”Džez kao univerzalni jezik” tema je predavanja koje će u srijedu 12. aprila u 18 časova u Multimedijalnoj sali KIC-a Budo Tomović održati rumunski pisac, džezolog i diplomata Virgil Mihaiu. Pomenuto predavanje biće održano u sklopu manifestacije “Mjesec poštovanja džeza u Crnoj Gori - JAM 2023”.
Virgil je i profesor džez estetike i izvođač džez poezije, a suosnivač je Predmeta za estetiku džeza na Nacionalnoj muzičkoj akademiji G. Dima u Klužu, te za “Vijesti” orkiva je li zaista džez univerzalni jezik:
”Univerzalan je kada čuješ rezultat kao finalni zvuk. Recimo, grupa ‘Trigon’ koja je prije nekoliko dana nastupila u Podgorici je dobar primjer toga. Naime, u njohovoj autorskoj muzici provlači se kulturna zaostavština i etno motivi Rumunije i Moldavije, a to što rade interesantno je publici, pa su uspješni svuda od Novog Zelanda do Norveške, Španije do Japana. To je zaista nevjerovatno. Bio sam na dosta njihovih koncerata i svjedočio tome da gdje god da sviraju svi poštuju njihovu muziku. Eto, uvijek navodim primjer i vijetnamskog gitariste Gven Lija. Muzika zemlje iz koje dolazi je veoma jedinstvena i ograničena. Ima totalno drugačija pravila, ako je poredite sa evropskim tradicijama. Međutim, Gven je uspio da stvori poseban muzički oblik. Međutim, njegova muzika nije za široke narodne mase, već je mogu slušati samo pravi i istinski ljubitelji, jer u muzici moraš da se navikneš na nešto neočekivano i iznenađujuće”, kaže u razgovoru za “Vijesti” Virgil, te otkriva da iako ima dugogodišnje iskustvo i sam nekad zna da se iznenadi kad je muzika u pitanju
”Džez je misterija. Fascinirajuće je što je ovaj muzički pravac uspio da preživi svaku krizu. O tim nekim primjerima sam i pisao u svojoj najnovijoj knjizi. Recimo, dok sam je pisao dosta sam istraživao o džezu na Kubi, posvetio sam mu čak sedam djelova. Pisao sam i o džezu u Gruziji, takođe i o Tamasu Kurašvilu, a posebno poglavlje posvetio sam i vašoj zemlji i to pod nazivom - ‘Džez u Crnogorskom raju’”, napominje Virgil.
Kao neko ko se već godinama bavi ovim muzičkim žanrom ističe da džez muzika nikad nije bila previše popularna, te ni danas ne spada u komercijalu.
”Po mom mišljenju ovaj žanr može da stvori veoma dobru sliku o državi. Bio sam na džez forumu u Varšavi u Poljskoj i ovaj događaj je pratio svjetski časopis Magazin. Prateći godinama sve te manifestacije shvatio sam da svaka država ima svoju džez scenu. Nijesam mogao da povjerujem da čak i u Crnog Gori može da se napravi festival poput Mjeseca poštovanja džeza, koji već 16 godina radi Maja Popović. Crna Gora ima malo, ali svakako su to sjajna imena džez scene. U knjizi pominjem poznatog crnogorskog džez trubača Nikolu Mima Mitrovića. Nemate puno takvih muzičara, ali imate i Lazara Vučkovića iz Kotora koji je napustio državu još za vrijeme Tita, ‘50-tih godina prošlog vijeka. Kasnije je promijenio ime u Lari Vučković, bio je fantastičan pijanista, ali eto nikad se nije vratio u Crnu Goru, već je živio u Kaliforniji. Nažalost, dosta takvih talenata se izgubi jer napuste svoju državu. Isti imamo problem i u Rumuniji. Na sreću imamo dobrih talenata koji su još uvijek tu”, napominje Virgil te ne krije da mu je drago što upravo u džezu svako može da ima svoj muzički izraz.
”Čak u svakoj i maloj državi muzičari koji se bave džezom imaju svoj stil. Ovo je sjajan žanr gdje pokazujete svoju muzikalnost. Eto, recimo Moldavija je najsiromašnija država u Evropi, ali kad odete tamo imate fantastičan džez, folklor, ples. To je fascinirajuće”, dodaje Virgil, te otkriva da su posljednjih godina velike zemlje sve otvorenije da upravo kroz džez muziku spoznaju i upoznaju kulturu malih i siromašnih zemalja.
”Radio sam kao direktor Rumunskog kulturnog instituta u Portugalu i tamo smo imali veliki problem da radimo jer je zbog komercijale kultura pod pritiskom. Svi ti muzičari poput Mima Mitrovića daju sve od sebe da ostave trag i rade najbolju umjetnost, ali način na koji je umjetnost bila promovisana posljednjih godina je užasan. Prostor u medijima dobijaju mediokriteti, osrednje stvari, a sve s ciljem da bi doprli do širokih narodnih masa”, smatra Virgil, te ističe da je pandemija virusa korona takođe uticala na to da kultura bude u zapećku proteklih godina.
”Ne možeš da proizvedeš umjetnost ako razdvojiš umjetnike i natjeraš ih da komuniciraju preko ekrana. Prava umjetnost mora da bude ispred mene, tebe. Ne mogu da ostanem u Klužu, a da imam normalnu komunikaciju sa publikom. To je napad na kulturu. Trudimo se kao Maja da držimo nivo, visoke kriterijume”, napominje te otkriva koliko je dobro držati “visoke kriterijume” kad su ovakve manifestacije u pitanju.
”Recimo, jedan od najpoznatijih festivala džeza održava se u Luganu u Švajcarskoj i zaista je prvih godina kad sam bio imao nevjerovatan nivo. Međutim, kada sam otišao na 2016. pomislio ‘sam šta je ovo’, jer sam umjesto džeza sluša disko muziku i to Boni M na sceni. Nevjerovatno. Ako unište kulturu, ja ne mogu da živim. Zato i radim sve ove stvari gdje maksimalno promovišem kulturu i džez. Želim da preživim ako mogu”, iskren je Virgil.
Ove godine moto manifestacije “Mjesec poštovanja džeza u Crnoj Gori - JAM 2023” - “Balkan France Jazz Connections”, te sagovornik Vijesti ne krije da se kroz muziku najbolje povezuju ljudi.
”Često su u džez sastavima ljudi iz različitih krajeva svijeta, ali i izraz koji neki umjetnik ima takođe ga povezuje ne samo sa publikom, već i kolegama. Recimo muzičar Eldar Džangirov iz Kirgistana je nevjerovatan pijanista, ne možete da povjerujete kako svira. Amerikanci čak kažu da ne mogu da sviraju kao on i priznaju da je bolji. Zato ga zovu, a on kroz muziku koju stvara čuva taj nacionalni identitet. Tehnički da neko savlada i svira kao on može, ali biće robot, neće imati identitet i ličnosti”, zaključuje Virgil.
Bonus video:
