Beogradska grupa Alisa 80-ih godina bila je veoma popularna na prostorima bivše Jugosavije. Oformljena 1984. godine, a još sa prvim albumom, sa kojeg se izdvojila numera “Sanja”, uspjeli su da skrenu pažnju.
No, iako je prošlo 35 godina od kako je ta numera objavljena, i dan danas je rado slušana, pa i ne čudi što su je prije nekoliko godina snimili ponovo i napravili potpuno drugačiji aranžman. I njihovi hitovi među kojima su “Kesten”, “Glupo je spavati dok svira rokenrol”, “Da li si čula pesmu umornih slavuja”, “Skidam košulju da legnem”, i danas se mogu često čuti na radio stanicama, a mnogi ih pamte i po duetu sa Lepom Brenom, numeri “Posle devet godina”.
Nedavno su objavili rimejk hita “Blago onom ko te ne sanja”, kojim, kako kaže frotnem sastava Alisa Miroslav Živanović Pile, najavljuju šesti studiski album na kojem rade od 2017. godine. Pored njega osnivač grupe Alisa je i bubnjar Predrag Peđa Cvetković,a u bendu iz prve postave sviraju i klavijaturista Aleksandar Kićanović, gitarista Zoran Jančeski Joza i basista Marko Glavan. Pored njih trenutnu postavku sastava čine još i violinistkinja Marija Petrović kao i gitarista Dušan Vasiljević Tesla.
Do početka 90-ih godina i rata na Balkanu, Alisa je objavila četri albuma, a tada naglo prestaju sa radom. Prvi pokušaj povratka na scenu desio se albumom “Boško Buha” 2001. godine, no zbog tadašnjih dešavanja, nije prošao dobro. Ipak, riješeni da se ponovo okupe I nastave da stvaraju Pile I ostatak ekipe okupili su se 2017, a ova godina trebala bi biti u znaku jubiljela- 35 godina benda, ali I novog albuma. O svemu tome za Magazin Vijesti priča Miroslav Živanović Pile…
Objavili ste prearanžiranu numeru “Blago onom ko te ne sanja”, koju ste objavili na albumu “Glupo je spavati dok svira rokenrol” 1989. godine. Iako je, za razliku od numere “Sanja” koju ste ponovo snimili prije nekoliko godina, a koja se razlikuje od prve verzije, novu numeru ste samo produkcijski unaprijedili. Šta je onda razlog zbog čega ste se baš odlučili na rimejk a ne za novi singl?
Prije godinu dana smo snimili sasvim novu pjesmu (singl) za PGP RTS pod nazivom ‘’Pijane noći’’. Ova numera, kao i spot, dobro je prihvaćena kod stare, ali i nove, mlađe publike. Odlučili smo da publici ponudimo nešto drugačiji stil od onog koji smo imali ranije i da snimimo još nekoliko naših starih pjesama u novim aranžmanima. Novi aranžman je dobio “čvrsći” zvuk, a dodali smo violiniskinju kao stalnog člana i time smo oplemenili boju zvuka. To je ta novina koju smo uveli i koja se prožima sa našim starim prepoznatljivim zvukom. Numera “Blago onom ko te ne sanja” je moja omiljena pjesma, pa se tako i našla među prvim obradama naših starih kompozicija.
Iako već duže vrijeme nijeste diskografski aktivni, publika ne zaboravlja Vaše hitove među kojima su “Sanja”, “Skidam košulju da legnem”, “Kesten”, “Da li si čula pesmu umornih slavuja”. Mlađe generacije ove pjesme svakako znaju, jer su i dan danas slušane i često se puštaju na radio stanicama. Je li i to jedan od razloga što ih obrađujete, kako biste i mlađe upoznali sa tim ko ih u originalnoj verziji izvodi?
Da, i poslije svih ovih godina naše pjesme se emituju na svim radio stanicama širom regiona i imaju milionske preglede na Youtubeu.
Vaš šesti studijski album bio je najavljen za prošlu godinu, jer stoji da ste pjesme snimali za isti još 2017. kada ste se ponovo okupili. Jeste li ga završili i kad planirate njegovo objavljivanje?
Mi smo, ipak, bend starijeg kova i naučeni smo da puno vremena provodimo u studiju i na probama… Postoji tu i taj naš perfekcionalizam koji nas malo usporava. Želja nam je da do kraja godine izdamo album na kome će se naći nove i stare pjesme u novim aranžmanima. Aktivno radimo na tome...
Ove godine Alisa će proslaviti 35. godina od osnivanja. Kako gledate na prethodnih 35 godina, i koji su razlozi bili za velike pauze u diskografiji posljednje dvije decenije?
Ratnih devedesetih godina smo riješili da privremeno prestanemo sa radom iz razloga što nismo mogli da pjevamo i sviramo dok ljudi ginu. Početkom 2000-ih okupili smo se i snimili album za PGP RTS. Te godine, smo na festivalu u Herceg Novom promovisali pjesm ”Secanja” koja je dobro prihvaćena od publike.
Pjesma sa istog albuma “Boško Buha” bila je naš favorit i polagali smo nadu da će dobro proći kod publike. Za to vrijeme je bila rijetkost snimiti visokobudžetni animirani spot, a mi smo upravo to uradili. Nažalost, tih dana je ubijen general policije Boško Buha i nekome je palo na pamet da zabrani emitovanje pjesme na televiziji i radio stanicama. Ta zabrana nas je “izbacila iz sjedla” i jako otežala promovisanje albuma i povratak na scenu. Bend je ubrzo prestao sa radom.
S obzirom na to da sastav Alisa nije bio aktivan od 1990. A onda se ponovo okupljate 2001. godine. Šta su članovi radili za to vrijeme i jeste li bili u kontaktu i u muzici uopšte?
Naravno, ostali smo u kontaktu, svi mi smo prvenstveno prijatelji više decenija. U tom muzičkom raskoraku, većina benda je ostala u sferi muzike. Moj prijatelj i saradnik Predrag Cvetković - Peđa, bubnjar, jedan je od osnivača i predsjednik Udruženja rok muzičara Srbije. Udruženje pored očuvanja rok scene Srbije, bavi se i afirmisanjem mladih muzičara.
Vaš prvi album je prodat u preko 100.000 primjeraka. Kako Vam danas zvuče te priče, kada je diskografija u krizi, a albumi se gotovo ne kupuju?
Da, prvi album sa pjesmom “Sanja” je objavila mala izdavačka kuća “Jugodisk” i prodat je u 100.000 primjeraka. Sjećam se da je tadašnji director hrvatskog “Jugotana” Siniša Škarica izjavio da je on imao “Sanju”, prodao bi je u milionskom tiražu. Danas je sve drugačije, muzika se više gleda nego sluša. Nosači zvuka su prevaziđeni, sve se odvija na internetu. U tom pogledu ja ne mogu da se požalim. Kao što sam već rekao, naši stari hitovi imaju milionske preglede. Još kad bi od toga moglo da se zarad i kao nekad od prodaje kaseta ili CD-a, gdje bi nam bio kraj...
Jedna od vaših pjesama kaže “Glupo je spavati dok svira rokenrol”. Mislite li da u poplavi svakakvih žanrova koji su danas moderni, rokeri spavaju?
Moje mišljenje je da pošto od rokenrola ne može da se živi, klinci odlaze u druge stilove i nažalost odlaze oni najbolji. Živimo u eri krizerokenrolmuzike.
Nastali ste u periodu kada je za rad u studio bilo potrebno “navježbati gradivo”, pa čitav album nijeste mogli snimiti za nekoliko dana, kako se danas radi. Jesu li kompjuteri i svi programi koji omogućavaju i netalentovanim muzičarima da se bave muzikom, ubili umjetnost?
Kao sto sam već napomenuo, nama je isto, radimo kao što smo nekada radili, u studio dolazimo spremni i navježbani, a kompjuter je uvijek i samo u službi muzike.
U interesu je čuvati zdravlje i život svih nas
Danas je zbog korona virusa sa kojim se bori čitav svijet sve stopirano. Kako se Vi i ostatak benda borite sa kućnom izolacijom i poštujete li sve prepisane mjere?
Vidim da je čitav svijet u velikom, ozbiljnom problemu. Što se mora - nije teško ako znamo da je u interesu zdravlja i života svih nas, bili mladi ili stari. Ima mnogo aktivnosti koje se mogu dobro organizovati u kućnim uslovima dok ova nevolja prođe. Zato čuvajmo zdravlje i ostanimo kući.
Bonus video:
