Tragična priča o rok grupi EKV ne prestaje da fascinira ni autore i publiku. Nakon brojnih knjiga, filmova i emisiji, kako o grupi, tako i o pojedinačnim životnim pričama njenih članova, izašlo je još jedno pisano izdanje koje se bavi klavijaturistkinjom Margitom Magi Stefanović.
Kritičari su već ocijenili da je ovo do sada najkompletnija priča o tragičnoj heroini jugoslovenskog rokenrola. Autor knjige “Magi - kao da je bila nekad” je Dušan Vesić, jedan od najvažnijih rok novinara Jugoslavije, autor kultnih TV serijala “Rockovnik” i “EKV – Kao da je bilo nekad”. On će danas na otvaranju Barskog ljetopisa promovisati svoju knjigu, a moderator će biti njegov crnogorski kolega Željko Milović, koji je dao svoj doprinos ovom djelu.
Vesić je bio Margitin savremenik, ali njegovu knjigu ponajviše hvale zbog objektivnosti. Osvijetlivši životni put klavijaturistkinje EKV-a beogradski novinar kroz priču o njoj zapravo u svojoj knjizi govori o jednoj beogradskoj generaciji i društvenim uslovima koji su uticali na to da je muzičarka koja je imala potencijala da postane slavna pijanistkinja završila kao beskućnik i narkoman, prije nego što je preminula 2002. u 43. godini života.
O svemu tome Vesić je pričao za “Magazin”.
Nije bilo malo pokušaja da se priča o EKV-u i njegovim članovima ispriča kroz razne medije - od dokumentaraca do biografija. Što je vas navelo na pisanje?
Počelo je sa grižom savjesti – jednom prilikom obećao sam Margiti da ću napisati knjigu o Ekatarini Velikoj, ali nisam to uradio. U jednom trenutku, prije nekoliko godina, kad su medijske zloupotrebe njene smrti postale nepodnošljive, počeo sam da razmišljam o tome. Onda sam shvatio da moja generacija nema nijednu suvislu knjigu o sebi. Vrijeme je da počnemo da objašnjavamo šta nam se desilo.
Kako je tekao rad na knjizi, do kakvih informacija vam je bilo najteže doći?
Magi i ja smo ista generacija, živjeli smo u istom gradu i kretali se u bliskim krugovima, a Beograd je u to vrijeme još bio jedno veliko selo. Iz toga je lako zaključiti da sam ja već manje-više sve znao, samo su mi bile potrebne potvrde. Nije bilo teško doći do informacija, bilo je teško uklopiti ih.
Kazali ste da je njena nesreća produkt patrijarhalnog društva oličenog najprije u njenoj porodici. Što možemo naučiti iz tog odnosa? Da li je njena tragedija zapravo bila najava pošasti narkomanije koja je u narednom periodu sve više ljudi poput nje uzimala pod svoje?
Iz tog odnosa možemo da naučimo najvažnije: roditelji i djeca moraju da razgovaraju, problemi ne smiju da se guraju pod tepih jer vremenom postaju samo još veći. Zanimljivo je da je poslije Magine smrti heroin gotovo sasvim iščezao iz rok kulture i preselio se u prirodniju sredinu, tj. u turbo folk.
Koliko tabloidna senzacionalizacija života članova EKV-a može po vašem mišljenju da u krajnjoj crti utiče negativno na sjećanje na njih?
Ne vjerujem da ljudi vole ili ne vole “Ekatarinu Veliku” zato što su se neki od njenih članova interesovali za teške droge. Ljudi vole njihovu muziku ili je ne vole. To nema veze sa senzacionalizmom.
Da li postoji doza glorifikacije EKV-a kod dijela publike i medija, a zbog njihovih tragičnih smrti, da li bi mit o Milanu i Magi i ekipi bio manje snažan bez toga?
Naravno da postoji. Oduvijek je tako, sve je to počelo još saDžejmsom Dinom i Merilin Monro. To će se sad nastaviti sa Sinanom Sakićem. Sve su to tragične sudbine, svaka na svoj način. Mitovi i nastaju na tragičnim sudbinama.
Kritičari vas hvale što ne pišete sentimentalno i ne idealizujete, već iznosite provjerene činjenice. Budući da ste pripadnik te generacije i da ste znali ljude o kojima pišete, koliko je teško ostati objektivan i na koji način?
Nije teško – ako se primjeni način koji poznaje istoriografija. To je uvijek dobro jer se uspostavlja čvrst kriterijum koji onda traje do kraja. Mi dugujemo istinu najprije sebi, a tek onda drugima. Knjige koje ne govore istinu ili je prećutkuju ne koriste nikome.
Milan Mladenović je širom regiona dobio svoje ulice, da li mislite da i Magi zaslužuje na sličan način da joj se oda počast?
Mislim. Na promociji knjige u Beogradu pokrenuo sam akciju da se Velika sala Studentskog kulturnog centra nazove njenim imenom. Književnik Dule Nedeljković zatražio je da se SKC preimenuje u Kulturni centar Margita Stefanović. Valjda ćemo dobiti nešto od toga.
Otkrili ste u vašoj knjizi da je Margita imala jaku vezu sa Ivom Pogorelićem, a to što nije krenula njegovim putem je možda i ključno uticalo na njen život?
To je priča o Maginoj majci. Gurala je ćerku u muziku, natjerala je da oko nje izgradi cijeli svoj svijet, a onda joj je oduzela muziku. To bi uticalo na svačiji život.
Na pitanje u jednom intervjuu ima li kraja priči o osamdesetim i odjecima SFRJ osamdesetih odgovorili ste da mislite da tek dolazi vrijeme za priče o tim vremenima, koja još nismo tačno objasnili. Što mislite da je ključno rasvijetliti tu radi boljeg razumijevanja tog vremena?
Nismo još rasvijetlili odnose u društvu. Još uvijek ne znamo kakve su nam porodice tačno bile, danas se porodice gledaju na druge načine. Nismo razjasnili oblike (ne)saradnje režima i umjetnosti. Nismo razjasnili odakle je došla droga. Zašto se sve srušilo kao kula od karata. Ima mnogo toga.
Kazali ste da je heroin bio jedini protivnik talasa, ali može li se reći da to donekle važi i globalno za rokenrol, da je ta parola ‘seks, droga, rokenrol’ negdje došla glave njegovim akterima, s obzirom da smo i prethodnih godina imali rok zvijezde koje preminu zbog predoziranja ili oduzmu sebi život prepisanim ljekovima?
Parola “sex, drugs & rock’n’roll” ne govori nužno o heroinu. Prije će biti da se tu mislilo na hašiš i LSD. Estetici rokenrola pripadaju hašiš i LSD, ali ne i heroin. Heroin nije estetika rokenrola. Heroin nije droga koja doprinosi kreativnosti. Bilo bi glupo da stavljamo lake droge u isti koš s teškim drogama. Što se tiče predoziranja ljekovima, mi znamo za tih nekoliko slučajeva iz rokenrola, ali ne znamo za milione drugih slučajeva. Smrt knjigovođe zbog predoziranja ljekovima nije vest za medije. Danas se svi drogiraju mnogo ozbiljnijim drogama nego u vrijeme rokenrola. Posljednji svoj koncert Magi imala u Kotoru
Pri radu na knjizi ste sarađivali sa Željkom Milovićem, kakva je bila njegova uloga?
Uloga Željka Milovića bila je presudna. Izbacio je gomilu mojih gluposti, objasnio Magin do sad manje poznat književni rad, uspio da natjera Milorada Živojnova da načini transkript svog davnog intervjua sa Maginom nastavnicom klavira i da mi pošalje. Bez Željka knjiga ne bi bila ni potpuna, ni dobra.
Koliko još veze knjiga ima sa Crnom Gorom, Magi je jedan od posljednjih javnih nastupa imala u Podgorici?
Posljednji koncert Maginog projekta “Gradovi crvene noći” održan je u Kotoru u ljeto 2000. godine. Poslije toga, Magi je još tri puta svirala klasičnu muziku u nekim prilikama. Ali u Kotoru je poslednji put održala SVOJ koncert.
Bonus video:
