Crnogorski muzičar Andrija Marić Andro na YouTubeu je povodom Mjeseca ponosa objavio pjesmu gej tematike "Living In The Rainbow".
U razgovoru za Crol.hr otkrio je kako je pjesma nastala, govori o svojim iskustvima sa homofobijom i objasnio zašto se nada da će njegove pjesme nekome pomoći da prihvati sebe.
Andrija Marić Andro je 19-godišnjak iz Podgorice, predstavnik nove generacije LGBT ljudi u regiji koji su, uprkos i dalje homofobnom okruženju, sve više "aut".
On je objasnio da je u Zadru i nastao snimak pjesme "Living in the Rainbow".
"Sasvim slučajno dok sam pio kafu u lokalu, mada će prije biti da je bilo pivo, upao sam u priču sa jednom curom. Zove se Tonia Jurišić. Djevojka se bavi režijom. Ja sam samo rekao "Top! Ti ćeš mi snimiti spot!" i tako je sve krenulo. Kako je i ona dio LGBTQ+ zajednice odlučili smo prvo da snimimo "Living in the Rainbow" ali pošto sam je ja imao samo u demo formatu nismo mogli puno raditi sa tim. Tad mi je pomogla da iz muzičke škole Zadra nađemo Laru Grgurić za violinu, Karlu Milićević za violončelo i Danijelu Benko za klavir. Ne mogu opisati kako smo bili srećni kada smo snimili ovu pjesmu. Zahvalan sam svojim curama", rekao je Marić za Crol.hr.
Rekao je da mu je muzika godinama bila hobi, i da je nedavno odlučio da joj se potpuno posveti.
"Od šeste godine se bavim muzikom kad je sve počelo sa dječjim festivalima po Crnoj Gori, ali i šire. Odrastao sam u djelimično muzičkoj porodici. Sa nekih 16 godina sam počeo i sam da pišem pjesme na engleskom. Počelo je kao neki vid samo-terapije ali s vremenom je taj proces postao jedina stvar u kojoj se potpuno pronalazim. Sad sam opet na životnoj prekretnici gdje, što i kako ali znam da ovog puta muziku stavljam u prvi plan."
U "Living in the Rainbow" pjeva o tome da je nekada imao problem sa time što je gej, ali je u međuvremenu prihvatio sebe i upoznao momka koji mu se sviđa, ali da je on autohomofoban.
"Pjesma jest djelImično autobiografska, ali je nastala iz projekta "Taboo" na kojem sad radim. Od svih pjesama koje sam napisao za taj projekt, za "Living in the Rainbow" sam imao najviše ličnog materijala za pisanje. Od vlastitog života do priča momaka sa kojima bih bio ili se družio. Nisam fan kategorizacije ljudi i nije moj posao da nekome govorim ko je i šta je niti je to tuđi posao da govori meni, ali ne mogu da zamislim sebe kako prolazim kroz život a da nisam u mogućnosti da se izrazim tačno onako kako se u datom trenutku osjećam. Bilo da je to kako se oblačim, kako govorim, koga volim i slično. A ipak znam mnoge momke kao i cure koji sebi ne dozvoljavaju da dođu do viših nivoa sebe kao ličnosti zbog straha šta će svijet reći. To je tužno"
Rekao je da je u svemu imao veliku podršku majke.
"Za moje samoprihvatanje kao Andra, kao čovjeka i ličnosti najviše je zaslužna moja majka. Kao školovani pedagog i muzičarka nikad nije vršila pritisak na mene po pitanju roda, pola, seksualnosti i sličnih pitanja. Jednostavno mi je dopuštala da se izražavam onako kako se u tom trenutku osjećam. Otac mi je penzionisani vojni pilot tako da sam srazmjerno imao dovoljnu količinu slobode kao i discipline što smatram da je odlična stvar", rekao je Marić.
Bonus video:
