Marko Stojanović je kvalitetom i drugačijim zvukom uspio potpuno da se izdvoji na domaćoj muzičkoj sceni, ali i sačuva emociju koju je rođenjem naslijedio od svog oca Ljubiše Stojanovića Luisa. Osim dara za spajanje naizgled nespojivih žanrova i talenta za muziku, od svog oca je nasljedio i nadimak pa je danas poznatiji kao Marko Louis.
Ovaj inovativan i unikatan muzičar održao je prošle sedmice nastup u atrijumu The Capital Plaze u Podgorici gdje je publika uživala u pjesmama sa njegovih albuma: “Shine on me”, “Uživo Dob 2017”, “Beskraj” i “Sloboda”.
On je pred kraj prošle godine, koja je bila obilježena potpunim zatvaranjem, objavio svoj četvrti studijski album prizivajućeg (optimističnog, priželjkujućeg) naziva “Sloboda”. To je naziv ujedno i prve pjesme pored koje se našlo još 12 numera od kojih su neke: “Ćutaću”, “Vranjanka”, “Kraj”, “Zajedno”...
Kako je protekao ponovini susret sa publikom, suočavanje sa novom formom onlajn koncerata, kao i nastajanje albuma “Sloboda”, neka su od pitanja na koja je Marko Luis odgovorio za “Vijesti”.
Nastupom u Podgorici započeli ste mini turneju po Crnoj Gori, s obzirom na to da dugo muzičari nijesu imali koncerte, je li Vam neobično da se opet družite sa publikom?
Sada je već prošlo to “neobično” zato što nam je ovo sada čak 15. koncert, a možda ih je bilo i više. Mislim da je prvi koncert bio na Exitu i znao sam da će tako biti, kada krene taj val koncerata. Već poslije trećeg koncerta to “neobično” je otišlo i postalo je samo uživanje. Međutim na ta prva dva koncerta, mogu reći da sam imao veliku tremu da se popnem na binu - na Exitu - zato što prvi put nastupamo sa novim pjesmama, sa novog albuma “Sloboda”, ali i to mi je super. Ta trema je nešto što se nadam da nikada neće otići. Da li je ona bila da padneš u nesvjest od straha, ili ta neka ljubav koja je u stomaku kao neki leptirići, to je nešto što se nadam da nikada neće prestati. Nekako, poslije velike pauze samo mogu da kažem da je velika sreća i zadovoljstvo da opet možemo da nastupamo. Nikada nisam imao ovoliko autorskih koncerata, kao što je sada. Sada smo i u Crnoj Gori. Podgorica je jedan poseban grad za mene, uopšte Crna Gora. Svi koncerti koje sam održao su mi bili posebni, pogotovo ovi u Podgorici.
Zbog aktuelnih mjera postoje i ograničenja kad su događaji u pitanju, koliko sve to kvari atmosferu?
Moram da budem iskren ja nisam osjetio ograničenja. Mi silazimo i u publiku, grlimo se, ljubimo se i pjevamo zajedno. Nisam do sada osjetio, nadam se da nema ovdje neki kovid redar da me spriječi da zagrlim nekog iz auditorijuma, ko je došao na koncert. Znam da u Aranđelovcu, kada je bio koncert nije smjelo više od 500 ljudi, ali na kraju iskreno meni je izgledalo da je bilo više.
I prije Crne Gore imali ste dosta nastupa od kako je situacija sa koronom donekle stabilizovana. Jesu li se ljudi zaželjeli muzike i zašto kad su ovakve situacije u pitanju, uvijek je umjetnost ta koja ispašta, a mnogi će reći da upravo muzika sve liječi?
U potpunosti. To što su nam oduzeli da odemo na kulturna dešavanja je sigurno puno uticalo na naše zdravlje, na našu psihu. Moj osjećaj i moje mišljenje, onako kao laika, jeste da su nas mediji bombardovali tim nekim informacijama koje su mnogo teške za nas. Mislim da nam je imuni sistem pao baš zbog straha i neznanja gdje ćemo biti za mjesec dana, oćemo li svi da popadamo ili šta će da se desi. Tako da mislim da je glavni krivac taj strah koji nam je uliven u našu psihu. Trudio sam se da to ne dopustim, iako sam imao faze gdje sam i ja pao nekad, ali muzika, publika, kao i ljubav publike i ti neki onlajn koncerti su mi stvarno samo dali do znanja da smo svi tu i da je sve okej.
Iako se većina Vaših kolega žali, Vama kao da je korona, makar što se tiče promocije pjesma sa novog albuma išla na ruku. Za razliku od prethodnih, čini mi se da je više numera došlo do izražaja. Je li to zbog toga što su imali vremena da preslušaju čitav album ili vas je publika upoznala kroz ranije projekte, pa zna šta da očekuje?
Album “Sloboda” sam završio prije korone, tako da me korona uopšte nije inspirisala da uradim album. Bukvalno sam završio album 15 dana prije nego što smo saznali da postoji korona u našem regionu. Čak pjesma “Sloboda” je nastala krajem 2018. Prošla godina 2020. je bila vrlo teška, ali moram priznati muzički i za moju karijeru na neki način je bila vrlo uspješna. Nisam stao, imao sam puno lijepih projekata, lijepih pjesama, saradnji, isto i obrada koje sam radio. Kao što je “Hoću s tobom da đuskam” koja je dobila super pažnju, kao i saradnja sa Tuborgom, sa pjesmom “Ponovo” koja je isto ovdje u Crnoj Gori, mislim super prošla. Bio sam siguran da kada se otvori sve, da će se odamah vratiti u normalu. Gdje sam prije korone stao, idem dva koraka dalje i preskačem neku fazu, zato što je publika koja me prati sjajna, raste iz dana u dan i veoma sam zahvalan na tome.
Tokom korone držali ste i neke online nastupe i koncerte. Kako gledate na taj vid prilagođavanja aktulenoj situaciji, može li umjetnost da živi bez fidbeka publike i aplauza, kao i bisa?
Meni je taj format potpuno novi koji sam doživio kao onlajn koncert. Nešto vrlo interesantno je bilo, nešto novo gdje sam ja umjesto 26. marta da nastupam u Kombank dvorani u Beogradu, sam održao koncert na klaviru, sa perkusijama oko sebe. Sam samcat. Pratio sam i bilo je u jednom trenutku 12.000 ljudi koji su to uživo gledali. Nekako, ja sam pjevam ispred 12.000 ljudi, ali svakome lično i to je bilo veoma interesantno. Rekao sam u jednom trenutku da i kad se situacija stabilizuje i ne budemo zaključani da nisam u potpunosti protiv toga da napravimo neki onlajn koncert, ali dosta je bilo do sada. Dosta mi je bilo onlajn koncerata, ajmo sada malo direktno.
Da se vratimo na Vaš novi album, kao što rekoh odlično je prošao, a sa njega se izdovjilo dosta pjesama. Nosi naziv “Sloboda” i objavljen je u jeku pandemije. Šta ste ustvari htjeli da poručite s obzirom na to da smo baš tada bili zaključani?
Ništa nisam htio da poručim. Kao što sam rekao nisam planirao da snimim album i da ga objavim za vrijeme pandemije, koji se zove “Sloboda”. Parafraziraću Branka Miljkovića sa: “hoće li sloboda umjeti da pjeva, kao što su sužnji pjevali o njoj”. To je nevjerovatno, ja sam se sav naježio kada sam u stvari objavio album i kad sam stvarno vidio šta smo uradili na neki način. Tako da nisam ja kriv, neko drugi je to uradio.
Osvrnula bih se i na jednu pjesmu koja je našla mjesto na Vašem albumu, a publika je prosto obožava. U pitanju je numera “Ćutaću” koju je radio crnogorski autor Slavko Milovanović. S obzirom na to da ste je od demo verzije dosta prilagodili svom stilu, jeste li se nadali da će upravo ona, prvobitno i bez spota naći prva put do publike?
Nisam se nadao nego sam nekako imao osjećaj da će super proći kako god je uradio. Jedino što nisam očekivao da je ljudi prepoznaju kao da su našli neku slobodu u tome, odnosno dobio sam poruke “Do sada sam ćutala, više neću ćutati”, i tome slično. Ljudi su se oslobodili svojih nekih strahova i prepoznali su to ćutanje u pjesmi. Pjesma je napisana kao tekst, nešto što smo svi doživjeli, kada smo zaljubljeni ili nema veze da li je ljubav ili nešto drugo. Kada to izgubimo i kada imamo neke probleme, a nepričamo o tome, nego gutamo u sebi - neko se napije, neko pobjegne, neko se izgubi u sebi... Milena Radulović koja je glumila u spotu, koja je bila u posljednje vrijeme bitna s obzirom na to da je javnosti otkrila svoju traumu, što je pokrenulo mnoge žene. Za mnoge ljude ona kao stijena, kao heroina jer je izašla na vidjelo. U mom spotu pojavljuje se neplanirano, jer niti smo planirali video za “Ćutaću”, niti da ona bude glavni akter. To nije bio plan. Mi se znamo od njenog rođenja i bilo je: “Ajde da mi glumiš u spotu. Slušaj pjesmu”, a ona je rekla “Što je dobra. Glumiću”. Kao što sam i rekao, ljudi se prepoznaju i sami naprave svoju priču, što je meni i posebna satisfakcija.
Nakon što je ovaj album napravio veliki uspjeh kod Vaših obožavaoca, radite li na nekom novom projektu kojim biste mogli da obradujete publiku?
Sljedeći album se zove “Beskraj broj 2”, tako da predviđam da smo bezgranični za ubuduće. Sa time počinjem sljedeće godine. Već sam daleko otišao sa albumom, tako da bih u suštini mogao i da ga završim ovog ljeta, ali neću da žurim. Planiram, prvi singl tek početkom sljedeće godine, a završio sam i dječiji album koji planiram da objavim, takođe krajem godine. Tako da je, ono što se kaže, kuhinja puna gotovih jela.
Bonus video:
