Sevdah muzika već godinama je interesantna ljubiteljima dobrog zvuka širom svijeta, no stvaralaštvo bosanskohercegovačke umjetnice Maje Milinković donijelo je potpuno drugačiji pogled na ovaj žanr.
Kao neko ko se zaljubio u portugalski fado, Milinković je odlučila da spoji, ova dva naizgled nespojiva muzička pravca i samim tim kroz svoju pjesmu popularizuje fado na Balkanu, a sevdah u Portugalu gdje već nekoliko posljednjih godina živi.
Kako zvuči simbioza ova dva žanra imaće priliku da čuje i publika u Herceg Novom i to u utorak 14. februara u Dvorani Park. Biće to kako je najavljeno “veče posvećeno ljubavi”, ali i dobroj muzici za koju će biti zadužena Milinković.
O svojoj karijeri, muzici, i tome koliko joj Sarajevo znači, Milinković priča za Magazin...
Dugo godina ste na sceni, međutim tek sad Vam se otvaraju vrata da nastupite u Crnoj Gori. Vaš koncert zakazan je za 14. februar u Herceg Novom, a kako je Vaša muzička karijera veoma bogata jer ste tokom iste pokazali da se odlično snalazite u mnogim žanrovima, od popa i roka, do sevdaha i fada. Hoće li koncert biti presjek karijere, ili ćete se ipak fokusirati na ono što sad radite?
Da, biće ovo prvi put da nastupam u Herceg Novom, a već sam davne 2004. imala nastup u Budvi, 1. januara u sklopu novogodišnjeg slavlja. Već 10 godina pjevam fado i sevdah, tako da je uglavnom to taj repertoar koji izvodimo na koncertima.
Pomenuh da je koncert baš za Dan zaljubljenih, s obzirom na romantiku koju nosi Vaša muzika, je li datum slučajno izabran?
Ljubav uvijek treba slaviti. Dan zaljubljenih je uvijek dobar povod da se ljubav proslavi koncertom. Moja muzika uzdiže emocije i u tom smislu možemo reći da je romantična. Nadam se da ću pjevati za publiku koja je zaljubljena ne samo u svoju “bolju polovinu”, već u život i muziku.
Karijeru ste počeli kao pop i rok pjevačica, a onda se nakon dva albuma prebacili na sevdah, pa fado. Kao rođena Sarajka nije mi neobično to što ste se vezali za sevdah, ali otkud interesovanje za fado muziku?
Sevdah je oduvijek dio mog života, a i Sarajevo je kolijevka ex-yu rokenrola. Profesionalno, istina je da sam počela sa pop/rokom sve do dana kada me je fado pronašao. Obično kažem da mi se fado desio, jer nisam ga tražila. U stvari, čak sam radila na svom novom pop/rok albumu kada sam otkrila fado u glasu Amalije Rodrigez na jednoj društvenoj mreži.
Svako ko čuje Amaliju, jedan od najboljih glasova ikada, ne ostane ravnodušan. To je nemoguće. Njen glas me je privukao, vezao i probudio moju radoznalost za fadom. Kako sam ga upoznavala, kako sam se udubljivala u melodije, pjesnike i portugalski jezik, osjećala sam se sve prijatnije, sve više i više u krilu koje me je grijalo.
Kada se završila fazu fado treninga, osjećala sam se sposobnom da premostim jaz između svojih korijena i tog muzičkog žanra koji je moje srce prihvatilo i tako je nastao projekat Fadolinka. Danas osjećam da sam taj hibridni proizvod fada i sevdaha, stilova koji se ne miješaju, ali dijele iste korijene. Kao dvojajčani blizanci.
Uspjeli ste da napravite simbiozu dva žanra koja se vežu za dva potpuno različita podneblja - sevdah i fado. Kad Vi pjevate djeluju veoma slični, međutim jesu li baš kompatibilni i koliko ih je teško uklopiti? Može li Maja Milinković da pjeva drugi žanr, a da se u njenom glasu ne osjeća sevdah?
Kao što sam već spomenula, to su dva žanra koja se ne miješaju, već dijele isti korijen. U ovom trenutku svog života ja sam Fadolinka! Naravno, fado i sevdah izlaze iz mog glasa. Ima onih koji čuju fado u mom glasu, i ima onih koji prepoznaju sevdah u mom glasu. Zavisi od percepcije onog ko me sluša. Iskreno, osjećam i jedno i drugo.
Vi danas uglavnom radite nove pjesme u kojima spajate ova dva žanra, ali kad želite da obradite neku staru sevdalinku, kako teče taj proces?
Proces je prirodan. Izađe iz mene u svoj autentičnosti. Ne razmišljam o muzičkom žanru, već samo o emociji koju osjećam i koju želim da unesem u interpretaciju i melodiju, tekst. Da li izlazi šarena fado sevdalinka ili fado ukrašen sevdalinkom, ne znam. Kada zaključim da sam uspjela biti vjerna svojim emocijama, onda je posao završen i ja sam zadovoljna.
Mnoge zemlje su od svoje muzičke zaostavštine napravile brend i danas sve to spada u World Music. Posljednjih godina otvaraju se vrata i za sevdah zahvaljujući sve većem broju umjetnika iz Bosne i Hercegovine koji se trude da promovišu, ali i rade novu muziku po uzoru na tradicionalnu. Jesmo li svjesni potencijala koji imamo?
Kolektiv je rijetko svjestan svog potencijala. Fado je nematerijalna baština čovječanstva, koju je UNESCO klasifikovao na inicijativu pola tuceta pojedinaca koji su bili svjesni njegovog potencijala. Bili su to rođaci umjetnika i muzički učenjaci koji su se okupili kako bi predstavili svoju kandidaturu UNESCO-u. “Kolektiv” ih je doživljavao kao idealiste. Tek kada je UNESCO dao pozitivnu odluku, kolektiv je postao svjestan ovog potencijala.
Voljela bih da tako i sevdalinka bude priznata širom svijeta. Sigurna sam da je sve više pojedinaca svjesno tog potencijala. Stići ćemo tamo.
Kad obrađuju sevdalinke, izvođači se uglavnom vezuju za one dobro poznate publici. Kao neko ko ima ne samo muzičko iskustvo, već i muzičko obrazovanje, kako Vi pristupate pripremama, trudite li se da saznate i neki istorijat tih pjesama ili priču zahvaljujući kojoj su nastale? Koliko je bitno da se taj krug sevdalinki širi, da ne slušamo one iste?
Nezaobilazno je slušati sevdalinke koje su najuspješnije i koje su ostale u narodnom sjećanju. Biram ih isključivo na osnovu svog ukusa. Idem kod onih koje mi se najviše sviđaju, onih koje najviše volim da pjevam.
Međutim, prepoznajem važnost inovacija. Važno je da se stvaraju nove kompozicije koje, poštujući osnovne karakteristike muzičkog žanra, donose modernost i evoluciju. Od suštinskog je značaja da nastavimo da stvaramo istoriju. Neka se doda.
Umjetnost je jedna od rijetkih stvari u životu koja ne pati od protoka vremena, već se cijeni. Postoje sevdalinke koje su vanvremenske i koje će ući u muzičku istoriju mnogo poslije nas. Ali ovo naše kulturno nasljeđe treba obogatiti novim kompozicijama.
Vi ste se ipak odlučili da se preselite iz rodnog Sarajeva u Lisabon i tamo nastavite karijeru. Imaju li Portugalci predrasude prema strancima koji pjevaju fado? Kako su Vas prihvatili?
Predrasude cvjetaju u neznanju i neobrazovanosti, pa se moraju relativizovati i staviti na mjesto stvari koje nisu od značaja.
Život u Portugalu mi je omogućio da produbim svoje znanje o fadu, portugalskoj kulturi i jeziku. Portugalci su me primili sa toplinom koja karakteriše ovaj narod. Dobila sam mnoge demonstracije naklonosti, poštovanja i često čujem kako mi ljudi govore da imam portugalsku dušu. Portugalci su počastvovani što strankinja tako dobro stvara, tumači i interpretira njihovu muziku, ako mi dozvolite neskromnost.
U prvim danima života u Lisabonu upoznala sam fado pjevača koji je jedan od velikih referenci u istoriji fada, koji je na vrlo čist način odgovorio na pitanje: “Šta misliš o strankinji Maji koja pjeva naš fado?”. Ovaj gospodin, Žoao Fereira Rosa, prešao je pravo na stvar: “Maja ne pjeva fado, ona je fadista, fado pjevačica i ima Amaliju u glasu”. Ovaj odgovor otkriva kako su me primili Portugalci koji vole fado.
Kako se domaćoj publici sviđa kad pjevate fado na balkanskim zemljama razumljivom jeziku?
Muzika, moram reći ovaj kliše, govori univerzalnim jezikom. Međutim, tekstovi kompozicija otvaraju drugu dimenziju, kojoj sam dobila pristup tek kada sam počela da razumijem portugalski jezik. Iz tog razloga, a vjerujem da sam pionir, smatrala sam i smatram da je važno približiti ovu dimenziju svojoj balkanskoj publici, čime je samo ojačan Fadolinka “most”.
U posljednjem singlu kažete “vodi me tamo gdje moje srce kliče- u voljeno Sarajevo grad”. Nedostaje li Vam Sarajevo?
Svaki dan! Zato u zadnje vrijeme više boravim u Sarajevu.
Od posljednjeg albuma prošlo je dosta vremena, s obzirom na to da ste prošle godine objavili numeru “Sarajevo u duši mi spavaš”, znači li to da se krčka nešto novo?
Moj album “Kaftan d’Alma” objavljen je u junu 2021, nisu prošle ni dvije godine. Ali, da, “Sarajevo u duši mi spavaš” je polazna tačka za novi projekat koji će, ako sve bude kako treba, izaći ovog proljeća.
Nije uvijek jednostavno nekomplikovati
Pored toga što ste izvođač, ujedno ste i tekstopisac, kompozitor, aranžer svojih pjesama. Kao neko ko najbolje poznaje svoje glasovne mogućnosti, koliko je nekad teško napraviti pjesmu koju mogu da pjevaju i oni sa ograničenim vokalnim mogućnostima? Je li, kao što često kažu, u stvari ljepota u jednostavnosti melodije?
Moje kompozicije očito proizlaze iz trenutka inspiracije, ali na njima se radi prema mojim interpretativnim karakteristikama, bojom mog glasa i mojim emocijama. Ako je rezultat jednostavna melodija koju može pjevati bilo ko, još bolje. I da, manje je više, ali nije uvijek jednostavno nekomplikovati.
Bonus video:
