Balkan Gipsy Barcelona Orchestra važi za koncertnu atrakciju, te se za njihove nastupe širom svijeta uvijek traži karta više. Publici su interesantni jer svojom muzikom spajaju džez, romsku, klezmer i druge vrste muzike, a uticaje crpi iz tonova Istočne Evrope, Južne Amerike, Španije, Bliskog istoka.
Ovaj internacionalni bend formiran je 2012. godine. Kada su nastali istraživali su klezmer muziku - tradicionalna muzika Ašhenaza, Jevreja Istočne Evrope, dok se posljednjih godina najviše bave muzikom Balkana. Imali su priliku da sviraju u više od 40 zemalja, a svirali su i u Crnoj Gori.
Kontrabasista benda Ivan Kovačević u intervjuu za Magazin najavljuje da će se na ljeto družiti sa crnogorskom publikom, ali priča o novom albumu koji će donijeti autorske pjesme, karijeri, muzici...
Već deceniju ste na sceni. Kada ste počinjali kao Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra jeste li mogli da pretpostavite da će upravo tradicionalna muzika španska, ruska, romska, ali i balkanska biti toliko interesantna publici širom svijeta?
Iskreno, nismo mnogo razmišljali u kom pravcu ide cijela priča. Vodilo nas je interesovanje prema nečemu novom, prema terenu za istraživanje za sve nas. Muzika nam je svima život i jednostavno se sve skockalo u vremenu i prostoru.
Balkanska muzika ima nešto posebno. Lepeza emocija koju sadrži je jedinstvena, a mi smo samo umjeli da je prenesemo direktno do publike.
Prije nego što je nastao BGKO, postojao je jednako uspješan bend Fištenk ansambl, takođe sa srpskim kontrabasistom Đorđem Stijepovićem, koji je poput vašeg benda obrađivao tradicionale, a članovi su bili iz raznih krajeva Evrope. Jesu li Vam i oni bili na neki način ohrabrenje da se upustite u ovakvu priču?
Iskreno, nismo pretjerano upućeni u njihov rad. Igrom slučaja znam nešto o muzici koju rade, s obzirom na to da mi je Đorđe veliki prijatelj iz djetinjstva, a obojica smo rasli u nekoj rokerskoj priči u Beogradu 90-ih godina.
Imate stalnu postavu benda, ali sa vama često nastupaju i rotirajući, kako ih nazivate “nomadski” muzičari. Koliko je teško naći muzičara koji može da se uklopi u atmosferu i da zna da prenese energiju i emociju pjesama sa Vašeg repertoara?
Istraživanje i učenje je sastavni dio našeg života. Kako bilo, tako i ostalo. Razmjena univerzalnog jezika je nešto što nam omogućava širenje horizonta za sve što radimo. Jedan od najboljih načina za to je da u našem maniru, a iz neke druge tačke gledišta napravimo atmosferu koja nam svima odgovara.
Obradili ste dosta pjesama jer imate šest albuma iza sebe, a kako birate numere koje ćete u novom ruhu predstaviti publici?
Velikim radom, istraživanjem i strpljenjem. Mnogo vježbamo i puno pjesama probamo. Od samog početka benda vodimo jednom nedjeljno jam session u Barseloni, gdje se skupljaju raznovrsni muzičari koje ujedinjuje interesovanje za balkanskom muzikom kao i muzikom istočne Evrope, Bliskog istoka i Mediterana.To nam je žila kucavica. Tu sve nastaje. Neprestano isprobavamo nove pjesme, a za bend biramo one za koje mislimo da možemo da damo nešto što do sada niko nije dao.
Kao neko ko potiče sa Balkana bolje od ostalih članova poznajete tradicionalnu muziku sa ovih prostora. Koje Vi lično pjesme, iz kojeg kraja najviše volite, a koje se to sviđaju ostalim članovima?
Iako sam rođen i odrastao na Balkanu, objektivno nisam imao značajnih susreta sa tom vrstom muzike. Uvijek sam bio okrenut stilovima afro-američkog porijekla. Džezu, bluzu i, naravno, rokenrolu, pod čijim okriljem sam i počeo da se bavim muzikom. Balkansku muziku sam otrkrio u pravom smislu tek u saradnji sa BGKO i tek tada shvatio njeno bogatstvo. Zabludu i predrasude koje sam imao vjerovatno potiču od toga što je balkanska muzika tokom devedesetih godina doživjela veliki poraz na umjetničkom nivou (čast izuzecima) iz koga se tek sada oporavlja pojavljivanjem na sceni nekih jako zanimljivih priča na svjetskom nivou. Teško mi je odrediti iz kojeg kraja najviše volim muziku. Svako podneblje ima svoju ljepotu, svoj način prenošenja emocija i energije. Mislim da je to slučaj i za ostale članove benda.
Takođe ste poznati po sjajnim atmosferama na koncertu i kontaktu sa publikom. S obzirom da ste, prije pandemije, dosta dana godišnje provodili svirajući, koliko je teško uvijek biti na visini zadatka, jer mnogi koncerte BKGO doživljavaju kao najbolji provod?
To je uvijek presija, ali presija i jeste i treba da bude sastavni dio svakoga ko želi da se bavi umjetnošću. Sve to posmatramo kao i na početku. Pratimo svoje srce, pa kud puklo da puklo. Ima, naravno, momenata kada čovjek mora u sebi da nađe snage da preprodi naporne trenutke ovog posla i da, kao dio jedne mašine, transformiše energiju u nešto drugačije, u nešto novo.
Prije dvije godine desila se i zanimljiva saradnja sa bosanskohercegovačkom sevdah zvijezdom Božom Vrećom. “Selma” je njegova autorska kompozicija, kako je došlo do saradnje sa njim, i jeste li zadovoljni kako je ova numera prošla?
To je bila ideja koja je izrasla iz potrebe da dublje uđemo u sevdah i proširimo svoje znanje o tom stilu i da pokušamo da doprinesemo neko naše viđenje. Božo je izuzetan pjevač i jako smo zadovoljni saradnjom sa njim, iako je mišljenje publike o toj saradnji bilo podijeljeno, što nama realno nije ni na jedan način presudno. Naša filozofija rada je ta koja jeste i taj put ćemo pratiti dokle god ga budemo osjećali svojim.
Mnogi umjetnici koji obrađuju tradicionale, u jednom trenutku se odvaže da se i autorski izraze. Imate li i BKGO autorskih numera i planirate li da se posvetite i autorstvu?
Pravo pitanje, pošto smo upravo u procesu spremanja autorskog materijala. Imamo već nekoliko numera koje će uskoro biti objavljene. U našem slučaju je stvaranje otežano zbog jezika. I dalje pratimo liniju da budu zastupljeni različiti balkanski jezici i to otežava stvar kada je komponovanje u pitanju, ali i uprkos tome smo veoma zadovoljni dosadašnjim rezultatom.
To nam je u ovom momentu bila potreba, pa će vrijeme reći u kom će to pravcu ići.
Jedino iskustvo u tom smislu smo imali kada smo napisali tekst za “Od Ebra do Dunava” na muziku Šabana Bajramovića, a već je postao standard kako u kafanama tako i na televizijskim programima, iako mnogo ljudi ni ne znaju da je tekst na srpskom naš. Veoma smo ponosni na to i daje nam snage i hrabrosti da se uputimo u te nove vode za nas.
Krajem prošle godine objavljen je i video za numeru “More Sokol Pie”, a kadrovi su snimani u Crnoj Gori. Koliko su Vas i ostale članove iznenadile ljepote Skadarskog jezera i uopšte Crne Gore, jer kad dođete na koncerte, nemate obično vremena za razgledanje neke zemlje?
Crna Gora je zaista vanredna u pogledu prirodnih ljepota, tako da sam se uvijek trudio da osim sviranja, provedemo malo vremena da vidimo makar još ponešto. Porijeklom sam Crnogorac, imam puno rodbine i poznajem dosta dobro Crnu Goru, pogotovo zonu Skadarskog jezera s obzirom na to da sam još odmalena puno vremena tu provodio (Gluhi Do). Uvijek je imala posebno mjestu kod mene i to želim uvijek i drugima da prenesem, u čemu mislim i da sam uspio tako što smo oko svakog nastupa u Crnoj Gori odvojili vremena da odemo ranije ili ostanemo još malo ne bismo li iskoristili da posjetimo što više možemo.
Uskoro krećete na turneju po Balkanu, hoće li biti koncerata i u Crnoj Gori?
Koncerti u Crnoj Gori se planiraju za ljeto i mislim da će biti vezani samo za nju, s obzirom na to da ima dosta interesovanja, a i nama bi prijalo da možemo samo za nju da odvojimo vrijeme.
Pandemija je nastupila baš pred objavljivanje aktuelnog albuma. Koliko je ista uticala na prezentovanje pjesama sa “Nove ere”, jer su jedno vrijeme koncerti bili zabranjeni?
Naravno, masakrirala nam je nastupe. Borili smo se kako god smo znali i umjeli, veoma nam je sve bilo otežano. Mnogo bendova je odustalo od rada pod tim uslovima. To nije u našoj prirodi. Više nego ikada je umjetnost potrebna ljudima i borićemo se za svakog čovjeka kome znači da makar na neko vrijeme pobjegne od svakodnevice u kojoj se nalazi. Za sam album smo vrijeme koje smo imali iskoristili na najbolji mogući način. Uradili smo ga sa mnogo ljubavi, pedantno i predano, nešto što nikada ne bismo mogli u normalnim uslovima, s obzirom na količinu vremena koje provodimo na putovanjima.
Zahvaljujući Rockabillyju zavolio muziku
Kontrabas kao instument dosta vežu i za Rockabilly muziku. I Vi ste imali bend koji je svirao ovaj žanr. Ima li bendova koji i dalje njeguju Rockabilly?
Počeo sam da se bavim muzikom zahvaljujući Rockabilly muzici. Tako sam i otkrio svoju ljubav prema kontrabasu. Moj prvi bend, Crossfire, koji je radio dok se nisam preselio za Španiju 2001. godine je zadržao posebno mjesto u mom srcu i ništa što je došlo poslije toga to neće promijeniti.
Kako u Španiji tako i u cijeloj Evropi i svijetu postoji i dalje velika scena posvećena toj vrsti muzike. Učestvovao sam, a i dalje učestvujem profesionalno u svim događajima koji su vezani za taj pravac. Imao sam sreće da nastupam sa najvećim imenima te scene i da budem član 10 godina jednog od najuspešnijih španskih Rockabilly bendova.
To mi je veza sa prošlošću i ne bih to mogao nikada da prekinem.
Moj muzički apetit je ogroman
Sem muzike sa BKGO, da li na kontrabasu svirate, makar za svoju dušu i ostale žanrove, jer ipak ste se usavršavali na džez smjerovima u Beogradu i Barseloni?
Naravno! Moj muzički apetit je ogroman, nažalost (smijeh). Život bi mi bio lakši da nije tako.
Osim BGKO, radim sa svojim instrumentalnim bendom, los Mambo Jambo, već 12 godina koji je na rokenrol sceni u Španiji postigao dosta veliki uspjeh na šta sam veoma ponosan.
Strast koju sam uvijek imao prema pisanju muzičkih aranžmana me je odveo do toga da vodim svoj Big Bend već 13 godina, a koji je prošao pola Evrope uprkos svom brojnom sastavu. Bend se isključivo bavi bluzom, ritam bluzom, rokenrolom i sving muzikom, a nastupali smo sa velikim brojem svjetskih imena pomenutih stilova. Što se džeza tiče u posljednje dvije godine sam pokrenuo vezu između džeza i balkanske muzike, u okviru instrumentalnog kvinteta pod imenom “Bratia”. Sa upravo snimljenim prvim albumom imali smo već puno nastupa, a reakcija publike na ovu neobičnu kombinaciju je iznenadila čak i mene u pozitivnom smislu.
Bonus video:
