Malo Artan Lili, malo Stuttgart Online, srpski roker i umjetnik Bojan Slačala konstantno je vrijedan i radan i svako malo ima nešto da ponudi publici kroz svoja dva benda, a od skoro i kao solo izvođač pod imenom Sleč pod kojim je nedavno objavio i numeru “Samo da je vatra”.
Nakon što je sa jednom od popularnijih grupa u regionu Artan Lili prošlu godinu zaključio trećim studijskim izdanjem, došlo je vrijeme da se posveti svom matičnom bendu, sirovom bas rok duetu Stuttgart Online sa kojim je objavio novi singl pod nazivom “Dok hodamo bosi”, koji prati i spot dostupan na YouTube servisu i koji možda služi da se lakše proživi aktuelna globalna pandemija koronavirusa, ali i da se najavi novi materijal grupe. Stuttgart Online iza sebe za sad ima dva albuma - “Štutgart na vezi” iz 2015. i “Prava stvar” objavljen tri godine ranije, a o novom singlu njegovog starog benda Slačala je pričao za “Vijesti”.
“Pjesma je rađena po motivima mog srednjoškolskog benda iz davnih 90-ih. Godinama se meni provlačila ta tema po glavi i onda smo odlučili da je konačno uobličim. Naravno, većina pjesme je nova, uključujući tekst, aranžmane, ali može se reći da je inspiracija proizašla iz tog tinejžerskog perioda, što se jasno i čuje u samoj pjesmi. Rađena je produkciji našeg dugogodišnjeg prijatelja Ivana Petrovića, koji potpisuje mastering”, kazao je Slačala.
Spot snimljen u klubu “Elektropionir” režirala je njegova supruga Romana, članica grupe Artan Lili, koja je na neki način postala zvanični filmadžija Stuttgarta, budući da je ovo peti video koji je uradila za njih.
“Što se tiče teme, u pitanju je ljubavna pjesma u vrijeme apokalipse, sa jednim poletnim, pozitivnim vajbom koji nosi u sebi i čini mi se da jako dobro djeluje u vrijeme... Ne znam ni kako da nazovem ovo vrijeme pandemije, ovo ludo vrijeme. Čini mi se da je ova pjesma jedna od rijetkih stvari koja može da se vidi i čuje od autora koji trenutno rade. Ne znam da je neko nešto izbacivao, ne znam ni koji je razlog tome. Mislim, svako ima neki svoj razlog, ali eto drago mi je i nadam se da su se naši fanovi obradovali, vidim da se pjesma jako dobro kotira na radijskim listama i to me iskreno baš raduje”, dodao je muzičar. Glavni motiv pjesme po kojoj je dobila naslov “Dok hodamo bosi” frontmen Stuttgarta i Artan Lilija vidi kao gest oslobođenja.
“Znate i sami kako je kad dođeš na plažu, pa skineš patike, čarape... To je nekako malo i djetinjasto, vraća nas u doba djetinjstva kad nismo robovali čarapama i tim nekim stegama u koje nas život stavi. Tako da se može gledati i kroz tu prizmu da je to neki gest oslobođenja. Možda je i poruka da moramo ići dalje, bez obzira u kakvoj situaciji bili - raditi se mora. To je moja neka poenta i možda glavni zaključak koji sam izvukao iz čitavog ovog stanja u kojem smo se našli”, ocijenio je roker.
Podsjetivši se muziciranja u srednjoj školi i njegovog tadašnjeg benda, Slačala je kazao da je razlog zbog kojeg to radi i dalje ostao isti - želja da se nešto napravi i nekome pokaže što umije.
“Naravno, to je bilo neko drugo vrijeme koje je imalo svoje teškoće. Devedesetih svi znamo kako je bilo odrastati. Ali ono što je zanimljivo je da smo mi tad na gitarijadama imali i po pet, šest hiljada ljudi u sportskim dvoranama i to mnogo govori o tadašnjoj konzumaciji kulturnih sadržaja. Nekako je tu i dalje eho osamdesetih bio prisutan i ljudi su imali naviku da idu na koncerte, da za koncert plate ulaznicu. Rijetko kad sam svirao pred više ljudi nego tada. (smijeh) Tako da je to jako zanimljivo kao fenomen i nadam se da će se, kao što sve što kruži u prirodi, taj trend vratiti”, dodao je on i najavio da se u skoroj budućnosti može očekivati još vijesti od njegovog benda.
Vrijeme da se uzmu stvari u svoje ruke
Vrijeme kad smo se svi zatvorili u kuće zbog koronavirusa neki muzičari iskoristili su da budu još kreativniji, na druge je situacija uticala negativno i bacila ih u depresiju. Beogradski roker kaže da je bio negdje između, ali da se definitivno mora raditi.
“Nisam nešto pretjerano bio kreativan, pogotovo taj prvi period. Više se to svodilo na neko osluškivanje, gledanje što će se desiti, kao i kod većine mojih kolega. Ali je vrijeme da se polako vadimo iz ove situacije. Da tražimo moduse za kreativno predstavljanje svojih radova i modifikujemo ih kako bi se moglo živjeti od toga. Jer uskoro ćemo svi biti ćao”, smatra Slačala. On je mišljenja da su sva zanimanja scenskih umjetnosti osuđena na propast u aktuelnoj situaciji i da je pod hitno potrebno naći rješenje.
“Ja uvijek navodim primjer Atelja 212. Dakle, on ima 212 stolica i sad unutra, ako se drži distanca na dva matre, može da stane jedno 30 ljudi. I okej, niko mi ne može reći da se ne može naći prostor za hiljadu ljudi i da se unutra ne može staviti 200 stolica. Po tom principu bi svi trebalo da razmišljaju i na tome da rade”, dodaje on i smatra da će upravo muzičari osmisliti prava rješenja. “Ne vjerujem da će se neki glumac toga sjetiti. Mi muzičari smo navikli da sami rješavamo stvari, mi sami sebe zapošljavamo, nismo ni na kakvoj plati i zato smo mi oni koji moraju to da urade, jer ćemo u suprotnom propasti. Već postoje neke inicijative, nadam se da će ostali to prihvatiti i krenuti da rade. Što drugo nam preostaje, svi su se nadali da će ovo sve da stane, da se desi vakcina... Dok se to ne desi, mislim da će proći još dosta vremena, a mi vremena za čekanje više nemamo. Vrijeme je da se uzmu stvari u svoje ruke. Moja oba benda su poznati po takvom načinu rada i tako ćemo i nastaviti do kraja”, poručuje on.
Bonus video:
