi. Jednostavno bio sam 10 godina član tog benda i po mom mišljenju bilo bi trivijalno i nevaspitano da u cijelu tu priču ubacujem i ‘Generaciju 5’ pošto već neke njihove numere na koncertima sviram. Mislim da ću obratiti pažnju kad budemo radili taj vol2 na opet neke numere i izvođače, autore na koje su mediji zaboravili, a koji su i te kako vaspitavali generacije i čije su se pjesme pjevale, a oni su nepravedno zapostavljeni i bačeni u zapećak”, kaže Đorđe.
Dobro je poznato da je njegov omiljeni pjevač Dado Topić, pa je za novi projekat bilo nezamislivo ne otpjevati maker jednu njegovu pjesmu.
“Naravno da je grupa Time na ovom albumu bila nezaobilazna i da je obrađena numera sa njihovog ‘Ružičastog albuma’, ali neočekivano smo izabrali ‘Pjesmu #3’. To je numera u kojoj se govori o tome koliko je muzika važna stvar za sve nas”, otkriva Đorđe, ističući da mu je kao poštovaocu lika i djela Topića bilo teško da iz njegovog bogatog opusa izabere samo jednu pjesmu. “Da mogu, napravio bih Tribute to Time. Međutim, pošto smo išli na tu varijantu da se odaberu pjesme koje nijesu na prvu loptu, odlučili smo se za ovu numeru grupe Time jer je najsviračkija u smislu da ima elemenata džeza, roka, popa, a tekst je brutalna istina svakog od nas koji se ikad popeo na scenu”, dodaje muzičar.
Zvuk benda Deat Saw veoma je tvrd, pa tako zvuče i obrade u njihovoj interpretaciji.
“Moraju da zvuče tvrdo jer smo mi takva ekipa. Tomi kao gitarista koji se ovdje bavio produkcijom i aranžmanima i te kako zna moju energiju i kako bi trebalo da uradi. Međutim, i da nije tako i da ja nisam pjevač sa kojim on radi, Tomi je jednostavno čovjek koji je u konekciji sa onim stvarima koje se Evropi i svijetu dešavaju. Više te mekote u zvuku nema ako nijesi Rijana ili Džastin. Konkretnost, odnosno režanje mora da postoji u svakom trenutku jer to je stvar koja u ovom suludom vremenu, gdje je sve brzo, jednostavno po prirodi stvari izlazi iz nekoga ko svira gitaru na taj način. Kažem, dobar smo spoj. Mi smo sve te pjesme obukli u košulju 21. vijeka. Recimo, Atomsko sklonište zvuči žešće nego u originalu. Isto važi i za Čorbu. Pjesma Olivera Mandića “Slobodan i svoj” zvuči kao “Purple rain”. Igrali smo se jednostavno na onaj način na koji ljudi koji se muzikom bave totalno i jedino iskreno do koske to i rade. Radim sa o vrtuozima. Njih trojica su vrlo ozbiljna ekipa svirača. Zato se i potpuno može očekivati da praktično budemo drugačiji i hrabriji u odnosu na sve ostale. Taj album jeste komercijalni potez i način razmišljanja, ali smo to apsolutno začinili sa nekim svojim mirođijama na način na koji mi to znamo”, siguran je Đorđe.
Svojevremeno je i Massimo Savić sa albumima na kojima je snimao obrade uspio da se vrati na muzičku scenu.
Na pitanje da li su sem edukativnog, razmišljali i o tom komercijalnom momentu, Đorđe odgovara:
“Nisam račundžija i to je moja najveća greška. Kada bih se bavio računanjem nikada se ne bih bavio muzikom na način na koji se bavim. Možda će zvučati smiješno, ali uglavnom sam u minusu kroz ovaj rad sa bendom iz prostog razloga što ne razmišljam o novcu koliko o onome što se zove energija i pečat koji ćeš ostaviti. Tvrdo vjerujem da će to na neki način da se vrati i beskompromisno ulazim i bez očekivanja bilo kakvih spomenika da će mi neko dizati u životu ili nešto slično. Ali, da postoji i taj moment, to sam shvatio kad smo album već privodili kraju. Ali to je samo jedan stepenik više u cijeloj toj priči koji će je nadgraditi. Ovoga puta to je nešto što će pomoći nama četvorici kao bendu da se zakucamo negdje. Međutim moj poriv je bio samo ta edukacija i ponuda klincima nekih ‘knjiga iz biblioteke’ koje smo mi čitali za vrijeme našeg odrastanja. To su ti autori i ta muzika koju obrađujemo”, tvrdi on. Kao najbolja potvrda za sve što radi kako bi promovisao rokenrol je i priznanje koje će dobiti na Balkanskom oskaru popularnosti u Banjaluci 3. marta.
“Na toj manifestaciji dobijam priznanje za najboljeg propagatora rokenrol ideologije i rokenrola generalno na ovim prostorima”, pohvalio se on, ističući da bi današnja rok scena bila mnogo bolja, kada bi imali podršku medija.
“Apsolutno sam za to da svaka regija na Balkanu mora da se bavi svojim nacionalnim dobrom. To je jednostavno zahtjev svake države kad je njena kultura u pitanju. Crna Gora mora da njeguje svoj folklor, Srbija svoj, Bosna svoj, i tako dalje. Sve te novonastale države bivše Jugoslavije imaju neizmjerno bogatstvo u svom folkloru i to je taj neki kulturološki zapis koji nas odvaja od cijele Evrope u najkvalitativnijem smislu te riječi. Međutim, moramo da idemo u korak sa svijetom, a nevjerovatno je koliko imamo talentovanih mladih ljudi na Balkanu koji su zapostavljeni i ne daje im se šansa. Definitivno mislim da je problem u medijima i uopšte ljudima koji odlučuju o tome. Otvorite se malo više prema mladima i dajte im prostor, iznenadićete se koliko ćemo generalno dobiti u tom novom establišmentskom fazonu 21. vijeka kao evrospke države. To je stvar koja klince karakterno potpuno drugačije obilježava”, smatra muzičar i apeluje da se mladima nikako ne puštaju “autotjun izvočađi”.
“Ne dozvolite da djeca slušaju pjesmu u kojima se veliča prostitucija, silovanje, droga, kriminal… To su trivijalne stvari, plitke stvari. Roditelji koji svoje klince od 10-ak godina drže za ruku i vode na takve koncerte očigledno ne slušaju te tekstove. Samim tim nesvjesno daju na znanje da je korektno pucati ili prodavati svoje tijelo za kintu ili zarađivati tako što će se dilovati droga. Apelujte na roditelje da prije nego što dijete odvedu na takav koncert, moraju da se edukuju o čemu se zapravo radi. Mislim da 90 odsto o tome ne razmišlja”, zaključuje Đorđe.
Mladi bendovi zaslužuju udarne termine na televiziji
Đorđe je već godinama promoter i zaštitno lice Zaječarske gitarijade i kao neko ko prati dešavanja na sceni smatra da dobrih mladih bendova ima.
“Ako me pitaš za Srbiju koju sam prošpartao više miliona puta uzduž i poprijeko, postoji velika količina mladih i talentovanih ljudi da je to nevjerovatno. Međutim, mediji su problem, jer ne žele da se otvore. Kad je u pitanju Crna Gora, prije neko veče sam na nacionalnoj televiziji vašoj, u noćnom terminu, ali i kad drugačije, gledao neke nove rokenrol bendove i njihove spotove koji su rađeni, prepoznao sam graodve, Nikšiću, Budvi, Baru i Podgoricu. Vidio neke nove mlade pejvačice i pjevače. To zvuči ozbiljno dobro i sjajno spakovana priča u vremenu. Tu sam sebi postavio pitanje da li je moguće da je crnogorski Javni servis, uostalom kao i ostale nacionalne kuće u drugim ex-Yu republikama, takvu vrstu muzike emituju iza ponoći. Mislim da takva vrsta muzike treba da se emituje u udarnim i komercijalnim terminima”, poručuje Đorđe, ističući da će gledajući upravo mlade bendove neki novi klinci poželjeti da nauče da sviraju.
“Sve televizije koje imaju nacionalnu frekfenciju treba da daju tu muziku u terminima poslije podne, udarnim terminima. To je blago kojeg izgleda nijesmo svjesni. Blago u smislu da je to priča koja će klince okrenuti na nešto što je kvalitet, na nešto što će ih usmjeriti da možda i saminauče da sviraju. Mladima treba dati uvid u to da sastav u postavci - klavijatura, gitara, bas i bubanj je osnova popularne muzike bila, jeste i uvijek će biti. Na kraju krajeva, postoji i ona floskula da gitaru, bas i bubanj nikad ništa neće pobijediti. Pa i narodnjaci su isto upravo to uzeli i preslikali kad su te neke njihove numere u pitanju”, tvrdi Đorđe.
Volio bi da zaigra u seriji ili na filmu
Iako ga ljudi vežu za muziku, Đorđe David je po profesiji glumac. To što je izabrao muziku za svoj životni poziv, nikad se kako kaže nije pokajao.
“Radim ono što volim, ali mi gluma svakako fali. Trenutno radim predstavu “Sex bomb” koja se igra na kratu više. Imamo zakazana igranja po cijeloj regiji. Takođe sam igrao u najprodavanijoj predstava “Tesla” ili “Bitka na magnetnom polju” tri godine uzastopno u Narodnom pozorištu Beograd. To je bio jedini mjuzikl koji se ikad igrao u Narodnom pozorištu od njegovog osnivanja. U pitanju je bajka za djecu i odrasle, napravljena za proslavu rođenja Nikole Tesle”, priča Đorđe o glumačkim angažmanima i ne krije da bi volio da zaigra u filmu ili seriji.
“Mali broj je filmova i serija koje su mi u vremenu i prostoru tačne, kao što je to recimo ‘Budva na pjenu od mora’. Ta serija jasno pokazuje taj nekakav odnos na Blakanu u ovom trenutku kada su u pitanju svi ti neki biznis likovi i ono što se vrti oko njih. Ono što po Srbiji gledam je gomila serija siromašnog scenarističkog potencijala i s obzirom na to da svaka opština u Beogradu ima makar jednu glumačku školu, mislim da je broj glumaca toliko veliki da je to katastrofa i to srozava i profesiju i nivo kvaliteta u njoj. Ne bih ni ulazio u svašta, ali volio bih da budem dio neke priče koja je dobro osmišljena, ima dobar scenario i opisuje današnje vrijeme".
“U narodnoj muzici ima toliko droge koliko u rokenrolu nije bilo nikada”
Upravo za rok muziku uvijek se vezao život u kojem su droga i alkohol nezabolilazan dio. Predrasuda koje najčešće prate ovaj žanr svjestan je i sagovornik “Vijesti” i ističe da toga mnogo više ima u ostalim muzičkim pravcima.
“U narodnoj muzici ima toliko droge koliko u rokenrolu nije bilo nikada na Balkanu. Govorim za Srbiju konkretno i to je javna tajna. Sve se to zna i na to se žmuri. Mislim da je to jedan od ogromnih problema kada je neka subkulturna djelatnost u pitanju. To je stvar koja definitivno treba da se zaustavi. Međutim, malo ko hoće da glasno priča o tome - ‘jao nemoj da pričaš o tome, omrznuće te ljudi iz posla’. Pa, postao sam otac i neke stvari potpuno drugačije gledam. Ranije me to nije zanimalo, jer živim zdravim životom, ali od kako sam dobio kćer na potpuno drugačiji način razmišljam i kroz ovu muziku i upravo kroz ovakve intervjue borim se da to nazovem pravim imenom i kažem da to ne valja, da je to užas i da se treba sklanjati od toga”, poručuje Đorđe.
Bonus video:
