Hit “Vatreno” već je odavno osvojio radijski etar, a pjevač Igor Simić zadovoljan je kako su prošli svi njegovi singlovi do sada. Iako je na muzičkoj sceni od 2008. godine, kada je izbacio prvi samostalni singl, nakon toga je pjevao u mnogim poznatim bendovima. Tek od skora singlovima “Poveruj u ljubav”, “Ne dam te” i “Ples za rastanak” riješio je da se vrati i kroz autorske pjesme.
“Moja profesionalna muzička karijera je počela 2008. godine kada sam se predstavio publici na Pan music festivalu sa svojom prvom autorskom numerom ‘Brod’. Nakon toga nisam bio pretjerano oduševljen stanjem na domaćoj sceni i trendovima koji su vladali. Nastupao sam sa svojim bendovima i ‘čekao bolja vremena’… Međutim nisam ih dočekao. Kada sam upoznao ljude iz Magic recordsa, ustanovili smo da nam se vizije poklapaju i da moramo sami da mijenjamo scenu. Tako je krenulo i moje novo muzičko putešestvije”, priča Simić u intervjuu za “Vijesti”.
Nastupali ste u mnogim bendovima, među kojima je i Loco koji je crnogorskoj publici dobro poznat. Koliko je teže graditi karijeru sam i na kraju biti sam na sceni i sam odgovoran za uspjeh ili neuspjeh?
Izdvajaju se dva benda u mojoj karijeri koja su ostavila trag u životima ljudi koji su voljeli da se provode uz nas. Prvi je “Crna dama”, a zatim “Loco band” u kojem sam se zadržao najduže. Skoro čitavu deceniju… Ali ja nisam sam u ovoj priči, uz sebe uvijek imam svoj bend. Mi smo jedna porodica koju čini većina članova Loco benda, uz sjajni podmladak koji je donio novu energiju u cijelu priču. A karijeru je svakako teško graditi…
Mnogi mladi pjevači trude se da se kroz razna muzička takmičenja istaknu. Jeste li Vi možda nekad bili na nekom i koliko ista pomažu?
To je neki vid muzičke kocke. Ja sam bio u jednom takmičenju, koji nije bio pretjerano propraćen i bio sam finalista. Finale je bilo na Radijskom festivalu i, ako se ne varam, to je bio i posljednji Radijski festival koji se održao. Tek poslije toga su krenula takmičenja poput ovih koja su sada aktuelna. Moje mlađe kolege poput Sergeja Pajića i Davida Radosavljevića su zabilježile zavidan uspjeh na takmičenjima. Takođe i moj prijatelj i saradnik - Daniel Kajmakoski. Ali ja se nisam video u takmičenjima. Moj cilj nije bio da postanem popularan, moj cilj je da moje pjesme postanu popularne…
Za kratko vrijeme sva tri Vaša singla došla su do publike. Iako ih pjevaju, možda mnogi ne znaju ko ih pjeva. Iznenade li se kad na nastupu čuju i ukapiraju da ih baš Vi pjevate?
Dešavalo se i to. Prilaze poslije nastupa oduševljeni da mi kažu kako vole moje pjesme i postaju instant-fanovi. Ali ono što mene raduje jeste što pjevaju sve moje pjesme na glas. Sva četiri singla…
Nekad su radio-stanice pravile hitove. Interesantno je da su upravo Vaše pjesme putem radija dolazile do publike. Da li vam to imponuje?
Pa i to je bila borba u početku. Nisu odmah sve stanice objeručke prihvatile sve moje pjesme i mojih kolega iz Magica. Ali svima se svidio taj novi talas popa, pa se ubrzo primio taj novi pop zvuk na našim prostorima. I naravno da mi imponuje, kako i ne bi…
Iza vas je stala izdavačka kuća Magic records. Može li izvođač sa dobrom pjesmom da se bori sam protiv svih ili mu je neophodna podrška? Kako je došlo do saradnje sa njima?
Danas je sve moguće. Putem društvenih mreža i interneta je danas potpuno izvodljivo da budete nezavisan izvođač i da doprete do većeg broja ljudi. Ali naravno, uvijek je lakše kad imate izdavača, na staromodan način. A možda sam samo staromodan tip (smijeh).
Za posljednji singl “Vatreno” u spotu se pojavljuju brojne poznate ličnosti koje pjevaju Vaše stihove. Do koga Vam je bilo najteže da dođete?
Da, veliki broj mojih predivnih kolega je učestvovalo u tom spotu. Presrećan sam zbog toga i veoma zahvalan. Takođe veliki broj fanova je učestvovao. Napravio sam jedan “mini contest” na svojim društvenim mrežama gdje su ljudi slali svoje klipove i odabrani su da se pojave u spotu zajedno sa poznatim ličnostima. Tu je takođe i dosta plesača, voditelja, glumaca. Ali kako je spot rađen u vrijeme karantina, nisam ni dolazio do njih, sve se odigravalo online…;)
Prava je šteta što nema više takmičarskih festivala
Ove godine učestvovali ste na Beoviziji i imali zapažen nastup. Nekad su festivali bili odskočna daska muzičarima koji su na početku. Koliko su oni danas značajni za nečiju karijeru? Može li se bez njih? Koji je Vaš razlog bio da se pojavite na tom festivalu?
Beovizija je, nažalost, jedini preostali muzički festivala tog tipa. Nekada je bilo mnogo više takmičarskih festivala i prava je šteta što ih više nema. Mislim da bi bili značajni da zaista i postoje. Danas su festivali uglavnom mjesta gdje možete čuti već afirmisane pjevače i bendove. Volio bih da ih ima više generalno, festivala na kome možete čuti neka nova lica, neke nove autore. Prijavio sam se na Beoviziju jer sam mislio da imam pjesmu koja bi na tom festivalu mogla da ima zapažen uspjeh, rekao bih da se nisam prevario.
Bonus video:
