Mnogo je rok muzičara koji su pored muzike uspjeli da se ostvare i u slikarstvu, a među njima su Dejvid Bouvi, Roni Vud, Pol Makartni, Majls Dejvis, Merlin Menson. Sve je više i domaćih muzičara koji kroz olovku ili četkice pokazuju svoju kreativnost, a od kraja prošlog vijeka za ovu granu umjetnosti zainteresovao se i poznati srpski gitarista Bane Jelić.
Iako je široj javnosti poznat kao gitarista nekoliko srpskih bendova, ali i autor hitova “Rat i mir”, “Od Splita do Beograda”, Jelić svoju kreativnost nije pokazao samo na platnu, već i kroz pisanje. Nedavno je u Kraljevu predstavio svoje slike, a ovo je njegova 11. izložba.
“Slikarstvom sam počeo da se bavim 1994. godine. Tada počinjem da koristim tehnike kao što su ulje na platnu i kolaži. Moja majka je slikala i tu je taj genetski kod, koji je, vjerovatno, uticao na mene. U tom periodu se nisam bavio nešto mnogo slikarstvom zbog velike posvećenosti muzici. Tek 2016. i 2017. godine profesionalno počinjem da se bavim tim pozivom. Do sada sam imao 11 izložbi u Beogradu i Srbiji”, priča u razgovoru za “Vijesti” Jelić.
Njegove dosadašnje izložbe odlično su prošle kod publike.
“Na moje veliko iznenađenje, u Beogradu je bilo fantastično. Bilo je dosta ljudi, s obzirom na ovu pandemiju. Izložbu je otvorila Maja Živanović, likovni kritičar i novinar. Njena kritika je zaista značajna i dobra i to me je dodatno ohrabrilo da nastavim ovim putem. U Kraljevu je takođe bilo dobro, ali je bilo dosta manje ljudi. Nekako sve je poremećeno zbog ove korone, što ne znači da umjetnost treba da prestane da diše”, smatra Jelić.
Za svoje slike kaže da su apstraktne i koloritne sa dosta asocijativnih i figurativnih momenata, a i simbola u kombinacijama realnog i nadrealnog.
“Odzvanjaju duhovnim pečatom i snažnom emocijom, koje duboko oko može da registruje, te talase mojih nota na platnu”, dodaje Jelić.
Većina ga ipak zna kao muzičara. Među najboljim gitaristima je kad su u pitanju ex-YU prostori, a svirao je sa grupom “Viktoria”, osnivač je “Nevernih beba”, a zatim je dugo godina bio član “Osvajača”. Jelić je jedan od rijetkih sa ovih prostora koji je imao priliku da svira i sa Stivom Vajem. Iako važi za jednog od najboljih, a mogao je da svira sa svjetskim zvijezdama, karijeru je uglavnom gradio na “domaćem terenu”.
“Od 2007. do 2010. godine živio sam u Štokholmu. Tamo sam sa partnerom otvorio profesionalni studio u kome sam imao ulogu producenta. Snimali smo od etno do dead metal zvuka. Moj status je bio na odličnom nivou među švedskim muzičarima, ali nekako zbog spleta privatnih okolnosti vratio sam se u Srbiju i ostao. Bilo je i prije toga nekih ponuda i pokušaja za Ameriku, ali eto to je moj tok života, dok se ne desi neki drugi tamo negdje gdje više vole umjetnost”, kaže Bane koji potpisuje veliki broj hitova koje je otpjevala Viktorija. I danas je aktivan kao autor iako se ne trudi da njegove pjesme budu “u trendu”.
“Ne pišem ove nove nebuloze, ali mogao bih kad bih htio i tako nešto, s obzirom na to da volim različite stilove da isprobavam. Skoro sam komponovao nekoliko pjesama, za mog dobrog prijatelja Nešu iz grupe Twins, za njegov novi CD i novi ‘come back’”, otkriva Jelić, a osvrće se i na to kakav je danas status rok muzičara na prostorima Balkana:
“Primećujem da od 2000. godine status rok muzike i muzičara postepeno opada i sve je lošiji. Čini mi se da je mladim umjetnicima danas jako teško da plasiraju svoje projekte i da ih afirmišu. Sve televizije su preplavljene šund komercijalom. Odavno je počeo hladni rat kroz kulturu, zato i vlada ova opšta papazjanija. Trebalo bi uvesti muzičku policiju da se malo dane dušom”, smatra on.
Kao solo gitarista napravio je nekoliko instrumentalnih albuma, a bilo je i onih sa vokalom. Međutim, njegova autorska muzika nikad nije privlačila mnogo pažnje, a muzičar se nije trudio da se prilagodi tržištu.
“Nikada instrumentalna muzika nije bila neka popularna stvar u ex Jugoslaviji. Prije mu to dođe nekako kao neka stručna literatura za manjinu. Danas ni pop muzika, koja je bila na vrhu, nije neka popularna stvar. Došli su neki novi talasi, koji ispiraju mozak i zatupljuju um”, tvrdi Jelić.
“Moji albumi se nisu prilagođavali trendu. Duboka umjetnost nema nikakve veze sa trendovima. U trend mašini je često uvezan brz biznis, brz uspjeh sa brzim fejdautom. Volim to što radim i ne bih se mijenjao za nešto slično”, tvrdi sagovornik “Vijesti”.
Većina gitarista može se pohvaliti velikim brojem instrumenata, među kolekcionarima je i Jelić, a dugo godina bio je promoter “ibanez” gitara.
“Imam fine gitare, ali nekako mi se čini da mi gitaristi smo pomalo nezasiti. Imam nekoliko šestožičanih i sedmožičanih Ibaneza, “Dean R.C.7.”, “Gibson Les Paul”, nekoliko gitara od majstora Vojina Marića iz Novog Sada. Posljednja, koju trenutno sviram i reklamiram za Artist pro, je “Schecter” model ‘Nick Johnston’”, otkriva koje se to gitare mogu naći u njegovoj kolekciji.
U pripremi dva romana
Bane nije samo svoju kreativnost pored muzike ispoljio kroz slikarstvo već je i veliki ljubitelj književnosti. Napisao je brojne priče, ali i knjigu „Ognjeno ogledalo“.
“’Ognjeno ogledalo’ je sjajna knjiga pisana u nadrealističkoj formi. To su male drame i monodrame, proze i poezije. Knjiga je širokog spektra i registra, sa dosta iznenađenja u poeziji akrostihovima, mezostihovima, akroteleutonu, karminafigurata itd. Obiman predgovor pisali su Dragoslav Bokan i Dejan Nikolić. Već nekoliko godina unazad imam nedovršena dva romana takođe u nadrealističkoj formi, ali nekako ne stižem sve to da privedem kraju. Na sve što radim imam i ćerku, bebu od dvije godine, sa kojom provodim dosta vremena. Nadam se da ću naći vremena da tokom sljedeće godine počnem sa radom. Moram priznati da željno isčekujem rođenje nove knjige u izlozima mnogih knjižara. Da ne obećam, ali vjerujem i nadam se da bi to moglo biti do kraja 2021. godine”, kaže on.
Bonus video:
