Producent Milan Stanković večeras će od 20 časova na kanalu projekta VIDIQ predstaviti singl “Dok se ne rastope boje”. Kako je i sam istakao na društvenim mrežama najavljivajući ovaj singl, ova numera mu je veoma značajna, jer kako kaže u razgovoru za Vijesti “ne sjeća se da je u skorije vrijeme toliko pažnje i vremena odvojio na svaki detalj pjesme - od pisanja, preko produkcije, do spota”.
“Nisam baš siguran u kom trenutku sam ovu pjesmu postavio na pijedestal i nekako krunu mog dosadašnjeg rada kroz projekat VIDIQ, ali je definitivno sve vrijeme gajim i posmatram kao nešto posebno. Sigurno je tome doprinijelo i mišljenje kolega iz prve postave VIDIQ-a, jer znam da je Milen Zlatanović Zmo, basista, još prije nekoliko godina poslije svakog izvođenja ove pjesme na probi morao da prokomentariše kako ima veliki hit potencijal, pa mi se to nekako urezalo u glavu. I od tada imam veliku odgovornost prema ovoj pjesmi. Bukvalno mi je bila frka da krenem da je snimam, nisam htio da je radim u trenucima u kojima nisam bio milion posto siguran da dajem svoj maksimum. A samim tim sam od samog početka bio siguran da takva pjesma mora da ima i odgovarajući spot. To se na moju sreću i desilo, jer mislim da sam sa ekipom uspio da iznjedrim vrlo ozbiljan prateći video”, ponosno otkriva detalje o numeri “Dok se ne rastope boje” Stanković.
Uporedo sa numerama koje objavljuje pod pseudonimom SevdahBABY, Stanković već nekoliko godina uspješno gradi i projekat VIDIQ sa kojim njeguje tvrđi zvuk. No, ovo će kako i sam piznaje, biti prva numera VIDIQ-a u pop maniru.
“Imao sam potrebu da izbacim sve čudne, eksperimentalne i ponekad mračne pjesme iz sebe na prethodnim izdanjima, ali sam sada spreman da radim pop pjesme, doduše na alternativan način, na način koji loži mene, a nadam se i publiku. Ova numera se naslanja na zvuk osamdesetih, na pop-rok tog vremena, ali sa modernijom produkcijom. Zaista je kombinacija mnogo uticaja - od elektronike, do klasičnog roka, fank-roka, i vjerovatno grandža, na kome sam odrastao. Što se tiče teksta, očigledno je da sam iskoristio repliku iz jednog od mojih omiljenih filmova sa kraja SFRJ ere - “Kako je propao rokenrol”. Budući da je ova pjesma prilično anahrona za ovo vrijeme i ima elemenata rokenrola, možda je sve to skupa veoma simbolično, ali ostaviću kritičarima da izvlače ta značenja”, bilo je sve što je Stanković želio da otkrije o zvuku koji donosi nova numera.
Pjesme projekta VIDIQ često kroz tekstove donose i društvene teme. Na pitanje, koliko je na taj način bio inspirisan tokom 2020. godine, kada takvih tema nije falilo, odgovara:“Pa, mislim da sam sve što sam imao da kažem na aktuelne i neke stare društvene teme na ovim prostorima rekao kroz pjesmu ‘Gar’, sa EP-a ‘Sumrak’.
Generalno sam stava da ‘kakve su ti rime, takav ti je život’ i izbjegavam da dugo proživljavam neke loše misli kroz pjesme. Ali te 2019. godine kada sam napisao tu numeru mi je zaista bilo neizdrživo da ne iznesem svu patnju i frustraciju zbog logora u kome živimo, zla koje nas okružuje, neljudi koji nemaju nikakav problem da zarad svog raskalašnog života uništavaju hiljade tuđih. Pjesma ‘Dok se ne rastope boje’ i većina narednih na kojima već radim su vrlo introspektivne i lične, najprostije rečeno ljubavne, jer mislim da je to najveća misterija i najjača emocija koju svako od nas ima, pa ću tu crpjeti inspiraciju u narednom periodu”, obećava muzičar.
Sa projektom VIDIQ izbacio je krajem 2019. godine EP sa šest novih pjesama. Zadovoljan je kako su prišle iako je svjestan činjenice da nijesu bile za širu publiku.
“Kada sam radio taj EP ‘Sumrak’, bilo mi je potpuno jasno da su u pitanju najmračnije i najčudnije pjesme koje sam ikada napisao. Ali mi je bilo potrebno da ih izbacim iz sebe i u javnost. Imao sam prilično jasnu strategiju, znajući da već tada imam ‘u rukavu’ neke mnogo pitkije pjesme, poput ‘Dok se ne rastope boje’. A strategija je bila da izbacim ove underground numere prvo, dok je VIDIQ i dalje vrlo nepoznat projekat, pa tek onda ove za koje se nadam da mogu da stignu do šire publike. Jer bi bilo jako bizarno i prilično sam siguran, dočekano na nož da izbacim neke ‘fine’ pjesme, da se ljudi naviknu na to, a da ih onda zakucam težinama poput singla ‘Sumrak’, ‘Mi tonemo’ itd. Tako da EP je prošao OK, neki ljudi su reagovali na pjesmu ‘Mi tonemo’, ali iskreno, nije bilo nekih velikih reakcija na EP. Te pjesme su bile namijenjene za ‘early birds’, ostaju u istoriji i svakako se nadam da ću ih izvoditi na nekim koncertima u budućnosti”, obećava Stanković koji se kad je muzika u pitanju okušao u više žanrova i sa više projekata.
Konstatno je prisutan na muzičkoj sceni radeći pjesme. Međutim, prethodna godina zbog pandemije bila je veoma teška za muzičku industriju koja je gotovo na izdisaju, a o tome koliko ga to obeshrabruje, kaže: “Motivacija je u mom slučaju posljednjih godina vrlo često pod znakom pitanja, a pogotovo od kad traje pandemija. Doduše, moram da priznam da je na samom početku, tamo u martu i aprilu 2020. na mene djelovala čak i stimulativno, bio sam u nekom modusu preživljavanja i generalno mislim da se prilično dobro nosim sa svim ovim izazovima, ali definitivno poslije skoro godinu dana, postoji zamor od svega ovoga.
Bez obzira što postoje mnogo gore stvari na svijetu, ratovi, glad, siromaštvo, a makar većina nas i dalje ima struju, vodu, hranu i ostale blagodeti civilizacije, ipak povremeno pritisak i ograničenost života utiče pogubno na psihu svih nas. I to se reflektuje na moju muziku naravno. I na želju da pravim nove pjesme. Ali pogana je stvar ta muzika, i kad pomislim racionalno na sve prepreke, na nemogućnost da se u ovom našem medijskom blatu dopre do publike i kad pomislim na mlade generacije bukvalno satrte reality show “kulturom”, opet se nekako u nekom trenutku poslije ponoći potpuno spontano rodi neka nova muzička ideja i ja krenem da je radim bez ikakvih sporednih misli, samo umjetnost radi umjetnosti. Mislim da je to ljepota i najveća nagrada na svijetu”, siguran je Stanković.
Bonus video:
