Crnogorski ljubitelji elektronske muzike sa iznenađenjem su počeli da šeruju među sobom traku francuskog DJ-a i producenta Umwelta koja nosi naziv "Podgorica".
Pogled na biografiju i zvaničnu Facebook stranicu nije odavao nikakvu vezu između glavnog grada Crne Gore i ovog muzičara. Osnivač etikete "Rave or Die", čovjek iz Liona koji je na francuskoj sceni prisutan gotovo od prvih rejvova, ne toliko komercijalno ime, ali cijenjeno među ljubiteljima tvrđeg tehno zvuka, nema korijene niti je ikad nastupao na ovim prostorima. Pa što je onda ostavilo toliko jak utisak da još 2008. napravi tako mračnu i agresivnu kompoziciju sa imenom Podgorice?
Na to je odgovorio u razgovoru sa "Vijestima", a pričao je i rejv duhu, bježanju od policije sa žurki i kako je njegov citat završio ugraviran u jednom klubu.
Što te je inspirisalo da napraviš traku o Podgorici?
Kad je Crna Gora postala nezavisna 2006. čitao sam članak o istoriji Podgorice. Otkrio sam da je tokom Drugog svjetskog rata grad gotovo sravnjen sa zemljom, istrpjevši 70 bombardovanja i mnogo mrtvih. Grad je gotovo nestao sa mape, ali je ponovo izgrađen i vidio sam da mu je promjenjeno i ime tokom vladavine komunista. Grad nikada nije umro, bez obzira na političku situaciju i razne ratove i konflikte u okruženju.
U vrijeme kad sam to čitao, završio novu traku i njen zvuk podsjetio me na priču o Podgorici. Pretpostavljam da se dobro uklapa u priču o gradu, a i ime grada mi zvuči dobro. To je pozadina ove pjesme, za Podgoricu znam samo iz istorije, nikada nisam bio tamo.
Osnivač si “Rave or Die” etikete i čini se da taj slogan nije samo fraza, nego ideologija za tebe?
Rave or Die je poput filozofije, stanja uma, ne ideologije. Tokom 90-ih rejv je bio pod represijom. Policija bi redovno gasila rejv žurke, a ljudi su samo željeli slobodan prostor gdje bi mogli da plešu i da se provode. Ime Rave or Die dolazi odatle. Bez obzira na sve prepreke, nikada nismo prestali da plešemo i rejvujemo. Danas je moja misija da taj rejv duh prenesem na nove generacije kroz svoju muziku. Rejv duh je i dalje živ i moj cilj je da ga širim kroz svoj način života i muziku.
Kako si se zaljubio u elektronsku muziku, u tvojoj biografiji stoji da si posjećivao još prve underground žurke?
Mislim da glavni uticaji kod mene dolaze iz nju bita i repa. Kad sam imao 15 godina samo sam to slušao. U to vrijeme otprilike sam počeo da se bavim DJ-ingom i kupujem vinile od para koje bih zaradio radeći preko ljeta. Na kraju 1988. otkrio sam nju bit. A onda se pojavio Radio Maxximum koji je bio bitan uticaj za cijelu jednu generaciju u Francuskoj. Ovaj radio je prenosio rejv žurke i ja sam tako otkrio nešto novo.
Kupovao sam sve više opreme i sve više nastupao, stvari su se ubrzale i zahvaljujući tome što sam upoznao dosta ljudi i imao dosta sreće pozvan sam da nastupam na prvim rejvovima u Lionu kao regularni DJ, u skvotovima, čak i u L'hypnotic pred hiljadu radosnih ljudi. Bio je to lud period sad kad se sjetim, nismo kalkulisali oko ničega i nismo znali koliko sreće imamo što proživljavamo te divne trenutke.
Kakva je bila prošla godina za tebe?
Bila je luda. Nastupao sam u brojnim zemljama, upoznao dosta sjajnih ljudi i sarađivao sa etiketama koje volim, a nastaviću i u ovoj godini. Spremam i par remiksa. Takođe ću ostati posvećen mojoj etiketi gdje ću gurati muzičare koje volim, a koji gaje tvrđi zvuk.
Tvoj zvuk je uglavnom mračan, da li je to na neki način tvoja terapija, kako izgleda tvoj kreativni proces?
Volim dramatičnu i trens atmosferu u muzici i na plesnom podijumu. Slušanje i stvaranje muzike je uvijek terapeutsko iskustvo. Stvaranje muzike je odlično za iskazivanje različitih emocija i raspoloženja.
Nemam neki ritual u studiju, samo raspoloženje i inspiraciju i mašine koje stvaraju zvuk koji i mene ponekad iznenadi... Ne volim da koristim stare recepte i iste vrste zvukova, već volim da istražujem muzičke univerzume. Koristim dosta efekata koje provlačim kroz razne mašine, Moja ljubav je TR-808, ima ga na svakoj mojoj traci. Trake gradim kao i svaki DJ - instinktivno.
“Mislim da je duh rejva uvijek postojao - nove, radoznale generacije otvorenog uma, koje se bune protiv establišmenta u potrazi za slobodom”, tvoje su riječi ugravirane na stepenicama jednog francuskog kluba. Kako je došlo do toga? To je zanimljivo, jer ne znam ljude iz tog kluba i niko me nije kontaktirao oko toga. Jedan moj prijatelj je to fotografisao i poslao mi, pa sam objavio na Facebooku jer mi je bilo kul.
Dešavalo se da u posljednji tren pobjegneš sa žurke policiji...
Koja je bila najluđa žurka na kojoj si bio?
Vrlo je teško odabrati jer ih ima mnogo. Možda žurke 90-ih kada se dešavalo da u posljednji tren pobjegneš sa žurke policiji i onda ideš da tražiš novi slobodan prostor za rejv. Bili su to epski momenti. Imam dosta suvenira iz tog perioda, ali nisam nostalgičar. Scena je danas drugačija, ali je zaista sjajna. Industrijal tehno scena trenutno na oživljava taj veliki rejv duh. Ima dosta žurki van klubova i gradova, u prostorima fabrika i halama. Sa druge strane, globalno gledano elektronska scena ne izgleda blistavo. Ali ko zna ko će biti na vrhu za dvije godine? Čini mi se da su nove generacije u isto vrijeme otvorenije i kritički nastrojene, što je dobro.
Bonus video:
