Crnogorski muzičar Emil Fetahović prije nekoliko dana predstavio je novi singl. U pitanju je kompozicija “Ama baš sve” koju potpisuje Sead Zele Lipovača, frontmenom legendarne grupe Divlje jagode koji je ujedno bio zadužen za aranžman, dok su stihovi djelo Faruka Buljubašića FAYA. Koproducent pomenute numere je Damjan Deurić.
”’Ama baš sve’ nije naporna pjesma, koji god muzički žanr nam bio blizak. Ja sam ispunjen više od očekivanog. Uvijek sam volio da pjevam uz zvuk električne gitare. Porastao sam uz razne pod-žanrove rok muzike, ali sam svojim pjevanjem želio da to na kraju zvuči pop. Mislim da sam to dobio u ovoj pjesmi”, otkriva u razgovoru za “Vijesti” Fetahović kako je zadovoljan reakcijama na svoj najnoviji singl koji je već nekoliko dana u etru.
Saradnja sa Zeletom otvorila mu je neka nova vrata, a kako kaže, drago mu je što je uspio da u svojoj biografiji upiše još jednu uspješnu kolaboraciju.
”Pjesma je rađena za mene. Iako smo se Zele i ja prvo samo virtuelno upoznali, on mi je poslao tri demo pjesme. Naravno, potrudio sam se da svaku od ponuđenih otpjevam. Kada sam pjevao ‘Ama baš sve’ zamišljao sam neki stari auto, kantri američki film, žestoku električnu gitaru i da sve to prati mistika oko djevojke u poderanim trapericama”, otkriva sagovornik “Vijesti” kakav je utisak na njega ostavila numera “Ama baš sve”.
Mladi muzičar dosta nastupa po klubovima, jedva čeka da u svoj repertoar uvrsti i novi singl na koji je ponosan. Njegovi nastupi uvijek su energični, a Emil na istima voli i da zapleše pa ne krije da očekuje da upravo numera “Ama baš sve” koja nosi i taj žestoki ritam, na nastupima pokrene publiku da zaigra.
”Zbog svega toga, uvijek morate naći nešto u sebi što vas pokreće i morate biti u svom filmu. Iako je moja pjesma namijenjena prvenstveno publici, baš toj koja dođe na moju svirku, sa svojim bendom live izvodim je tako da zvuči još energičnije, pa se nadam da će pokrenuti ljude na ples. Nisam je imao prilike pjevati do sada, ali već na sljedećoj svirci očekujte da je čujete”, obećava Fetahović.
Fetahović se odmalena bavi muzikom, završio je nižu muzičku školu, odsjek za klavir, a imao je priliku da pjeva na dječijim domaćim i inostranim festivalima kao što su Zlatno Slavejče (Skoplje), Male Skale (Herceg Novi), Zlatna Pahulja (Rožaje)... Učestvovao je na Beoviziji 2018. godine kada je zajedno sa Srđanom Marjanovićem predstavio pjesmu “Bar da znam”. Iste godine, tokom ljeta izbacio je i svoju prvu solo pjesmu “Prečica”. No i pored iskustva i muzičkog obrazovanja još se ne usuđuje da piše pjesme. Na pitanje koliko je teško u vrijeme hiper produkcije i činjenice da često autori pribjegavaju tome da im pjesme liče na određene hitove, naći pjesmu u kojoj će se izvođač pronaći i moći da prenese emociju iste, odgovara:
”Sklonost ka tom autorskom dijelu teksta ili muzike, moje je mišljenje da se javi još u srednjoškolskim uzrastu, rijetko kada poslije toga. Sebe doživljavam kao izvođača, i gledam da tu dam svoj maksimu i budem najbolja verzija, ne eksperimentišem previše. Teško je napraviti pjesme koje opstaju i slušaju se i nakon 10 godina od objavljivanja. Ako je izvođač autentičan, ima svoj specifičan temperament, svakako da je inspirativno stvarati umjetnost”, zaključuje Fetahović.
Muzički žanr je samo zamišljena stvar
Iako iza sebe ima svega nekoliko pjesama, svaka nova je drugačija od prethodne. Emil se, u želji da istražuje i pokazuje svoje vokalne sposobnosti nije strogo držao istog žanra, već je koketirao sa mnogim muzičkim pravcima. Novi singl takođe nije prekretnica u karijeri, već će kako kaže, nastaviti po ustaljenoj praksi.
”Pjevam ono što osjećam u tom trenutku. Cilj mi je da dobacim što šire. Muzički žanr je samo zamišljena stvar, mislim da je ipak bitnije da pjesma bude dobra. Saradnja sa Zeletom se sigurno neće završiti na ovoj pjesmi”, siguran je on.
Uvijek sam volio da pjevam uz zvuk električne gitare. Porastao sam uz razne pod-žanrove rok muzike, ali sam svojim pjevanjem želio da to na kraju zvuči pop
Iako smo se Zele i ja prvo samo virtuelno upoznali, on mi je poslao tri demo pjesme. Naravno, potrudio sam se da svaku od ponuđenih otpjevam. Kada sam pjevao “Ama baš sve” zamišljao sam neki stari auto, kantri američki film, žestoku električnu gitaru i da sve to prati mistika oko djevojke u poderanim trapericama
Bonus video:
