Budvanski bend “Refugee Jesus and Apostoles” predstavio je sinoć novu verziju čuvene pjesme “Žute dunje”, kao i spot čija je premijera održana u budvanskom bioskopu Cineplexx.
Članovi sastava “Refugee Jesus and Apostoles” predvođeni frontmenom Brankom Žerajićem riješili su da ovoj sevdalinki čiji je originalni naziv “Voljelo se dvoje mladih” udahnu ne samo novi život, već da je donesu i kad je melodija u pitanju na potpuno drugačiji način.
“’Žute dunje’ jesu u stvari rimejk pjesme koju su izveli Indexi i Davorin Popović. Kada je bio prije 21 godinu na prvom organizovanom dočeku u Budvi, Davorin je šetao pored Starog grada, ja sam bio sa ocem i sreo sam ga. Nisam znao uopšte da se njih dvojica poznaju i da su prijatelji i u tom njihovom susretu, on je sa svojim bendom obilježio moje tinejdžerske dane i ostavio je dubok trag na mene. Mogu reći da sam se zahvaljujući tome pozabavio muzikom”, otkriva Žerajić kako je došao na ideju da obradi numeru koja je zahvaljujući Indexima dobila popularnost širom regiona.
“Same ‘Žute dunje’ nastale su prije 10-tak godina, uz gitaru. Tada sam je prezenovao društvu i svi su bili oduševljeni potpuno novom energijom te pjesme koja je u suštini sevdalinka, a mi je donosimo u jednom potpuno drugom ritmu. Muziku smo uradili potpuno novu, a tekst izvorni smo ostavili kao što je i Davorin radio”, priča za Vijesti Žerajić.
Na pitanje, kako je od opusa Indexa baš odabrao ovu numeru, otkriva:
“Indexi imaju mnogo, mnogo hitova, to je neosporno, a ‘Žute dunje’ su se jednostavno desile i nije bilo tu nekog namjernog izbora. Uzeo sam gitaru i to je jednostavno izašlo iz mene na taj način. Potpuno drugačije nego što je originalna pjesma. Samo sam nalijepio taj tekst sasvim slučajno, jer mi se ta metrika složila i ostalo je trajno rješenje”, priznaje Žerajić. Pored njega na ovoj pjesmi radili su i Miloš Nikčević - električna gitara i akustična, Đorđe Pajović bubanj, Branko Marković bas, klavijature Božidar Martinović, u čijem je studiju u Kotoru sve snimljeno, a za mastering i miks bio je zadužen Goran Antović.
“Imamo i interesantan grafički dizajn, radila ga je Ivana Babić. Ona je uradila sliku koja je rađena u tehnici na staklu tako da imamo čitav umjetnički koncept vezan za ovu pjesmu, tj. multimedijalni spektakl”, pohvalio se muzičar.
Do sada sevdalinke uglavnom su obrađivane kroz džez muziku,
“Uglavnom ljudi koji su radili njenu obradu su je provlačili kroz džez varijacije i držali su se te neke harmonije i svega što je bilo vezano za tu pjesmu. Međutim ovo je nešto potpuno drugačije. Ovo je moderniji pristup muzici, nešto savremenije, nešto što je možda bliže nekim mlađim naraštajima. Međutim nije strano ni starijim konzumentima muzike. Sevdah kao takav jeste inspiracija, jer ima tu svoju emociju koja ‘trese iz gaća’, ali eto mi smo se usudili i napravili malo drugačiju priču nego što su drugi radili. Upravo zbog toga što je rađena na toliko načina, mislim da će slušaocima biti interesantno da čuju jedan drugačiji pristup ovoj pjesmi. Odgovornost je za aranžmanski i muzički napraviti od ove pjesme bilo šta drugačije nego što jeste je velika, ali ono što se kaže ‘samo hrabro’, pa ćemo da vidimo kako to bude publika osudila”, iskren je Žerajić.
O verziji Indexa ova numera je za izvođenje veoma zahtjevna, a o tome koliko je interpretacija u novoj verziji Žerajiću zadala muke, muzičar kaže:
“Davorinova tehnika pjevanja je jedinstvena i apsolutno neponovljiva. Nama je bilo izuzetno teško da napravimo tu gradaciju vokala čitave pjesme u tom muzičkom i aranžmanskom dijelu jer prati jednu veliku dramu koja se odvija od početka do kraja, tako da smo u tom dijelu imali i veliku pomoć u pratećim vokalima koji su donijeli Marko Đurišić i Ivana Peters. Nadam se da smo uspjeli u tom poslu”.
Za ovu kompoziciju snimljen je i spot, koji će donekle dočarati priču koju nosi ova numera.
“Spot je radio Ivan Ivanović i on prati priču. Kako sam ja iz Sarajeva i kako sam se preslio u Budvu, i radnju iz pjesme sam preselio tamo. Kako je u pitanju ljubavna pjesma, donosimo je u jednom novom prikazu. Snimano je u Budvi i na Lovćenu i prikazuje donekle taj put i vezu sa samim tekstom, ali na jedan malo drugačiji način. Smjestili smo radnju u neko vrijeme koje smo obilježili sa narodnom nošnjom koju smo dobili iz Feštađuna. Dakle imamo kostim Kanjoša Macedonovića, kao i vjenčanicu iz tog perioda. Pjesma jeste tužna, ali mi smo pokušali da damo sam kraj u videu na jedan pozitivan način, koliko je to moguće”, kaže Žerajić i dodaje da je sama realizacija videa trajala dugo, jer su isti snimali tokom više godišnjih doba.
“Priča se odnosi se na tri godine, pa smo htjeli i na taj način da prikažemo distancu koja se odvijala u njegovom putu i povratku nazad. Glavne uloge su Veljko Ivanović i Andrea Rafailović Stojović. Tu su i Mirolav Karović, Vladimir Popović i Tanja Mitrović”, dodaje sagovornik Vijesti.
Kako je ova numera i dan-danas slušana na prostorima ex-Yu, Žerajić ne krije očekivanja da će i nova verzija otvoriti vrata njegovom bendu “Refugee Jesus and Apostoles”.
“Nadam se da je ovo neka stepenica više što se tiče neke prepoznatiljivosti na ex-Yu prostorima. Pjesma je poznata svakoj generaciji i mislim da će im biti interesantno da čuju šta smo mi to uradili. Hoće li im se svidjeti ili ne, to ne mogu da kažem, ali mislim da će svakako obratiti pažnju. Radimo tu jedinstvanu premijeru u bioskopu što može postati trend, da to krene iz Budve i da budemo začetnici nečeg novog na ovim prostorima”, nada se Žerajić.
Do sada, samo su jednom na nastupima izveli ovu numeru, a reakcije publike su ga i ohrabrile da napravi ovu verziju.
“Svirali smo je za doček 2020. na trgu u Budvi i reakcija je bila fenomenalna. Ona je tada izvedena iako ta verzija nije bila potpuno gotova, još je bila u pripremi, ali reakcija je bila izvanredna. Zadovoljni smo i to je nešto što nam je dalo podstrek da uradimo pjesmu do kraja”, zaključuje Žerajić.
Muzika je svedena na čistu jeftinu zabavu
Žerajićev bend poznat je i po tome da kroz svoja ostvarenja često priča i neke priče koje nas okružuju. Tako im društveno angažovane pjesme nijesu strane, a planira da ih radi i u budućnosti.
“Društeveno angažovane pjesme - to je zadatak svakog rokenrol muzičara. Te pjesme koje govore o nečemu što se dešava oko nas i skreću pažnju na problem, su obavezne jer pjesma je jedan od najjačih medija koji postoji. Nažalost kod nas je muzika svedena na čistu jeftinu zabavu i nema tu promišjanja o nekom tekstu, dubini i tako dalje. Tu se sve te teme ponavljaju i poenta je da pijani čovjek ostavi još para u kafani”, smatra on.
Bonus video:
