Disko pop-rok elektro boj bend “Buč Kesidi”, koji čine Zoran Zarubica (bubnjevi, vokal) i Luka Racić (gitara, vokal), od samog pojavljivanja na sceni izazivaju euforiju. Iza sebe imaju dva albuma i veliki broj hitova u kojima se pronalazi mlađa publika, jer u svojim pjesmama govore o provodu, muvanju, izlascima...
Drugi album “Euforija” donio im je MAC nagradu za alternativnu pop pjesmu godine (Nema ljubavi u klubu), ali i nominaciju za nagradu koju dodjeljuje najveće udruženje nezavisnih izdavača Evrope IMPALA u konkurenciji Evropski album godine. Zahvaljujući ovom projektu imali su i uspješnu regionalnu turneju, a sada je kako kažu Zoran i Luka došlo vrijeme za nove izazove.
Numerom “Skupi snagu” najavljuju treći studijski album, a svakom numerom trude se da donesu nešto novo. O uspjesima prethodnog, ali i onome što publiku očekuje na novom albumu, “Buč Kesidi” pričaju za Vijesti.
Nakon uspješnog albuma “Euforija” trebalo je krenuti dalje. Koliko je teško bilo novim pjesama opravdati prethodni uspjeh, jeste li zadovoljni kako su najavni singlovi trećeg albuma prihvaćeni?
Novi album je novi period rada za nas i trudimo se da ne dozvolimo da dosadašnji uspjeh utiče na trenutno stvaranje. Bitno nam je da donosimo odluke koje će biti najbolje za nove pjesme. Takav pristup rada smo naučili odavno od našeg producenta Milana Bjelice koji nam je na početku karijere rekao da se tokom pisanja pjesme postavimo kao da pišemo prvi put i da niko nije čuo za bend. Tako je ostalo do sad, takav način rada nas tjera da konstantno izlazimo iz zone komfora i tražimo način da učinimo muziku zabavnom koliko za nas, toliko i za buduću i sadašnju publiku. Veoma smo zadovoljni kako su novi singlovi prihvaćeni i jedva čekamo da ih odsviramo i uživo.
I dok su prethodne vaše pjesme govorile o atmosferi u izlasku, kroz novi album odlučili ste da pričate o odnosima dvije osobe bez gužve oko njih. Šta se to kod vas u međuvremenu promijenilo, jesu li i vama izlasci dosadili ili ste prosto sa prethodnim pjesmama ispričali tu priču?
Iako su izlasci često bili u pozadini pjesama na “Euforiji”, i na tom albumu je fokus najviše bio na konkretnim odnosima i osjećanjima. Sada nastavljamo u tom smjeru i nastojimo da još dublje uđemo u situacije i unutrašnje procese, pišemo o intimnijim i emotivnijim scenama, ovog puta samo između dvoje ljudi, odvojenih od drugih, pa samim tim gužva okolo možda pada u neki treći, četvrti plan.
Danas su odnosi dvoje ljudi veoma komplikovani, uglavnom neiskreni, iz koristi... Jeste li se u pjesmama dotakli i tih tema i koliko je kad su u pitanju odnosi dvije osobe mogu biti inspirativni?
Mislimo da jesmo, trudimo se da nađemo priče koje su inspirativne i imaju neku ljepotu, čak i ako su osjećanja često tužna ili neprijatna. Takvih priča sigurno ima dosta i uvijek može da se nađe interesantan ugao da se prikažu, i zvučno i tekstualno. Kad god primijetimo nešto što je nama zanimljivo i neobično mi to zapišemo i pretvorimo u pjesmu i na taj način temu podijelimo sa drugim ljudima.
Upravo ste sa prethodnim pjesmama ispričali šta ste vi proživljavali u izlascima. Hoće li i na novom albumu biti ono što ste i sami proživjeli? Koliko je teško nekad ogoliti sebe i kroz pjesme otkriti kroz šta ste prolazili?
Sve što radimo je u funkciji pjesme kao kanala koji će slušaocu da prepriča zanimljivu priču i u njemu probudi neka sopstvena razmišljanja ili osjećanja. Nekad u to dodajemo i lična iskustva, nekad stvari koje smo vidjeli, nekad izmaštane događaje ili unutrašnje dijaloge, uglavnom od svega pomalo. Kada je pjesma gotova, ona više nije naša i nije o nama, već svako ko je sluša iz nje dobija nešto drugo. Ako će pjesma uspjeti u tom cilju, nije nam problem da se i sami ogolimo u procesu i podijelimo lične stvari sa drugim ljudima.
Cilj vam je da muzika koju stvarate bude slušana i uspješna. U moru svega i svačega, ali i interneta zahvaljujući kojem je sve što neko radi lako dostupno, koliko je teško doći do publike i zadržati im pažnju da jedva čekaju novu stvar koju ćete objaviti?
Pravimo muziku koju želimo da podijelimo sa ljudima i za koju smatramo da je dovoljno kvalitetna da dođe do njih. Ulazimo u svaki projekat sa srcem, entuzijazmom i željom da se prenese tema koja nam je u tom trenutku bitna, a ne da bismo od tog projekta zaradili ili postali uspješni. Kod nas je uspjeh rezultat rada, a ne finalni cilj. Prioriteti su nam kvalitetna muzika, spotovi, koncerti, filmovi i izgleda da naša publika to prepoznaje.
Koliko Vam je pomoglo da se izdvojite od ostalih izvođača i to što je neobična postava - bubanj i gitara?
Prije svega, mnogo pažnje posvećujemo tome da nam nastup što bolje zvuči, nedjeljama prije turneje uvježbamo pjesme na probama kako individualno tako i zajedno, zapisujemo greške na nastupima, i stalno ulažemo u novu muzičku opremu. Pred toga bitno nam je kako će taj nastup izgledati vizualno, stilistkinja Suna Kažić nas oblači u interesantnu i upečatljivu odjeću, a imamo i vrhunsku ekipu koja se bavi dizajnom svjetla na našim koncertima i onda sve to stvara odličan spoj našeg identiteta na bini.
Na nastupu je sve svedeno, nas dvojica smo sami za našim instrumentima i mikrofonima i izgleda da je to publici prilično interesantno, možda jer u posljedne vrijeme popularni izvođači uglavnom nastupaju sa dižejevima.
Dosta nam pomoglo to što smo živ rok bend koji pretenduje da bude popularan zajedno sa svom drugom muzikom koja je trenutno popularna, kao što su varijante trepa ili elektro pop.
Drugačiji smo u tom smislu, i zvučno i što se tiče pojave, što nam pomaže da se izdvojimo, a opet smo tu negde prisutni.
Svojevremeno ste na početku karijere učestvovali na konkursu koju organizuje Zadužbina Milan Mladenović. Koliko je za bendove i izvođače koji počinju bitno da se nekad okušaju i na nekim konkursima - festivalima?
Trebalo bi da se okušaju jer je to često super prilika da steknu iskustvo, poznanstva i neku veću vidljivost za sebe. Ono što sigurno ne treba je da dozvole da ih ishodi konkursa, takmičenja i ocjene nekih žirija obeshrabre ili da im poljuljaju vjeru - tehnika donekle može, ali autentičnost i umjetnički izraz zaista ne mogu da se ocijene i porede u smislu boljeg ili lošijeg, stvar je ukusa. Ne treba dozvoliti da išta na tvom putu zavisi od ishoda nekog takmičenja ili dodjele neke nagrade.
Bonus video:
