Skoro decenija pauze nije obeshrabrila nekadašnjeg crnogorskog muzičara Đorđa Maraša da se opet posveti svojoj, kako kaže, prvoj ljubavi - muzici.
Nekada je bio član crnogorskog tria DNK Zona sa kojim je objavio nekoliko pjesama.
No, nije bio publici poznat samo kao izvođač/reper, već je tih godina aktivno učestvovao i na modnim revijama. A onda je odlučio da svoju budućnost potraži u susjednoj državi, pa već godinama živi i radi u Beogradu. Nakon što je uspio u poslu kojem se bavi, riješio da se vrati muzici, pa je numera “Kazna” označila novi početak Maraša na muzičkoj sceni.
Ovom pjesmom potrudio se da isprati aktuelni trend, ali i da donese nešto novo.
O muzičkoj karijeri, repu, trepu, fitnesu za Magazin priča Đorđe Maraš...
Jedno vrijeme si se bavio hip-hopom kao član tria DNK Zona, i nakon dugogodišnje pauze riješio si da se vratiš, ali i prilagodiš aktuelnom trendu, te ćeš karijeru nastaviti kroz trep. Mora li muzičar da se prilagođava da bi bio konkurentan?
Davnih godina u tim tinejdž danima sam sa svojom tadašnjom grupom radio hip-hop, međutim i tada je to bilo flertovanje sa nekom tadašnjom komercijalom, ali zaista se mnogo toga promijenilo od tih dana do danas. Trendovi, tehnički način izvođenja, sve je sada dosta drugačije. Meni se čini čak i da je sada ovo što radim mnogo tvrđe i mnogo autentičnije jer sam sve opet prilagodio sebi i onome što volim slušati privatno. Trep je naišao kao trend, ali sam ja počeo raditi soul-trap koji je mnogo kulturniji, mnogo više pjevanja ima, u odnosu na suvi trep koji čine monotone rep dionice, više melosa, topline, mistike, ovo bih narodski opisao kao “muziku za auto”, nešto što te vozi, a od slušaoca zavisi gdje će ga odvesti.
Za razliku od snimaka ranije, danas je u ovoj vrsti muzike autotjun neizbježan. Kako ti se čini tvoj glas kroz autotjun i je li bilo potrebe za istim?
Toliko su se u posljednjoj deceniji ustalili miksevi u kojima autotjun dolazi do izražaja da se meni maltene uvo naviklo davnih dana, pa mi čak i dobro zazvuči na mom glasu, doda je malo taj inostrani mood.
Kako se tebi kao nekadašnjem reperu sviđaju ove varijacije pomenutog žanra?
Ne mogu reći kategorički ni da sam u startu bio preoduševljen, a ni da sam imao nekih zamjerki, jer kao u svim drugim žanrovima postoji jedan veliki procenat izvođača koji zaista nudi kvalitet, a naravno postoji i ona druga strana. Izdvojim ono što mi se dopada, time se zatrpavam i hranim svakodnevno, trudim se raditi i sam takav prizvuk, i to je suština. Dobra stvar je svakako što su danas dozvoljena razna eksperimentisanja, pa na istom beatu možeš prosuti i suv kvalitet, jednako kao i nešto čega ćeš se postidjeti, ali meni se za sada zaista sviđa ova muzička putanja kojom se krećem, nekako stojim iza svega što uradim i to mi je jako bitno.
Tekstovi u ovoj vrsti muzike nemaju baš lijepe poruke. S obzirom na to da si ga sam pisao, koliko je bilo teško izabrati temu koja može da zainteresuje ljubitelje ovog žanra, a da stihovi nijesu vulgarni i neprikladni? S obzirom na to da si i sam roditelj i da će možda tvoja djeca slušati ovo, je li ti i to kod pisanja teksta bila neka motivacija i zvijezda vodilja?
Naravno, jako mi je bitno da u svojim tekstovima ne širim loše poruke i pouke. Gledam da to sve upakujem u neki sofisticiran i zreo vajb, pa koliko god to prepravki zahtijevalo. Ono što ne bih volio da sjutra moji klinci slušaju i izgovaraju, dakle tekstove u kojima se pominju kriminal, narkotici, i slične stvari, to jako izbjegavam i ja danas servirati drugima. Meni je doduše klinac veoma mali, druga beba je na putu, tako da moji tekstovi još dugo neće dopirati do njihovih ušiju na način na koji možda dopiru do današnjih tinejdžera, ali svakako da ih poistovjećujem i da sve to nosi određeni teret i težinu, jer i to su nečija djeca.
U medijima često imamo priliku da čitamo o treperima u negativnom kontekstu zbog skandala koji sami izazivaju. No, ti nijesi konfliktna ličnost. Koliko je teško biti u tom poslu, a ne izdvajati se od kolega previše?
Lako je, slabo i pratim dešavanja na sceni koja se ne tiču same muzike i noviteta u tom smislu, pa najčešće ni ne budem u toku kad se dešavaju bilo kakvi skandali. Guram neku svoju priču, svoj zvuk, svoj životni stil, bez skandala, sa jasno izdvojenim prioritetima, i za sada nema zime.
Od objavljivanja pjesme “Kazna” prošlo je desetak dana, kakve su reakcije, jesi li zadovoljan?
Jako sam zadovoljan. Za mene je sve ovo jedan novi početak, druga država, nova sredina, novo predstavljanje mene kao solo izvođača i autora pod novim pseudonimom (što mi je ujedno i prezime). Za ovih desetak dana pjesma je na Jutjubu prešla 150 hiljada i ide ravnomjerno dalje. Naišao sam na sjajan odziv medijskih portala, televizija, časopisa, tako da sve ide onako kako sam negdje i planirao. Život me naučio da ne treba praviti neka vanserijska očekivanja, već korak po korak, siguran u sebe i ono što radiš, krčiti i tabati put pred sobom, i rezultati će prije ili kasnije doći.
Sam si rekao da je ovo muzika za kola. Šta slušaš dok treniraš - rep, trep ili nešto treće?
Sve od navedenog, i još mnogo toga. Naiđe mi dan da je na plejlisti za trening isključivo old school rap, dakle 2Pac, Biggie, Snoop Dogg, Dr.Dre i slično. Već sljedećeg dana treniram bez problema uz Travis Scotta, Pop Smokea, i ostale, prosto zavisi od raspoloženja. Zaista generalno je dosta širok spektar muzike koju slušam. Dok odmaram u svom domu, uz neko dopadljivo vino, vrlo često se na mom retro gramofonu vrte ploče Frenka Sinatre, Bili Holidej, Četa Bejkera, i ostalih velikih, i meni omiljenih jazz i softjazz imena. Toliko o krajnostima.
Novi pseudonim podsjeća na junaka iz krimi filmova i serije kojeg publika obožava. Koje su to zajedničke osobine koje imate ti i Maraš iz Južnog vjetra?
Ako mislite na Bikovića, s obzirom na to da ga ne poznajem lično, sve što mogu reći je to da uočavam da smo obojica vjerno predani svojim interesovanjima i generalno poslu. Što se tiče poređenja sa njegovom ulogom Petra Maraša, nemamo čini mi se apsolutno ništa zajedničko, ako smo nekad i imali to je ostalo u davnim klinačkim danima, trudim se da vodim harmoničan život, u jednako takvim odnosima sa ljudima oko mene, dosta sporije od svega prikazanog u filmu, tako da slabo koja dodirna tačka se može pronaći.
Šta je sa tvojim kolegom iz dua, Mariom, bavi li se on muzikom?
Nas je u tim srednjoškolskim danima bilo trojica, Mario, Vukašin i ja. Bili su to lijepi dani, od grupe smo tada dobili sve što jednim tinejdžerima i treba, neki sitan džeparac, po koju curicu više, i nama puna kapa. U nekom momentu to je postalo nedovoljno, ja sam se preselio u Beograd, Mario u Minhen, a Vukašin ostao u Podgorici. Sa Vukašinom imamo neki korektan, ne toliko čest odnos, dok smo Mario i ja kao i u tim danima najbolji drugari i vjerovatno budući kumovi, tako da se tu ništa nije promijenilo, izuzev što je on godinama unazad u potpuno drugim sferama i oblastima, a takođe se ostvario i na porodičnom planu.
Kao što si rekao, godinama već živiš i radiš u Beogradu. Kako si se snašao i čime se inače baviš?
Da, od decembra 2015. godine sam u Beogradu. Kada sam tek stigao bilo je malo povuci-potegni, jer se ne razlikuje ni po čemu preseljenje ovamo u odnosu na odlazak u recimo Austriju, Švedsku ili gdje god, izuzev što jezik nije stran. Dakle, gradiš sve od nule. Međutim, relativno brzo sam se snašao, nadogradio znanje, stekao diplome, zaposlio se i ostvario u fitnes industriji. Vremenom se i osamostalio, i evo već godinama od toga živimo moja porodica i ja. Tako da, da kucnem, sve je odlično, samo da potraje.
Danas je sve mnogo dostupnije - način ishrane, treninga, bukvalno ga možemo naći preko neta. Štete li ti savjeti koji se pojavljuju i lako su dostupni i dolaze li klijenti koji misle da su zahvaljujući tome upoznati kako nešto treba raditi ili se hraniti?
Ekspanzija fitnesa traje već sigurno deceniju. Čini mi se da je sa pojavom društvenih mreža ista stvar u svim oblastima. Maltene svako ko je učen, priučen ili neuk danas ima mogućnost da snimi video, na neki način argumentuje svoje stavove i objavi ih javno. Na ljudima je da procijene da li ima nešto opipljivo i istinito u svemu tome ili je sve prodaja magle. Šanse su polovične da ćete naići na zaista nešto korisno što vam može pomoći, kao i da ćete baciti vrijeme i novac. Svakako predlažem uvijek dobro staro angažovanje trenera ili nutricioniste po preporuci.
I, znači li to da je fitnes profesija, a muzika i dalje samo hobi?
Fitnes je ono od čega živim godinama unazad, na kraju krajeva ono što mi je omogućilo da mogu da snimam pjesme i spotove, kao i mnoštvo drugih uživanja i hobija, ali bez obzira šta se vremenom pokaže kao primarno, muzika je moja prva najveća ljubav i san koji traje još od ranih dječačkih dana, a koji uz dosta truda i sreće imam šansu da sanjam na javi.
Bonus video:
