Kada su nastali kao, kako kažu, vokalno - infantilni sastav “Karne”, članovi benda ni sami nijesu vjerovali da će sa samo jednim albumom uspjeti da izguraju prvu deceniju. Osnovali su ga glumci i scenarista serije “Lud, zbunjen, normalan”, Miraj Grbić, Goran Navojec i Feđa Isović, a debi album ”Diktatura amatera” objavili su 2012. godine sa kojeg su se izdvojile numere “Pokušavam da shvatim džez”, “Nema gej parade”, “Bićeš na televiziji”. Kako im muzika nije primarna aktivnost, nijesu često svirali, a trenutno pored Isovića koji je gitarista i vokal bend čine: Almir Kurt Kugla (vokal), Ervin Buševac Širli (gitara), Nermin Dedić Fićo (bas), Adnan Teskeredžić (bubnjevi) i Alen Pilav (klavijature) uz povremeno učešće Gorana Navojca (saksofon, vokal).
O jubileju benda, daljim planovima ne samo kad je muzika u pitanju već i serije, za Vijesti priča Feđa Isović...
Vaš bend Karne ove godine proslavlja 10 godina na sceni. S obzirom na to da je korona poremetila sve, jeste li imali isplanirano kako da proslavite prvu deceniju?
U ovih deset godina mi smo održali tri Karnade. Karnada je priredba na kojoj, ljudima koji su na bilo koji način doprinijeli afirmaciji benda, dodjeljujemo prigodne statue - malu, srednju ili veliku Karnu. Bude tu glumaca koji su igrali u našim spotovim, novinara koji su pratili rad benda, muzičara koji su radili sa nama u studiju, ali provuče se i pokoji političar. Evo godine smo, povodom ovih deset godina, planirali da uradimo veliku Karnadu, trebalo je biti pedesetak nominovanih u raznim kategorijama, ali je zbog situacije sa pandemijom sve odgođeno. Nadam se da ćemo u oktobru moći to da uradimo.
Sve je krenulo spontano, a za ovih 10 godina objavili ste samo jedan album. Jesu li se stekli uslovi da jubilej proslavite novim pjesmama?
I sami znate da je prodaja albuma postala besmislena, Internet je preuzeo stvar. Mi smo se zato odlučili da radimo nove pjesme, a s vremena na vrijeme da neku od njih snimimo i pustim na internet. Oni koji dolaze na naše koncerte znaju da sviramo veliki broj pjesama koje nisu na prvom albumu. Dakle, imamo materijala za jedan, možda i dva nova albuma, to nije problem, više je stvar odluke - treba li nam album uopšte.
Kroz pjesme ste kritikovali društvene pojave, a bend je nastao iz potrebe članova da se neartikulisano oglase po svim nevažnim pitanjima. Fali li na Balkanu inspiracije?
Mi smo angažovan bend iz prostog razloga jer nam se učinilo glupo da u ovim godinama pjevamo o ljubavi. Nemamo iluzija da ćemo našim pjesmama promjeniti situaciju u društvu, ali je to fin ventil da iznesemo stav i saniramo vlastite frustracije.
Na duhovit način kritikujete stvarnost. Može li se kroz humor doprijeti do svijesti ciljne grupe?
Riječ je o dugotrajnim procesima, humor je samo jedna od alatki. Generalno umjetnost, muzika, film, književnost, teško šta mogu vidno pogurati neprijed. Mislim da je, ipak, ulica najefektniji način. Motika je pedagoška alatka kojom se ova bagra može otjerati. Ovdje je jedino Emir Suljagić, koji je u to vrijeme bio ministar obrazovanja, uzeo krampu i razvalio vrata kancelarije direktorice sarajevskih obdaništa koja nije htjela da napusti funkciju, a to je ona ista što je otjerala Djeda Mraza jer nije eminentan bošnjačkom narodu. Krampa je izašla iz raja.
Koliko je rad benda poremetio odlazak glavnog vokala Miraja Grbića za Ameriku?
Maraj je ostavio veliki trag u bendu, to nije upitno. Međutim, Almir Kurt Kugla je, faktički, više godina član benda od njega. Miraj je otišao u jutro, Kugla je uletio u bend popodne. Nije je to bio problem koji smo značajno osjetili. Svi znamo kako Kugla pjeva i kako je šarmantan frontmen. Presrećan sam što ga imamo u bendu.
Numera “Nema gej parade” je bila zabranjena na nekim hrvatskim radio-stanicama. Kako je ova pjesma prihvaćena u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji gdje se pominju njihovi glavni gradovi?
Iskreno, kada dobijem izvještaje od malih muzičkih prava, iznenadim se koliko se ta pjesma sluša u regionu. Naročito u periodima kada se održava neka gej parada. Žao mi je da nismo nikada snimili spot za nju.
Uvijek kažete da ste iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Jeste li jugonostalgični?
Mi smo se svi rodili u SFRJ, to je činjenica i to je zemlja našeg rođenja. Ne vidim što je sporno biti nostalgičan prema zemlji u kojoj si se rodio, a ja se i po nacionalnosti izjašnjavam kao Jugoslaven. Ne mora postojati država da bi postojao nacionalni entitet.
Studirali ste Likovnu akademiju. Da li i danas slikate?
Jok. Ili, tako malo i rijetko, da je jok jedini ispravan odgovor.
„Kriza“ i „Ne diraj mi mamu“ su projekti koji još imaju potencijala
Imali ste uspješne serije iza sebe - Lud zbunjen normalan i Konak kod Hilmije. Pišete li možda scenario za neki novi sitkom?
Pišem, pripremam, čeprkam nešto novo, ali još je rano da o tome govorimo. Tek sam neki dan sa svojim producentom Davorom Pušićem otvorio tu temu. Prije svega, mislim da su serije „Kriza“ i „Ne diraj mi mamu“ projekti koji još imaju potencijala i volio bih nekada njih nastaviti.
Nekad ste pisali novele, prozu i bavili se stripom. Jeste li ikad zažalili što ste ušli u svijet sedme umjetnosti?
Ma kakvi, nipošto. Jeza me prođe kada pomislim da sam se u životu mogao baviti nečim drugim.
Bonus video:
