Nakon što je prije dvije sedmice lansirao u etar singl “Tuneli mraka 2”, nikšićki roker nastavio je da objavljuje pjesme sa svog debitantskog solo albuma “Horizont događaja”, pa se sad pred publikom našla pjesma “Lost Man”. Numera koju krasi hard rok/metal zvuk prva je koju je bubnjar jedne od najznačajnijih crnogorskih rok grupa DST napisao na engleskom, a može se čuti na YouTube servisu. To je ujedno i sedma numera sa Simunovićevog albuma koji je krajem 2018. najavio EP-em, a na izdanju će se naći 16 pjesama. O svemu tome nikšićki roker je pričao za “Vijesti”.
Kad i kako je nastala pjesma “Lost Man”, šta ju je inspirisalo?
Pjesma “Lost Man” je nastala vrlo jednostavno. Volim da eksperimentišem i istražujem ton koji će me odvesti u stanje iz kog onda kreacija spontano kreće i izliva se. Oborio sam petu žicu A u ton E i dobio sam taj podebljani zvuk E tona, da zvuči šire sa simulacijom distorzije, pošto sam stvarao na klasičnoj gitari. Prsti su krenuli da se igraju po tim poljima gdje mi je sve najednom izgledalo lako. Ton proizvede stanje, koje se frekvencijski poklopi sa nečim iz nutrine sebe i lagano polazim na taj put. Dalje se samo trudiš da ispoljiš samo ono što je najbitnije, da makneš svaki ton viška, ali tome te uči i iskustvo.
Otkud ideja da pjesma bude na engleskom i hoće li ih na albumu biti još?
Rif me vozio i osjetio sam da tu leži engleski jezik. To je zapravo prvi put da sam uopšte progovorio na stranom jeziku. Ali mi to nije bilo dovoljno i htjeo sam u pjesmi da pomirim engleski i naš jezik i da ih imam oba, skupa da mogu biti u pjesmi, a da ona ne izgubi. A ta dva jezika su dva različita svijeta. Veoma udaljena. Čini mi se da sam uspio. Igrao sam se i bilo mi je jako zanimljivo. Ovo je jedina pjesma na stranom jeziku na ovom albumu. Bitnije mi je,ako umijem, da mi muzika diše sa svijetom.
Ovo je sedma od ukupno 16 numera koliko će ih biti na albumu. Hoćeš li ih sve do kraja objavljivati ovako jednu po jednu i kojim tempom? Što možemo očekivati od preostalih pjesama, kakav zvuk i tematika će ih karakterisati?
Prvobitno sam objavio pet pjesama sa albuma kao EP “Horizont događaja”. Iako je cijeli album snimljen već neko vrijeme, čekalo se na miks i master. Čovjek koji je to radio, Vladimir Perišić dobio je zaposlenje na brodu i tada sam imao samo tih pet umiksovanih pjesama i odlučio sam da ih objavim kao EP, iako mi je bila namjera da sve ide skupa. U međuvremenu se desila pauza dok sam tražio rješenje kako dalje. Moram istaći da je album skoro pa samofinasiran i koliko je u takvim uslovima teško izgurati sve, ali o tome nekom drugom prilikom. I onima koji su pomogli. Sada objavljujem jednu po jednu pjesmu i negdje sam otprilike na pola puta. U posljednje vrijeme ide to nešto ubrzanijim tempom, ali ne zavisi ni sve od mene. Srećom, izdejstvovala su se neka rješenja i pjesme su našle neke dobre ljude koji sada to miksuju. Što se tiče zvuka i tematike, mislim da će biti raznovrsno. U nekom užem smislu album nije tematski.
Jesi li zadovoljan prijemom do sada objavljenih pjesama?
Uglavnom jesam. Mada nemam mnogo vremena da se obazirem na to jer idem dalje. A put je dug. Oposlim i palim motor. Bitno je da vidim horizonte koji me mame. Ne volim da mi pažnja stoji u mjestu, jer bih propustio neke nove događaje u sebi.
Kako gledaš na ovu globalnu korona krizu i kako provodiš dane, da li ti je teško da se pridržavaš mjera opreza i otežava li ti ova situacija rad?
Ova situacija je meni donijela mir. Neophodan, kreativni mir. Izdejstvuje da izvagam, preispitam i sebe i svijet u kojem živim. Kada dišem duboko ništa me ne može iznenaditi. Istina je da mi nedostaje malo više šetnje, one često bude kreativne pobude, ali imam svoje dvorište i iz njega vidim svoje parče neba. Nekada mi i to bude dovoljno da se osjećam kako bi trebalo.
Našim medijima fali respekta i senzibilnosti
Izrazio si nezadovoljstvo kako je medijski ispraćena prethodna pjesma koju si objavio, što uopšte misliš o odnosu crnogorskih medija prema domaćim rok stvaraocima?
Svi znamo koliko je Nikšić iznjedrio bendova ii koliko je uopšte rokenrol u Crnoj Gori baziran i naslonjen na tu činjenicu. I da je na tim krilima moj grad iznjedrio dva velika festivala, jako priznata u regionu. Malo se koji grad može pohvaliti sa takva dva festivala, a da ima manje od sto hiljada stanovnika. Ako ima uopšte sličnog primjera. I to ima neku istoriju. Ti ljudi koji su u crnogorskim medijima i koji prate muzička zbivanja bi trebalo da imaju više uviđavnosti, respekta i senzibilnosti ako je cilj imati temelj da bi se nešto moglo i zidati. Samo dajte pažnju po zasluzi. Bez navijačke pristrasnosti, što bi negdje profesionalno i trebalo da bude. Gledajući kroz moj primjer, odnos nije najbolji, a nekada bude baš loš. Mada ima i onih koji revnosno prate zbivanja i trude se da budu u toku. Ali generalno, smatram da ljudi koji rade ovdje, mislim na autore i bendove iz Crne Gore, nemaju tu potrebnu podršku koja je prosto neophodna, jer se to prenosi i na publiku i utiče na intersovananje. Gubi se na težini i značaju onoga što ti autori rade, ne zna se da li ih uopšte i ima. Regionalni mediji funkcionišu drugačije i za njih imam samo zahvalnost.
Bonus video:
