Na današnji dan prije pet godina preminuo je, u 57. godini, Vlada Divljan, ikona jugoslovenskog “novog talasa”. Njegov drug iz djetinstva, komšija iz zgrade, ali i saborac u mnogim bendovima od kojih su “Idoli” ostavili najviše traga na muzičkoj sceni kao začetnici “novog talasa” Zdenko Kolar rado se sjeća Divljana. Često je učestvovao na koncertima svom komšiji u čast. Kolar priča o tome da, bez obzira na to što su doživjeli veliku popularnost, vječitog dječaka rokenrola - kako su zvali Divljana - to nije promijenilo.
“Od Vlade sam stariji godinu i nešto dana i on je od ranijih dana bio tip čovjeka koji je uvijek imao inicijativu. Bio je pravi lider. Kao klinac bio je pun ideja, imao ih je i previše. Kako smo mi cijelu tu priču prolazili zajedno, kad je muzika i popularnost u pitanju, kad je došlo do ekstra popularnosti, Vlada se nije mijenjao, ostao je isti”, priča u razgovoru za “Vijesti” Kolar.
“Svako od nas ima neki odbrambeni mehanizam, a sigurno da je i Vlada imao neki svoj i da je možda nekom bio neprijatan, ali takav sam i ja. Ni dan-danas ne mogu da pričam sa nekim u tom trenutku, a već sjutra ću moći. Danas sam neprijatan, a sjutra ću već biti drugačiji. Ali, to je cijena popularnosti. Kad te ljudi znaju i prepoznaju, ne možeš uvijek da budeš nasmijan i onaj lijepi momak sa televizije, plakata. Neki put se desi da budeš drugačiji. Ali, znajući ga odmalena, Vlada popularnost nije promijenila, kakav je bio kao klinac, takav je i ostao. Jedino što smo u međuvremenu sazreli, stekli porodice, promijenili smo se, ali u profesionalnom odnosu sve je ostalo isto”, prisjeća se Kolar svog prijatelja iz djetinstva. Kaže da je upravo liderstvo karakteristika koja je krasila Divljana. “On je stvarno umio da bude vođa, stalno je nešto šarao i izmišljao. Imao je neke ideje i inicijative, koliko god da je to neki put bilo fenomenalno, bilo je i momenata kada mi je to išlo na živce, jer nijesam mogao da ga pratim. Ali to je očigledno bila njegova priroda da stalno nešto radi, on je poput majstora koji je stalno nešto popravljao, nekad i pogrešnim alatom, ali je popravljao, nekad i pokvario. Umio je da animira okolinu, naročito nas muzičare u bendu. Zaista svaka čast u tom smislu”, dodaje Kolar. Kolar i Divljan sa “Idolima” bili su začetnici “novog talasa” i pjevali o stvarima o kojima se tada nije smjelo otvoreno i javno govoriti. Na pitanje da li je to, iz današnje perspektive, bila hrabrost ili ludost, Kolar odgovara:
“Mislim da je bila glupost (smijeh). Nije to bila ni hrabrost ni ludost, mi smo prosto tako razmišljali. To jeste bio period poslije Titove smrti i kao da je krenulo nešto da se događa, neko oslobađanje, ali niko nam nije ‘lupao packe’ što smo mi svirali i pjevali na taj način. To je bio naš način života, i ranije smo to radili, samo što smo u tom trenutku došli do stadijuma kad smo postali popularniji, pa se primijetilo kod većeg broja ljudi. Mi smo se tako ponašali u gimnaziji, dok smo imali 15 i 16 godina. Nije to bilo baš toliko strašno, iako smo imali nekoliko situacija za koje smo čuli da je moglo da se desi nešto, ali su nam pogledali kroz prste. U suštini, to smo u jednom trenutku primijetili, kad smo objavili ‘Maljčike’ na albumu “Paket aranžman” i trebali da snimimo spot za jednu emisiju. Držali su nas cijeli dan na tom snimanju, a onda su nam u osam sati uveče rekli jeste li donijeli plejbek, mi smo rekli da jesmo, a oni da ga nigdje nema. Tada su prekinuli snimanje, kao gotovo je i tih mjesec dana do sljedećeg snimanja bilo nam je enigma šta se zapravo desilo. Tek smo kasnije saznali da je neko rekao ‘nemojte to, nije zgodno zbog Rusa i Sovjetskog Saveza’, mada pjesma jeste malo šaljiva na tu temu, ali to je bio naš život, kroz to smo prolazili svi kao klinci. Tako da je to ta scena, ali poslije je snimljena ta numera za TV emisiju, onaj čuveni spot sa momcima koji dižu tegove u čuvenom bijelom studiju”, priča Kolar.
Nakon što su se “Idoli” raspali, Kolar i Divljan nastavili su zajedno da sviraju.
“Vlada je sticajem okolnosti tražio novi način života, tražio je ‘malo više vazduha’. Čak je jedno vrijeme otišao u Australiju i tamo je živio, pa se vratio nazad. Svirali smo mi nakon raspada ‘Idola’ zajedno u Vlada Divljan All stars bendu i to desetak-dvanaest godina, što nije mali period. Objavili smo nekoliko albuma, tako da smo nastavili saradnju. U to vrijeme sam već svirao u Zoni B, ali sam bio i u njegovoj postavi. Čak smo zajedno sa Zonom B svirali jednu pjesmu na jednom od naših albuma”, otkriva Kolar. Kada se razbolio, Divljan nije želio da pretjerano priča o svom zdravstvenom stanju.
“Znao sam da ima zdravstvenih problema i često sam znao da ga pitam ‘šta je to komšo’ jer smo se tako oslovljavali, ali jedino što sam saznao od njega je da je imao neku infekciju, ali da je dobro. Prosto mi nije ni padalo na pamet da bi moglo da bude nešto što je neizlječivo. Tek pred kraj, kad smo se sreli, jer se nijesmo viđali stalno, samo kad je dolazio iz Beča, otvoreno sam mu rekao ‘čovječe objasni mi šta ti je, vidim da nestaješ’ i tada mi je priznao da ima rak. Kada sam saznao, samo što nijesam pao u nesvijest jer nijesam ni mogao da pomislim da bi Vlada mogao da se bori sa takvom bolešću, jer je bio toliko zdravog duha, stalno inicijative, ideje. Jednostavno, niko ne razmišlja da čovjek može da bude bolestan i da sve to radi. Onda je to, koliko je trajalo godinu, možda i kraće gdje je on na kraju posustao. Žao mi je što nijesam smogao snage da sjednem u auto i odem da ga obiđem u Beču, ali možda je to i dobro jer ga pamtim po nekim ljepšim stvarima, nego po toj bolesti”, sa sjetom priča Kolar koji je učestvovao i u dokumentarnom filmu o Divljanu “Nebeska tema”. Priznaje da mu nije bilo lako da smogne snage da priča o svom prijatelju iz djetinjstva, znajući da ga više nikad neće vidjeti.
“Izuzetno mi je bilo teško, natjeran sam da se prisjetim tih nekih trenutaka. I uvijek mi je teško kada dajem intervjue o Vladi jer pričam o njemu u prošlom vremenu. Vlada jeste fizički nestao, ali ne i iz sjećanja. I dan-danas znam da se pitam ‘kako bi to komšo moj uradio’. Još smo vezani, jer ipak 50 i nešto godina smo bili drugari, kolege, prijatelji, svirači, zajedno svirali, putovali... To je mnogo vremena, gotovo nečiji cijeli životni vijek”, zaključuje Kolar.
Max Juričić odao počast prijatelju
Član Divljanovog benda “Ljetno kino” koji ga je posljednjih godina života pratio na koncertima Max Juričić novim autorskim projektom “Plesač sporog Stepa” najavljuje četvrti singl, pjesmu ”7 nota 100 života” posvećenu Vladi. Prijateljstvo i saradnja starih drugara Maxa i Vlade ima dugu istoriju, a ostala je zabilježena na legendarnom EP-u ”Četiri godišnja doba” i koncertnom albumu ”Live@Tvornica” u izdanju Aquarius recordsa.
“Vlada nas je ostavio prije pet godina u trenutku kad smo zajedno s bendom Ljetno kino snimili jednu od njegovih najljepših pjesama ”Samo jednu ljubav imam”, a njegove stare pjesme obukli u novo ruho. Svakog proljeća okupe se prijatelji u njegovu čast, lani povodom premijere filma ‘Nebeska tema’, a prije toga na koncertima u beogradskom Sava centru i zagrebačkoj Tvornici kulture. Numera ”7 nota 100 života” je moj mali doprinos da saradnju s Vladom Divljanom simbolično produžim još jednom pjesmom, a njegov vedri duh da i dalje bude s nama”, kazao je Juričić.
Danas će pjesma “7 nota 100 života” premijerno biti emitovana na radio-stanicama od kada će biti dostupna i na digitalnom servisu Deezer.
Bonus video:
