Pjeva rok, bluz, džez i pop, smatraju je jednom od najboljih rok pjevačica u regionu, bluz joj je posebno prirastao za srce, a tokom osamdesetih godina prošlog vijeka je sa grupom “Oktobar 1864” obezbijedila mjesto u redu onih zbog kojih se muzika piše velikim slovima.
Tanja Jovićević, nekadašnja pjevačica “Oktobra 1864”, ali i prateći vokal kultne grupe “Ekatarina Velika”, ne živi životom luksuzne zvijezde, kakav bi se očekivao za pjevačicu njenog glasa. Ali zato, živi muziku.
”Onaj ko je odlučio da mu talenat bude na konto profita, neka to i radi, ali ja nikada nijesam imala dilemu kada je takva odluka u pitanju. I ja bih voljela da imam novca. Pa ko to ne bi volio. Ali način na koja su se ova vremena izmijenila je pokazao da je možda ipak bolje biti misionar, nego profiter”, kaže pjevačica koja najbolje igra “Crni ples” vjerovatno zbog toga što joj prijaju “Muzika noći” i “Miris predgrađa”.
Iako nikada, kako kaže, nije bila ni pozicija ni opozicija, uporno je prate neke “Senke”, a ona samo traži svoje mjesto pod suncem. U muzici ga je davno našla.
”Nikada nijesam bila ni pozicija ni opozicija, ali stvar je u tome što je u toku jedna zaista velika nepravda. Zašto svako od nas ne bi imao, ne dio kolača, nego svoje mjesto. Ne treba mi kolač, ne moram ni da jedem, ali samo me pusti da dođem do ljudi sa kojima se razumijem. Kao da smo državni neprijatelj broj jedan. Kao da smo mi uradili nešto. A mi - dali život za muziku. Ali to je naš problem. Niko nas na to nije tjerao. Nije lako stvarno, ali trudim se da ne gajim negativne emocije, tako da neka rade šta hoće. Toliko su uniformisani, toliko sve liči jedno na drugo, tako da mislim da nijesu zaslužili da se čak o njima i priča”, vidno razočarana ističe pjevačica koja za sebe kaže da je “izvođač bez obrazovanja i bez specijalno mnogo talenta”, ali da je oduvijek pjevala i pjeva srcem.
Zbog tog srca, ona može da se “Igra bojama”, da bude i “Dur i mol” i “Magija koja ne prestaje”. Sve to zbog muzike bez koje ne može i publike kojoj nesebično poklanja sve svoje emocije. Uostalom, kako kaže, život je kratak i u njemu treba uživati svakog trena.
”Mi smo prolazna bića. Ova korona nam je pokazala koliko je život krhka stvar, a koliko je lijep i divan i koliko u svakom trenutku treba uživati. Zar nam je trebala korona da skapiramo ko smo i šta smo”.
Korona je svima poremetila planove. Dvogodišnju pauzu Tanja je prekinula prije nekoliko mjeseci i nada se da će joj se pružiti prilika da sa bendom nadoknadi sve one svirke koje su propustili, a koje su im falile.
”Potrudićemo se da svirke budu češće. Planiramo svašta nešto, ali vidjećemo. Mi planiramo, Bog određuje. Vazda je bilo tako. Nadam se da ćemo snimati i nešto novo, ali vidjećemo. Radimo na novoj pjesmi i trudimo se da uđemo u studio za mjesec”, kaže pjevačica koja smatra da je njeno da izađe na scenu i najbolje što može “obavi ono za šta je rođena”.
A rođena je za muziku. Priznaje da joj na muzičkom nebu u Srbiji i regionu niko nije primamljiv, i da su ti koji su joj bili primamljivi “otišli odavno”.
”Svaka čast mladim ljudima, ali ipak je to nešto drugo. Međutim, mladima bih poručila da ne odustaju od onoga u šta vjeruju. Oni se pitaju, ne ja. Meni može nešto da se svidi ili ne svidi, ali u pitanju je njihova životna trasa. Šta god ja mislila o tome, to nije važno. Ja mogu da budem publika na njihovom koncertu, ali onog trenutka ako se pojavi trunka neiskrenosti ‘džaba smo krečili’”.
Kada je ona u pitanju - tu neiskrenosti nema. Svaku pjesmu oboji emocijama i potrudi se da je dočara publici, da postane “opipljiva” “Ovde ili bilo gde”.
Muzička radionica života
Tanja se nada da će uspjeti da na Banovom brdu otvoru muzičku radionicu života, kako je nazvala.
”Pokušavam da sa svojom ekipom napravim jednu muzičku radionicu života. Naravno, biće tu i pjevanja i sviranja klavira, ali mi ćemo i pričati o muzici, slušati muziku, gledati filmove. Učićemo engleski, družiti se, pričati o nekim lijepim vremenima i truditi se da se upoznamo kao ljudi”.
Bonus video:
