Džanum na turskom jeziku znači - dušo moja ili srce moje.
Takav je i nikšićki bend “Džanum” - pjeva iz duše i srca, za dušu i srce. Nastali za potrebe donatorske večeri za obnovu duvačkog orkestra u Nikšiću, sa prvobitnom idejom da etno muziku izvode tri ženska vokala uz akustičnu muziku, danas je “Džanum” spoj različitih muzičkih žanrova, pa bi se mogao opisati kao etno-rok-metal bend.
”U početku je to bila neka ideja - tri Milene, Popović, Gezović i Vasiljević (Radonjić) i plan je bio da etno repertoar, koji su oni tada velikim dijelom izvodili sa horom Prepodobne mati Angeline, čiji su i članovi bili u to vrijeme, obradimo u nekom, recimo, džez maniru. Nakon tog prvog nastupa i pozitivnih kritika, apetiti su porasli i saradnja je nastavljena. Od nas nekoliko, koji smo bili instrumentalni dio ‘Džanuma’, ostajem samo ja, a priključuju nam se Nemanja Popović na gitari, koji je u to vrijeme sa mnom svirao u bendu ‘Mangrov’, i Nemanja Jokić, koji je bio basista u Rock in peace, u kom je svirao sa Milenom Vasiljević. Nakon nekih kadovskih izmjena, danas Džanum čine Milena Popović i Nina Rakojević kao glavni vokali, Nemanja Popović (gitara), Nemanja Jokić (bas gitara) i ja (bubnjevi), a od skoro su sa nama Vuko Jovanović, na drugoj gitari i Rašo Suknović, na fruli”, kaže frontmen “Džanuma”, Nikola Kadović.
Izvode obrade etno pjesama sa prostora bivše Jugoslavije, ali i iz Gruzije, Izraela, Grčke, romske…koje u njihovom aranžmanu izgledaju kao potpuno nove kompozicije. Nikola priznaje da ne bi mogao da definiše muziku koju sviraju jer su mnogi uticaji i pravci isprepleteni i dopunjuju se.
”Pa otprilike sav naš repertoar, osim dvije-tri autorske pjesme, su ono što se, ovim savremenim jezikom, zove ‘world music’. Svim uticajima smo izloženi i rado im se prepuštamo. E sad, malo je teško u 21. vijeku pisati stilom kojim su pisali ljudi prije 100-200 godina, pogotova nama gradskoj djeci, otuda i tako mali broj potpuno autorskih pjesama. Pjesme biramo bez nekog definisanog principa, neko čuje nešto zanimljivo, pročitamo neku staru pjesmu, ima raznih modela, snalazimo se. Etno je definitivno neko vezivno tkivo za sav ostali haos koji stvaramo u toku svirke, ali vrlo često se dešavaju momenti kad u našoj svirci etno zvuka skoro i da nema…ne znam…najbolje da ljudi dođu i čuju”, pozvao je Nikola.
Kako kaže, svi su najzadovoljniji strukturom pjesme “Duni mi duni lađane”, a njemu je “Dodola” možda i najkomletnija, Promjena iz etno benda u etno-rok-metal sastav nije planski urađena već je, prema Nikolinim riječima, više posljedica promjena kojima i sami podliježu.
”Manje-više svi smo podignuti na rokenrolu, muzički ukusi nam se kreću u tom prostoru, tako da se rok sam nametnuo kao odličan ‘sastojak’ za kombinovanje sa etno zvukom. Ostale promjene su, takođe, dolazile spontano. Kako je većina pjesama planirana da se pjeva u tri-četiri glasa, kadrovske promjene su uticale da Nemanja i ja počnemo da se sve više uključujemo u vokalni dio priče. Milena i Nina sve više uključuju klavijature kao dio muzičke pratnje, a dolazak druge gitare i frule je uticao da tvrd zvuk bude još tvrđi, a etno zvuk još više, kako bih rekao, etno. Same pjesme se mijenjaju iz dana u dan, tako da većina repertoara ni ne zvuči kao što je zvučala u početku. Negdje je prirodno da se i čovjek kao ličnost stalno mijenja i radi na sebi, tako da će i kod nas tih promjena biti i ubuduće”.
Iako ih je trenutno sedmoro u bendu, Nikola kaže da ništa nije teško kad si motivisan i kad ti je zadovoljstvo da sviraš i stvaraš. A opet, nije ni lako uskladiti poslovne obaveze, privatni život i muziku. Ali, kako uz osmijeh kaže, gdje su ljudi tu je dogovor.
Njihov prvi značajniji nastup bio je na platou Hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici, kada su bili predgrupa “Partibrejkersima”. Nastupali su na festivalima: Mostock Trebinje, Festivalu uličnih svirača (Nikšić), City groove (Podgorica), Španjola (Herceg Novi), World music festivalu (Tivat), ljetnjem i zimskom pazaru (Podgorica). Često nastupaju na klupskim svirkama širom Crne Gore, a prošlog mjeseca imali su koncert u Nikšićkom pozorištu gdje su jednako uživali i oni i publika. Upravo im je koncert u pozorištu najdraži.
”Nekako smo najviše uložili u taj nastup, najduže smo radili na njemu, najviše vremena posvetili detaljima i, naravno, zahvaljujući tehničkoj podršci koja je bila besprekorna, stvarno priredili jedno fantastično veče”, kaže frontmen “Džanuma” i dodaje da je za najdraže komplimente “previše mator”.
O tome šta je za njega muzika imao bi dosta toga da kaže, ali se boji da će “zvučati kao Britni Spirs”, pa je bolje izbjeći odgovor.
Uostalom, muzika je kao ljubav. Ona se ne objašnjava riječima. Ona se osjeća dušom i srcem. Kao i “Džanum”.
Kritika je dobar podsticaj i tjera naprijed
Teško je biti, priznaje frontmen “Džanuma”, dio crnogorske muzičke scene jer ona, kako ističe, gotovo da i ne postoji. Iako ga ostali članovi benda prozivaju da je uvijek spreman da kritikuje, Nikola kaže da je malo aktivnih bendova u Crnoj Gori pa je zbog toga tako kritičan.
”Sve aktivne bendove iz Crne Gore, praktično, možete izbrojati na prste jedne ruke, tako da ne znam kako da se markiramo u odnosu na crnogorsku scenu. Mene često ovi moji prozivaju da ‘pljuvam’ po svemu. Vjerovatno tu ima i istine, ali koliko se meni čini, vrlo je mali broj trenutno aktivnih bendova kod nas, još je manje bendova koji vrijedno rade i imaju kvalitet. Da me ne shvatite pogrešno, ja sam apsolutno za svaku podršku bilo kom bendu u bilo kom smislu, i volio bih da što više mladih (i ne samo mladih) ljudi svira i pravi svoju muziku, ali isto tako mislim da je neka kritička misao i nezadovoljstvo jednako važna za napredak i kvalitet muzike, samim tim i muzičke scene. Samo takav odnos te tjera da radiš, da se trudiš i da izvlačiš ono najbolje iz sebe”.
Album - ambiciozan, ali i neophodan projekat
Iako je snimanje albuma, prema riječima Kadovića, ambiciozan projekat, ipak je i neophodan.
”Toliko dugo sviramo i radimo, a nemamo studijski snimljenu numeru. Nas je trenutno sedmoro, neki imamo djecu, maltene svi smo zaposleni, obaveza ne fali, tako da je uprkos želji i trudu, čini mi se, sve teže izdvojiti vrijeme za tako krupan projekat. Nadam se da će dolaskom ovih novijih snaga to da se promjeni. Na albumu, ako ugleda svjetlost dana, naći će se klasični ‘Džanum’ repertoar, dakle nekih desetak najreprezentativnijih stvari koje ljudi mogu da čuju na našim svirkama”, kaže Nikola i priznaje da o nazivu albuma članovi nikada nijesu razgovarali.
Bonus video:
