Dolazak u Crnu Goru za saksofonistkinju Jasnu Jovićević uvijek je poseban, jer muzičarka vuče korijene iz Riječke nahije gdje je kao klinka provodila djetinjstvo.
Ipak ovoga puta Jasna stiže u Crnu Goru zbog dva koncerta koja će prirediti publici u Podgorici u petak 8. aprila u Modernoj galeriji i dan kasnije u Pljevljima u Centru za kulturu. Oba nastupa održaće sa svojim SUper saksofon kvartetom i to u sklopu manifestacije “Mjesec poštovanja džeza - JAM 2022”.
Pored Jasne u kvartetu sviraju priznati muzičari: Gabor Bunford (sopran, alt), Maks Kočetov (alt), Adam Klem, a svi članovi su iskusne vođe bendova, kompozitori i odlični improvizatori.
Repertoar SUper saksofon kvarteta uključuje originalnu, savremeno komponovanu i improvizovanu muziku kao i moderni džez. Intenzitet i dinamika harmoničnosti koju stvaraju četiri saksofona, pružaju autentičnu atmosferu i muzički doživljaj koji nije zanimljiv samo ljubiteljima džeza i savremene muzike, već i široj publici.
Jasna Jovićević (bariton saksofon) je dobro poznata crnogorskoj publici jer je već imala priliku da nastupa u okviru pomenute manfestacije. Diplomirala na odsjeku za džez saksofon na Akademiji “Franc List” u Budimpešti, magistrirala je muzičku kompoziciju na Univerzitetu Jork u Torontu, a trenutno radi na doktorskoj disertaciji iz teorije umjetnosti u Beogradu.
Predaje muzičku metodologiju i podučava jogu.
Može se pohvaliti velikim brojem prestižnih međunarodnih nagrada na takmičenjima kao i rezidencijalne stipendije za umjetnike širom Evrope, SAD, Kanadi i Indiji.
Imala je priliku da nastupa sa istaknutim muzičarima, a do sada je objavila šest solo albuma autorske muzike i desetak albuma kao članica raznih ansambala.
Jasna priča za “Vijesti” o crnogorskim koncertima, ali i o tome šta je inspiriše i na kakvim projektima trenutno radi...
Prije nekoliko godina, tačnije 2018. nastupali ste na manifestaciji “Mjesec poštovanja džeza u Crnoj Gori”. Kakve utiske nosite sa tadašnjih koncerata u Podgorici, Tivtu i Baru?
Svi koji me poznaju, znaju koliko se radujem svakom dolasku u Crnu Goru, a naročito ako sviram. Praktično sam svako ljeto detinjstva provodila u Crnoj Gori kod babe u Dodošima, te me veže puno toga za tu sredinu i ljude.
Jazz Art sa vođstvom Maje Popović svaki put omogući fantastične uslove za gostujuće umjetnike i umjetnice te se uvijek osjećamo dobrodošli. Osim toga, publika je radoznala i spremna na inovantivne forme džez muzike. Naš program tada svakako nije bio popularna muzika za široke mase, ali smo prošli jako dobro; a mislim da je i publika uživala.
Tada ste svojom muzikom obećali da ćete publici “otvoriti sve čakre”. Šta ste spremili za ovo druženje s obzirom na to da su u sastavu samo duvači?
Da, tada je na repertoaru bila programska muzika “Flow Vertical”. To je bio koncept koji je zahtijevao veliko istraživanje i sprovođenje ideja u muzičko djelo. Sastojao se od sedam kompozicija koje su energetski i konceptualno odgovarale glavnim energetskim centrima tijela, a muzika je bila pisana za gudače, fagot, bubnjeve, a ja sam svirala saksofone, bas klarinet i spacedrum.
Za razliku od tada, dolazimo u kvartetu saksofona, pa je i koncept drugačiji. Ovaj put ćemo svirati raznoliki repertoar, u žanru savremenog džeza i funky muzike. Više od pola repertoara su naše autorske kompozicije, a drugi dio su djela nama omiljenih autora, sa dosta gruva i prijemčivih tema.
Ovoga puta pored Podgorice, imaćete koncert i u Pljevljima. Hoće li se ta dva nastupa razlikovati?
Program smo zamislili slično i u Podgorici i u Pljevljima, jer vjerujemo da publika neće biti ista. Repertoar muzike je originalan i autentičan i ovako nešto se u regionu ne može čuti. Ideja je da naš novi program podijelimo sa što više publike.
Limeni duvači uvijek su sastavni dio džez orkestara i big bendova, a koliko je izazovno publici da sluša saksofone u kvartetu?
Saksofon kvartet je takođe jedna od karakterističnih formacija u džez muzici, ali se ne uvrštava u popularni žanr; odnosno nije plesna muzika... ono što je specifično za ovakav sastav je da, iako su sve saksofoni, svaki saksofon je drugačiji, različite visine i boje zvuka. Dok je u gornjem lageru prvi alt i sopran, koji svira Gabor Bunford, u sredini su drugi alt, Maks Kočetov, i tenor, Adam Klem, a u donjem je bariton saksofon, koji ja sviram. Svaki instrument ima drugačiju ulogu, odnosno, uloge karakteristične za džez bend je podijeljen između saksofona. Tako prvi alt i sopran svira lead, melodiju, dva instrumenta u sredini su harmonska pratnja, a bariton, “vozi” bas i daje podlogu cijelom bendu. Svi smo solisti i improvizatori, tako da obogaćujemo izvođenje i svojim momentalnim stvaralaštvom. Sviračima/cama je izazov muzicirati u ovakvom sastavu, jer nema odmora, nema klavira ili basa da nas zamijeni; cjelokupnu muzičku sliku stvaramo sami na duvačkim instrumentima. Meni je naročito interesantna ova grupa jer mogu vježbati i usavršavati neke vještine sviranja, komponovanja i aranžiranja koje su tipične samo za ovu formu.
Koji su još projekti trenutno u fokusu vašeg rada?
Osim ovog kvarteta koji jeste jedan od fokusa u posljednjoj godini, radim sa Jasna Jovićević Quinary, grupom od četiri gudača (Filip Krumes, Rastko Popović, Ivana Grahovac, Milan Nikolić) i ja sviram saksofone, flautu, bas klarinet, spacedrum i pjevam. To su moje originalne kompozicije, ali i puno zajedničke slobodne improvizacije koje čine program sa albuma Sounding Solitude. Izdali smo ga u Engleskoj, pod okriljem The Stet51 Conspiracy Records prošle godine. Sa njima idem uskoro i na turneju u Njemačku.
Jovićević/Miklos/Wojcinski free jazz trio je možda najaktuelniji i sa njima sviram najviše. Kolege iz Mađarske i Poljske su sada već dugogodišnji saradnici i često smo na turnejama, a objavili smo i album Informal Shapes. Ono što me je u posljednjih nekoliko godina najviše okupiralo je pisanje moje doktorske disertacije sa kojom sam upravo pri kraju. To je bilo jedno od većih izazova za mene, jer je doktorat iz teorije umjetnosti, a pisala sam rad o položaju instrumentalistkinja u društvenim praksama džeza.
Imali ste priliku da svirate u najrazličitijim sastavima. Da li na taj način otkrivate, ne samo mogućnosti instrumenta koji svirate, već i svoje? I da li takav način djelovanja i sviranja pospješuje kreativnost?
Da, to je tako. Vjerujem da zavisi od karaktera muzičarke ili muzičara. Neke muzičarke i muzičari sviraju jedan instrument, te produbljuju svoje vještine, kreativnost i praksu kroz taj jedan izraz. Mene je uvijek ispunjavala svestranost, rast kroz promjene, ispitivanje kroz postavljanje u nove nekomforne situacije. I jedan i drugi način zahtijevaju znatiželju za neistraženim. Sviram nekoliko različitih instrumenata, i nekada mi to teško pada, jer je potrebno razvijati vještine na svakom od njih, to zahtijeva puno vježbanja, za šta nemam uvijek vremena. Žanrovska raznolikost je opet s druge strane, uvijek zanimljiva, jer održava kreativan um razigranim. Trudim se da održavam balans između kreativnosti, vještine, koncepta i igre.
Školovali ste se u Mađarskoj, SAD, Brazilu, Austriji, koliko Vam je i boravak u tim sredinama i saradnja sa inostranim muzičarima pomogla da otvorite vidike kad je muzika u pitanju?
Mislim da je tih dvadesetak godina školovanja i rada u inostranstvu bilo presudno za moj profesionalni put i umjetničku praksu. Širiti vidike, spoznati različitosti i univerzalnosti su krucijalne za jednu umjetnicu ili umjetnika. Ja sam i dan danas puno na putu, u stvari, uglavnom i sviram van Srbije. Interakcija sa drugim umjetnicama/ima u različitim društvenim sredinama svakako omogućava šire shvatanje muzike; postavlja nas u ulogu posmatrača, uči nas da prihvatamo nepoznato i drugačije, dozvoljava nam da i mi to budemo.
Odavno ste angažovani i kao predavač. Znanje imate, ali koliko ga je teško prenijeti na mlađe generacije?
U posljednjih nekoliko godina sam se posvetila naučno - umjetničkoj disciplini umjetničkog istraživanja u muzici. To je nova disciplina u kojoj se proizvodi i širi postojeće znanje kroz istraživanje kroz samu praksu. Istraživati, analizirati, definisati i odgovarati na pitanja kroz sam umjetnički rad i teoretizaciju je model koji mi djeluje kao najefikasniji metod edukacije mladih. Kada govorimo o obrazovanju, predlažem transdisciplinarnost, kreativnost i samoorganizacione sisteme učenja u umjetnosti. Dugogodišnje iskustvo u prosvjeti mi je dokazalo koliko se brzo mijenjaju diskursi u edukaciji i koliko je značajno držati korak sa mladima, pronalaziti nove metodologije i vještine koje bi ih podstakle da istražuju.
Umjetnost je za mene sastavni dio života
S obzirom na to da se bavite jogom, prošli projekat koji ste predstavili u Podgorici 2018. (Flow Vertical) upravo je imao veze s jogom. Koliko životni stilovi mogu biti inspiracija za autorsku muziku?
Muzika koju neko stvara i izvodi jeste ogledalo njenog/njegovog poimanja stvarnosti i svijeta u kojem živi. Ne vidim da bi to moglo biti drugačije. Umjetnost nije nešto odvojeno od svakodnevice i stila života. Umjetnost je za mene sastavni dio života; nekada refleksija, a nekada povod, proces ili utočište. Da, crpim inspiraciju za muziku iz života, ali i u životu crpim inspiraciju iz muzike.
Bonus video:
