Hrvatski reperi iz grupe Krankšvester čekali su kraj 2017. da izbace jedan od najboljih albuma ovog zvuka u regionu, možda zato što su njihove nove pjesme najprikladnije za praznični provod. Doduše, ako pod tim podrazumijevate klabing, đuskanje uz pumpajuću elektronsku muziku, uz drogu i seks. Još od najavnog hit singla “Gaber”, koji je mnoge natjerao da pjevaju “hej DJ, nisam gej, al' je*i me u glavu”, kontroverzni reperi su najavili ludu zabavu na svom trećem albumu.
Sett, koji uz Trikija čini ovaj duo, “Vijestima” je kazao da je glavni novitet to što ovog puta ima više nespojivih žanrova u jednoj pjesmi, a album opisuje kao ludi “mash up” raznih uticaja iz 90-ih: od Nirvane i Blura, preko Ministrya do 2 Unlimiteda. Na novom izdanju, koje je dostupno za besplatno preuzimanje na Bandcamp stranici Švestera, 18 je pjesama.
Izgleda da ste bili posebno inspirisani plesnim zvukom 90-ih, jel to tako slučajno ispalo ili vam je bila namjera?
Definitivno je bila namjera. Štaviše, to je i tematska okosnica cijelog albuma jer cijelo hrvatsko društvo kao da je odlučilo da se vrati u mračne devedesete, pa smo snimili svojevrsni saundtrek te otužne regresije. Uglavnom, čak i ako se radi o pjesmama koje na prvu ne zvuče kao devedesete, ima očitih referenci na zbivanja u društvu.
Pjesme su dosta hitične, mislite li da bi mogli tekstovi da budu problem, koliko će se puštati i gdje po vašem dosadašnjem iskustvu?
Tekstovi bi bili problem kada bi nam cilj bio ulazak u mejnstrim ali nije. Istina, “Retardirana” je nakon “Disko raka” druga pjesma u kojoj ne psujemo, ali odluka nije bila motivisana potrebom da se svidimo širim masama, nego željom da unesemo malo raznolikosti u inače vulgaran ostatak materijala. Isto tako, tema je to tražila zbog naivnosti teksta. E sad, gdje će se puštati, to ne znamo i to zavisi od ljudi koji će ih puštati. Ono što je nama bitno jeste da ih možete čuti na našim koncertima i da ti koncerti budu rasprodati. Sve ostalo je samo zgodan bonus.
Kao što rekoh, dosta pjesama je plesnog karaktera, mislite li da je to jedan od džokera koje imate u rukavu jer generalno nema puno rep pjesama sa ovih prostora uz koje može da se provodi?
To je oduvijek bila naša želja. Od prvog albuma trubimo da smo "pop bend koji ne možeš da pustiš na radiju". Pojavili smo se u trenutku kada je hrvatskoj rep sceni nedostajao svjež pristup, a nama niša u kojoj ćemo samostalno funkcionisati.
Isprva su se pojavila poređenja s onim što rade naši frendovi iz Bad Copyja jer ljudi obožavaju da trpaju u ladice, a ovo im je očito bila linija manjeg otpora. To nam, naravno, nije odgovaralo jer namjera je dati nešto originalno, pa smo vremenom počeli da pravimo još radikalnije zaokrete u zvuku koji su nas spletom okolnosti približili ekipi koja traži isključivo dobru za*ebanciju i neopterećena je žanrovskim podjelama.
Krankšvester je na četvrtom albumu sve ono čemu smo težili na prvom, ali nismo bili u stanju da napravimo. Radimo pop, ali nećeš pronaći nešto slično u mejnstrimu. Radimo rep, ali ne postoji ekvivalent na rep sceni. Radimo pank, ali nismo pank bend. Mi smo underground bend kojem nije problem da ostane u podrumu i u isto vrijeme napravi vedru plesnu pjesmu. Ponekad treš, ponekad više od toga, ali ako izuzmemo izbor tema, teško je predvidjeti naš sljedeći korak. I to je ono do čega držimo.
Na albumu ste se posebno okomili na crkvu. Da li crkvu vidite kao najvećeg neprijatelja seksualnim slobodama koje propagirate kroz pjesme?
Desnica, u svojem najkonzervativnijem obliku, u Hrvatskoj je jača nego ikad prije, a njihovi (često uspješni) pokušaji da pod krinkom tobožnje zabrinutosti za očuvanje “tradicionalnih vrijednosti” ograniče prava seksualnih manjina, izuzetno su česta pojava. Možda je malo pretenciozno tvrditi da je ovo što radimo vid borbe protiv takvog stanja jer Krankšvester nije mjesto na kojem bi trebalo da se ljudi edukuju o seksu, ali u svakom moralizatoru koji bi cenzurom liječio “društvene boljke” vidimo dublji problem, pa bi i ovo što radimo moglo postati otpor tek u slučaju da se danas-sutra nađemo na radaru konzervativnih dušebrižnika.
A seks je ono što te ljude najviše plaši, jer je*u loše i dosadno, pa ih frustrira kad se drugi ljudi zabavljaju dok oni dr*aju po svojim teorijama o bogu koji nema pametnijeg posla od toga da prati ko je*e koga. Smiješno mi je kada nam neko spočitava negativan stav prema bogu, a u isto ga vrijeme predstavljaju kao perverznog voajera koji ljudima gleda kroz prozore i s osudom u očima ih promatra kako se je*u. Bitno je naglasiti i da nam vjera ne predstavlja nikakav problem, jer to je lična stvar svakog pojedinca, a i teško da će ti neka dva majmuna koja repuju poljuljati odnos sa bogom. Mi se*emo samo onda kad vidimo popa u krevetu, jer ako nisi pozvan u neki “threesome” ili na orgije, nemaš pravo da se petljaš u je*ačinu drugih. A konzervativne budaletine to obožavaju da rade.
Da li ste ikad patili od “zlog ku*ca” (naziv jedne od pjesama) ili je to samo bolest apstinenata?
“Zli ku*ac” je oduvijek bio problem, ali muškarci u današnje vrijeme sve češće pate od te boljke. Nikad nije bilo teže ostati vjeran. Svijet kao da se urotio protiv monogamije koja, zbog sve većeg broja ljudi
koji zaziru od tradicije, već ionako stoji na klimavim nogama. Mislim da se sigurnim korakom krećemo prema vremenima kada će sve više ljudi napokon priznati da monogamija možda nije najbolji izbor za njih, a to će otvoriti vrata za nove kombinacije i varijacije seksualno-ljubavnih zajednica u kojima ima “mjesta za sve”.
Monogamni odnosi uvijek će biti opcija, ali to ne znači da moraju biti jedna od samo dvije opcije. Moramo biti otvoreni. Odnosi su kompleksna tema, a “Zli ku*ac” je upravo svojom jednostavnošću i bazičnim stilom repovnja naglasio da svi ponekad simplificiramo ovu daleko kompleksniju priču.
Bonus video:
