Posljednje dane 2021. godine srpski muzičar Aleksandar Mitrović alijas Acart uljepšao je novom kompozicijom “Pa plešemo”.
Za produkciju je, kao i do sada, bio zadužen Petar Rudić i studio Destilerija, a Acart je po objavljivanju numere istakao da je ovo do sada njegov “najambiciozniji projekat”. Svoj doprinos da pjesma zvuči kako zvuči dalo je tridesetak ljudi, a među njima i jazz pijanista Bojan Turkić koji živi i radi u Španiji.
Spot je snimljen u Centru za kulturu Smederevo, a rađen po uzoru na američke noir filmove iz 50-ih godina prošlog vijeka. Acart o ovom singlu, ali i o albumu, knjizi poezije, snimcima na Youtube servisu u kojima se mog čuti razni žanrovi, priča za “Vijesti”.
Svakim novim singlom ponudiš publici nešto novo. Pjesma “Pa plešemo” donosi potpuno drugačiji zvuk u odnosu na sve ono što smo navikli. Znači li to da se i dalje tražiš kroz žanrove, ili je razlog to što voliš i sam da istražuješ?
Moja težnja je da budem uvijek nov - i sebi i publici. Tako je pjesma ‘Pa plešemo’ uokvirena noir jazzom. Udobno plivanje u mnogo žanrova, što je posljedica hiljada sati provedenih na bini, pruža mi mogućnost da stalno biram svoj novi fazon i ne robujem mogućoj autorskoj skučenosti. Kada komponujem, uvijek se upitam: ‘Šta ova pjesma traži?’,umjesto: ‘Kako mi je najlakše da izaranžiram?’,ili’ Šta bi publika voljela da čuje?’ Svakom pjesmom ili projektom se trudim da otplivam neslućeno dalje od svoje bove.
Uopšteno, mišljenja sam da je iako najlakše, prije svega pogrešno, konfekcijski tretirati stvaralaštvo. Jer, bavljenje umjetnošću se mora razlikovati od proizvodnje mesnih proizvoda. Želim da kažem da ne očekujem da mi u stvaranju bude lako i komforno. Umjetnost treba da ponudi drugačije izbore (do nekih od njih se teško dolazi), a ne da imitira svakodnevni život i njegova ograničenja. Upravo, mislim da bi sâm život bio neopisivo životniji kada bi, barem dijelom, simulirao umjetnost.
Zaključujem time, da je za umjetnika traženje u opisu posla. Kada se nadješ - zapitaj se da li si i dalje potentni umjetnik.
Jadan od komentara na Youtubeu ispod pjesme glasi “Acart je kao kinder jaje, nikad ne znaš šta ćeš dobiti, ali uvijek bude dobro i svi ga vole”. S obzirom da je ovo izjava tvog kolege Dušana Popovića Lipovca, koliko znači ta kolegijalna podrška?
Takva međusobna podrška je radikalno važna. Pruža osjećaj da nisi sam i da bar šačica ljudi dijeli tvoju sudbinu. Na poslijetku, svakako se ispostavi da su nam putevi svima drukčiji, ali je taj umjetnički suživot u zamajcu karijere neobično bitan. Jer, nikad nije bilo teže probiti se kao umjetnik. Kao usud, za vratom nam dišu nezainteresovane muzičke kuće i takozvani muzički biznis, reachovi i prebrojavanja strimova, kao i neuređena muzička scena. Sa druge strane, u svojim projektima sam svjedok da su brojni umjetnici spremni da pomognu i ulože dio svog umijeća u nešto u šta vjeruju. Bilo da su instrumentalisti, tonski snimatelji, producenti itd. Spremni su da se bezrezervno predaju nekom višem cilju - onom drugačijem od privređivanja za egzistenciju. Tu raskošnu rukovet svojih saradnika, kojih ima nekoliko desetina u različitim projektima, smatram za jedan od svojih najvećih životnih uspjeha. Samo u posljednjoj pjesmi i spotu “Pa plešemo” je učestvovalo oko trideset ljudi i svi oni imaju moju ogromnu zahvalnost.
Vraćajući se na komentar kolege Lipovca, koga od ranog djetinjstva poznajem kao vanredno talentovanog gitaristu, osvrnuo bih se na njegov novi projekat Kalem, kao i na dolazeći koncert na Kolarcu, 22. januara, kome se radujem.
Tokom prošle godine bio je uspješan singl “Nosite sirene”, a najavio si i album. Je li korona usporila rad na njemu ili si ipak odlučio da nije pravo vrijeme za objavljivanje projekta već ćeš ići singl po singl?
Korona je svakako usporila i otežala rad na albumu, posebno snimanja, ali sam insistirao da sve ostane po planu. Naime, moj treći album “Homo Ludens”, je objavljen u predviđenom roku za Kontra Records, a upravo singlom “Nosite sirene” sam zaključio rad na njemu. Izdanje, svakako planirano kao cjelina, je zbog neophodne gušće periodike dešavanja objavljivano pjesmu po pjesmu. Tako su, u rasponu od po nekoliko mjeseci izlazile pjesme “Oj vrbo” (duet sa Sashkom Janx), “Miholjdan” (sa Srđanom Timarovim) i “Nosite sirene”, a instrumentalne i eksperimentalnije stvari su raspoređivane između njih. Album je objavljen na svim većim platformama kao što su Spotify, Deezer, Apple Music i drugim, a štampan je i određeni tiraž diskova.
Tokom prošle godine objavio si i knjigu poezije. O čemu se zapravo radi i hoćeš li i te stihove jednog dana pretočiti u pjesme sa muzičkom podlogom?
Moram reći da patim od autorskog sljepila, tj. nemogućnosti da svoju poeziju egzaktno približim i konkretizujem. Jer je i sama eterična i zamišljena nad ovim svijetom. Svakako, moja druga knjiga - “Indigo tišine”, započeta još prije desetak godina, donosi mnoga pitanja. Ona, kojima bi i sama tišina bivala odgovor. Izdavač NoRules je u knjizi naznačio da je u pitanju poezija koja ritmički i nenametljivo dotiče kosmološke teme. Kao što si primijetila, knjiga je objavjena prije godinu dana, a u decembru je upriličeno nekoliko promocija.
Inače, u trenutku kada započinjem neki tekst prvo oslušnem da li je namjenjen za kooperaciju sa notama ili je sam svoj. U mom slučaju, rukopis drastično zavisi od njegove namjene i ona mu kroji stil, ritmiku itd. Poezija koju pišem ne sadrži rimovanje, već podudarnosti oslikavam na drugačiji način, dok iz muzičkih razloga tekst neke kompozicije obavezno rimujem.
Seminar i master klasovi ga čekaju u budućnosti
Na tvom Youtube kanalu imaš i neke zanimljive momente gdje ljubitelji gitare mogu čuti sekvence, razne žanrove, ali i naučiti nešto novo. Hoće li ovo prerasti u prava predavanja?
Prevashodno sam ove mini gitarske lekcije, fraze i ideje za drugačije pristupe gitari snimao za Instagram, po predlogu prijatelja koji amaterski svira gitaru. Sa znanjem u nekoj oblasti je problem to što kada nešto savladate, imate osjećaj da svi to već znaju. I, tada mislite da nema svrhe da to nekoga podučavate. Tek kada sam smislio koncept koji je i meni izgledao svjež i interesantan za gledanje, počeo sam sa snimanjem klipova. Tih prvih dvadeset lekcija je namjenjeno različitim nivoima sviranja i dodiruje aspekte mnogih muzičkih žanrova. Naravno, prevario sam se u svojoj prvoj ocjeni ubrzo dobivši sijaset povratnih informacija od gitarista koji su uz pomoć ovih snimaka nešto naučili ili osvijetlili sebi put. Kasnije sam, po savjetu osobe koja rukovodi mojim marketingom, sav snimljeni materijal objavio u formi shorts na svom Youtube kanalu acartmuzic.
Trenutno snimam novi serijal klipova i oni će biti objavljivani paralelno na obje pomenute mreže.
Verujem da su, poslije ovih iskustava, uz već dugogodišnje bavljenje edukacijom, tematska predavanja u vidu seminara i master klasova nešto što me u budućnosti očekuje.
Bonus video:
