Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari - kaže ono staro upozorenje, a što to znači osjetili su na svojoj koži članovi jednog od najpopularnijih rok bendova sa prostora bivše Jugoslavije, Hladnog piva. Njima je ova godina bila strašno neobična, budući da su navikli da svake godine imaju gomilu koncerata. Frontmen Mile Kekin priznao je da su zbog toga još odavno planirali da naprave jednu dužu pauzu što se tiče svirki, a kad će se to desiti umjesto njih odluku je donijela pandemija koronavirusa. I sad im nezamislivo puno nedostaju koncerti. Ali Zagrepčani su optimistični ipak. U najavi novog spota koji su objavili za pjesmu “Kišna nedjelja” poručili su da se pripremaju da se vrate na binu naredne godine. Do tad publika može očekivati poneki singl od Hladnog piva, jer kad nema svirki, barem mogu da rade na novom materijalu. Ali prvo o novom spotu koji je dostupan na YouTube servisu.
“Snimljen je u jednom građanskom stanu u centru grada, gdje su navodno snimljeni ‘Glembajevi’. Znači radi se o jednom starom, dobro očuvanom velikom stanu, a zanimljivo je da je vlasnik tog stana fotograf koji nam je pokazao slike koje je radio za Hladno pivo, kad smo imali prve intervjue i to 94. u haustoru tog istog stana. Dao nam je da vidimo dvadesetak slika iz vremena kad smo svi još imali po dvadesetak godina i to je bilo jako zanimljivo. Režiser Nevio Smajić je htio valjda, ja se nadam da je to bila njegova ideja za spot, da pokaže što muzičari rade kad se ne snima i ne svira, a da to ipak bude na neki način duhovito i malo autoironično i evo tako je nastao spot za pjesmu ‘Kišna nedjelja’, tematizirajući ovu godinu koja je za sve nas muzičare zapravo kao jedna kišna nedjelja, samo malo duža”, kroz smijeh priča uvijek dobro raspoloženi Kekin. On je u intervjuu za “Magazin” pričao o tome kako je problem sa kojim se suočava cijeli svijet uticao na njega i njegov bend, kako će se osjećati kad se vrati na binu, predstojećem albumu, korumpiranim gradonačelnicima i svom političkom angažmanu i lekcijama koje smo naučili ove godine.
Zašto kišna nedjelja opasno laže kao što kažete u tekstu pjesme, zašto je opasno prepustiti joj se?
Ja sam napisao za života puno pjesama koje kao glavni adut koriste nostalgiju, jedna od njih je recimo “Reno 4”, gdje nostalgično promišljam o nekoj prošlosti koja je bila bolja, ljepša i srećnija. A ovo je zapravo pjesma koja ima kontra poruku, a to je da bi se trebalo ponekad sačuvati od te pozitivne selekcije sjećanja koje svi ljudi imaju. Prirodno, to je odbrambeni mehanizam čovjeka da pamti samo lijepe stvari. Dešava se vrlo često ako čovjek pobjegne iz jedne veze, bilo je tu razloga zašto je to učinio, ali on nekako zna to da zaboravi i onda poklekne ponekad, kad su kišne nedjelje u pitanju pogotovo, ispunjene sa previše vremena i premalo obaveza, onda poklekne pa pošalje SMS poruku ili pozove bivšu, što nije pametan čin i to je bila tema te pjesme, gdje sam malo na jedan šaljiv način opjevao kišne nedjelje.
Dakle, previše vremena i premalo obaveza je opasan recept?
Da, što kažu Englezi: “Boredom is the devil’s playground”, odnosno: “Dosada je đavolje igralište”.
Pomenuli ste da je cijela godina kao kišna nedjelja, kako je sve ovo sa koronom uticalo na vas?
Ovo je teško razdoblje za sve nas, ne samo za muzičare, daleko od toga, već za cijeli ljudski rod. Ne sjećam se da je nekad cijeli svijet imao isti problem i istog neprijatelja kao u ovom trenutku. Čak je i za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo mjesta gdje su ljudi živjeli najnormalnije, njih nije zahvatilo to. A ova pandemija je nešto što je zaustavilo cijeli svijet, svi mučimo iste brige, neki više, neki manje... Ne znam, kod nas recimo službenici u javnim institucijama imaju manje posljedica, a ljudi koji su privatnici i ovakvi kao mi koji živimo od javnih nastupa su malo teže pogođeni. Kako to prevazići i izboriti se? Pa vjerovatno tako što ćeš pokušati da radiš barem ono što možeš. Mi možemo da snimamo nove pjesme, izbacujemo nove spotove i pripremamo se za sljedeću godinu za koju se nadam da će biti srećnija i zabavnija i koncertna.
Da, najava ovog singla je optimistična, jer ste poručili da je u pitanju “reset pred koncertnu euforiju naredne godine”, znači vjerujete da će naredne godine stvari doći na svoje?
Ja nekako moram vjerovati u to. Vidim da su strani bendovi najavili koncerte za drugu polovinu naredne godine, pa želim da vjerujem da će to biti moguće do ljeta, ako ne i malo ranije, da se neki koncerti ipak dogode. Jer inače će stvarno biti previše gladnih ovdje. Nadam se da će vakcina doći brzo. Naravno, ja nisam nikakav naučnik, nemam neke informacije koje niko drugi nema, pratim iste sajtove kao i svi mi, iste vijesti o koroni i to je sve što mogu reći. Mi se pripremamo kao da će druga polovina sljedeće godine biti normalna.
Kad smo kod nostalgije, zamišljate li taj povratak na binu pošto vam sigurno mnogo nedostaju koncerti, sa kakvim emocijama mislite da ćete dočekati taj trenutak?
Pa da, mislim da nisam bio ni svjestan koliko mi nedostaju dok nije došao ovaj mali zastoj. Mi sviramo 30 godina i već dugo smo planirali da uzmemo jednu godinu pauze što se tiče sviranja, da se ljudi malo zažele, da se mi zaželimo, ali to se nikad nije dogodilo. Uvijek je bilo barem 15-20 svirki godišnje. Ali evo sad smo imali priliku da to učinimo, da vidimo kako je to i nije nam se nešto svidjelo. A što se tiče tog prvog koncerta koji ćemo imati nakon korone, ja ću vjerovatno proplakati taj prvi dio koncerta, a onda ćemo krenuti dalje. (smijeh)
Na koji način nadoknađujete nedostatak koncerata, iako se to ne može u potpunosti nadoknaditi, ali neki su radili onlajn nastupe, vi ste imali i pjesmu podrške svima koji se bore sa koronom?
To zavisi od muzičkog stila. Što se tiče Hladnog piva, mi smo nekako bend koji bi čovjek trebalo da doživi uživo. Imali smo mi doduše koncert za jedan časopis ovdje onlajn, ali nama izvođačima je to kao jedna malo duža tonska proba bez publike. Ono što čini koncert nije samo nastup na bini, da ti dođeš i odsviraš svoje pjesme, nego da imaš reakcije ljudi, da imaš i neke momente gdje nešto pogriješiš, pa se popraviš, uhvatiš, pa izletiš iz ritma, zaboraviš tekst... Svi ti mali incidenti su isto dio koncerta i bez toga je to sve nekako ogoljeno naravno. Što ne znači da mi nećemo napraviti neki takav koncert, pa ćemo pokušati bar na taj način da nas ljudi ne zaborave. Izdaćemo tu i tamo još neki singl ja se nadam. Daleko od toga, kao što ste rekli, da virtuelni koncert može zamijeniti pravi, ali može podsjetiti ljude i učiniti da im još više porastu zazubice prije pravog koncerta Hladnog piva.
Znači radite na novom materijalu, novom albumu?
Da, to je sve što možemo, kao što rekoh. Kad već ne možemo da sviramo uživo, možemo da se spremamo za sljedeću godinu na način da radimo pjesme. I evo, sad smo završili sa ovim, idemo odmah dalje - novi singl koji ćemo izbaciti na proljeće. Radimo opet sa Denikenom, sa kojim smo napravili nekoliko jakih albuma, od “Šamara” preko “Knjige žalbi” do našeg prvijenca “Džinovski”. Radovi su, dakle, u punom toku i planiramo to da završimo do ljeta.
U međuvremenu došlo je čak i do toga da ste se politički angažovali, kako i na koje sve načine?
Ja sam odlučio da otvoreno podržim, zajedno sa svojom suprugom, jednu tada malu stranku koja se zove Možemo i koja je nastala od raznih aktivističkih gradskih pokreta, jedna zeleno-lijeva koalicija i uspjeli smo svojim angažmanom da ubacimo sedam svojih zastupnika u Sabor. Zbog toga sam jako srećan, jer su u pitanju kvalitetni ljudi. To je mahom ekipa koja se dokazala u borbi protiv najkorupmpiranijeg gradonačelnika ovog dijela svijeta - Milana Bandića, oni su uspjeli da naprave puno pozitivnih stvari u gradskoj skupštini i sada su taj način rada preselili na državni nivo. Nakon toga sam završio svoj dio posla i vratio se opet muzici, a moja žena je ostala u politici kao predsjednica Nove ljevice.
Nije lako izboriti se za titulu najkorumpiranijeg na ovim prostorima, nisam siguran da kod nas nema jednako “dobrih” takmaca.
To će biti mrtva trka, da, da... Fora sa tim našim Bandićem je što on ima nevjerovatno puno novca. Budžet grada Zagreba je kao budžet svih drugih hrvatskih gradova zajedno, tako da to bi trebalo imati na umu, ne radi se samo o količini korumpiranosti nego i o količini kapitala koji on ima na raspolaganju.
Prošle godine smo pričali u ovo doba, ocijenili ste da su 2019. godinu obilježile klimatske promjene i uspon desnice i tad ste rekli da bi voljeli da u 2020. budemo malo pametniji. Pa jesmo li bili išta pametniji?
Od tada se promijenilo puno toga, to je bio razgovor prije pandemije... Ne znam da li smo pametniji, ali mislim da smo shvatili koliko smo kao društvo osjetljivi, ranjivi na ovakve viruse i druge potrese. Mislim da smo se po tom pitanju malo osvijestili, da smo svi shvatili koliko je sada bitno imati svoju vodu, svoj čisti vazduh, svoju zemlju, svoju neku proizvodnju, u trenutku kad se recimo ovako preko noći granice zatvore. To je možda jedna od rijetkih pozitivnih strana ove pandemije, da smo se po tom pitanju malo osvijestili, barem neki od nas. Ima nekih ljudi koji nikad ništa neće shvatiti, ali bar dio njih je shvatio koliko je bitno imati svoju proizvodnju hrane i svega drugoga.
Sve ovo sa koronom je izbilo neke stvari na čistac?
Da, da i onda se vidi... Mislim, sve ove godine negativnih selekcija u društvu čine to da sistem pod jednim ovakvim udarom, u jednoj ovakvoj nagloj krizi se ne može snaći. Na svim pozicijama imaš ljude koji su došli preko rođaka i veza, a ne zbog svojih sposobnosti i to je jako bitno. Nas su godinama uvjeravali u tu iluziju da će kapital, odnosno tržište riješiti naše probleme. Svi smo se uzdali u logiku tržišnog kapitalizma. A na kraju, kada se dogodi ovako nešto, svi se okrećemo državi da nam pomogne. Toj istoj državi koju bi trebalo finansirati porezima. Očito, da ne dužim, kapital i privatno vlasništvo, privatizacija raznih, prije svega zdravstvenog sistema nije rješenje kad dođe do ovakvih situacija. Morate imati javno dostupno zdravstvo i školstvo da bi se sa budućim krizama koje budu došle mogli izboriti. A događaće se sigurno, ovo je samo početak, klimatske promjene su već vidljive, drugi virusi... Mi se moramo pripremiti za sljedeći udar i iz ovoga nešto naučiti.
Da li biti cijeli život hroničar događaja ili se uključiti u politiku
Mnogi umjetnici, valjda razočarani u politiku, se distanciraju od takvih angažmana i kako kažu, ne žele da budu “uprljani” politikom, čak su i članovi vašeg benda rekli da se ne bi angažovali kao vi. Mislite li da bi ipak trebalo uključiti se ako želimo promjene, a ne samo stajati po strani?
To je dobro pitanje i tu nema zapravo pravog odgovora. Ja ne bih nikad silio ljude koji to ne osjećaju kao nešto urođeno, da se bave politikom samo zbog toga što je Mile Kekin rekao da je to jako dobra stvar. Zato svako sa sobom mora da raščisti. Ja sam o tome puno razmišljao. Ja već godinama, zapravo od kad znam za sebe i kao frontmen Hladnog piva, stalno nešto drvim o toj politici, upozoravam, angažovan sam, međutim u jednom trenutku čovjek dođe u poziciju da mora da odluči hoće li biti samo hroničar događaja cijeli život ili ćeš da pokušaš da utičeš svojim imenom i svojim radom na sastav tih ljudi koji vladaju. I ja sam nakon dugog razmišljanja odlučio da je ovo trenutak kad moram da napravim nešto više od konstantnog upozoravanja i eto, to je imalo rezultata hvala bogu i imamo sada puno pristojniji parlament nego što bi imali da se nismo svi mi, ne samo ja nego i ljudi oko mene, angažovali i podržali ovu opciju.
Bonus video:
