„Što se desilo sa rokenrolom?“, zapitali su kaliforijski rokeri Black Rebel Motorcycle Club na istoimenoj pjesmi sa početka ovog milenijuma. U Podgorici je još uvijek živ, umrijeti neće, poručili su sinoć iz grupe Freedom na svirci koja je dobrim dijelom evocirala zvuk i stav američkih kolega sa početka teksta, održanoj u podgoričkom klubu „Distrikt“.
Freedom je bend koji se možda u najkraćem rok uspio na domaćoj alternativnoj ljestvici do nivoa ljubimaca podgoričke rok publike, prošle godine su tek objavili prvi EP, a već su svirali na gotovo svim značajnijim festivalima u zemlji, ali je bilo hrabro zakazati svirku iste večeri kada su u gradu nastupali Zoon politikon koji puca na sličnu publiku, kao i Perper za one željne komercijalnijeg rok zvuka.
Možda zbog toga je koncert Freedoma počeo nešto kasnije nego što je to standard na lokalnim rok svirkama, otprilike i kad je publika u najvećem broju počela da navire i popunjava klub, pola sata prije ponoći.
Već sa izlaskom prvog člana benda na binu počela je vriska u publici, a Rade Vukčević (gitara,vokal), Ivan Mandić (bubnjevi) i Boris Đurđić (bas) u narednih skoro dva sata pokazali su i zašto, izvodeći svoje objavljene i neobjavljene, kao i tuđe pjesme. Počelo je psihodeličnim uvodom, da bi frontmen kratko poručio: „Nema puno filozofije: hvala što ste došli i uživajte“, a uslijedila je rokenrol grmljavina iz zvučnika.
Bez mnogo priče između pjesama, malo metala, malo više bluza, pa grandža, stonera, svašta se moglo čuti iz gitara i bubnjeva Freedoma, ali prije svega bio je to onaj istinski znojavi rokenrol, onaj kakav je potreban crnogorskoj sceni – sa petljom i seksi. Nisu podgoričani izmislili toplu vodu, to što oni sviraju je odsvirano mnogo puta, ali kada se svira sa ovakvim žarom, ali i tačnošću onda pogađa u srž i tjera vas na pokretanje.
Mada na studijskim snimcima zvuče pitko, svirka podgoričkog sastava bila je sinoć izrazito bučna, posebno u prvom dijelu, ali i uz dosta ritma idealnog za hedbengovanje. No publika tradicionalno podgorički se nije previše mrdala, osim u prvim redovima koji su opet, pomalo komično na momente, bili odaljeni od bine par metara.
Bilo je evidentno da tu ima već istinskih fanova, ali i primjetno da nije bilo baš horskog pjevanja, mada je kraj svake pjesme dočekivan ovacijama. Činjenica da Freedom pjeva isključivo na engleskom možda onemogućava podgoričke rokere da se jače povežu sa publikom, da popune taj prostor koji je zjapio prazan između njih i mase, stvore luđu i opušteniju atmosferu kakvu je njihova svirka sinoć zaslužila.
Naravno, kao i mnogima njihova ideja je proboj na inostrano tržište, ali takvih bendova tamo imaju za izvoz, Crnoj Gori je potrebniji Freedom. Frontmen Rade Vukčević ima dozu tog „rock star“ stava, a možda bi mogao da nauči da ga upotrijebi kako bi začarao mase na ovim prostorima iz primjera Caneta Partibrejkersa i Gorana Bareta. Frontmenskim, ne životnim svakako.
Podgoričanima predstoji izlazak novog EP-a na kojem će zasigurno pokazati da umiju da sviraju dobar rokenrol, a umiju li i da dopru šire od lokalne rok publike ostaje da se vidi. Potencijal za to imaju.
Bonus video:
