Francuski kompozitor, multiinstrumentalista i kako za sebe kaže "neumorni putnik svijeta" Olivije Samujan odlično je upoznat sa muzikom sa prostora Balkana, istražuje je još od fakulteta. Zato i ne čudi njegova saradnja sa makedonskim džez kompozitorom i gitaristom Sašom Popovskim.
Olivije već godinama gostuje na koncertima Popovskog širom svijeta, a upravo ova saradnja dovela ga je i u Crnu Goru, gdje je sa makedonskim muzičarem imao dva nastupa u Podgorici i Tivtu u sklopu manifestacije "Mjesec poštovanja džeza - JAM 2023" koja je nedavno završena.
"Sa Sašom sam se upoznao na festivalu u Bitolju, tamo sam svirao. Dok sam slušao njegovu muziku, pomislio sam da bi moja viola tu dala odličan doprinos i upotpunila zvuk, a nakon ostvarene saradnje sa triom Popovskog često zasviram i mandolinu koja daje tu bliskost sa folklornim elementima u njegovoj muzici", priča na početku razgovora za Vijesti Samujan.
Francuski multi-instrumentalista gostovao je na novom albumu Popovskog koji će biti objavljen na jesen, a većinu kompozicija sa tog projekta koji nosi naziv "Steps" prezentovali su ljubiteljima džeza u Crnoj Gori. Iako je i sam kompozitor, na albumu Popovskog je da isključivo svoj doprinos kao izvođač.
"Vrlo sam se brzo uklopio u muziku koju stvara Popovski jer teče dosta prirodno i svirajući je na violi osjećao sam se odlično. No, neće se na albumu ‘Steps’ čuti samo moja viola, već samu tu priču Popovskog unio i temerin, instrument koji ima psihodelične, ambijentalne zvukove. Zahvaljujući njemu sam takođe mogao da dam neku posebnu atmosferu Sašinim kompozicijama", otkriva šta je sve svirao na novom albumu Popovskog, te tvrdi da nije imao potrebu da se dokazuje i kao kompozitor, već se odlično snašao u ulozi koju mu je makedonski gitarista namijenio.
"Uvijek sam imao u vidu da je Saša vođa ansambla i nikad to nijesam zaboravio. To je njegova muzika i tu sam uvijek sebe gledao kao člana benda. Nijesam imao potrebu da se ističem kao autor", dodaje Samujan i otkriva koliko je nekad u takvim trenucima kad svira muziku koju je stvorio neko drugi teško suzbiti ego:
"Po prirodi sam kao kameleon, zato mi nije problem da se prilagodim muzičarima sa kojima sviram. Lijepo se osjećam kad sam dio nekog ansambla, nemam toliko odgovornost kao što ima vođa benda i kad znate od starta koja je vaša uloga i poštujete je, lakše i dođe do saradnje i ona traje. Inače, volim da sarađujem sa muzičarima jer upravo sve te saradnje nas obogaćuju, to je novi univerzum za mene", priznaje Samujan koji ne krije da ga je muzika sa prostora Balkana zanimala i prije susreta sa Sašom Popovskim.
"Već 20 godina proučavam tu muziku i sarađujem sa kompozitorima sa ovih prostora. Nedavno sam ostvario saradnju i sa makedonskom režiserkom Teonom Strugar Mitevskom koja je režirala film za koji sam ja komponovao muziku", pohvalio se Samujan.
Muzičari koji sviraju instrumente koji pripadaju ritam sekciji najčešće se žale na nepravilne ritmove po kojima je, ne samo makedonska, već i muzika Balkana karakteristična. No, i Olivije priznaje da nije lako svirati kompozicije pisane u nepravilnim ritmičkim podjelama.
"Za mene to nijesu prirodni ritmovi. Moram puno da ih slušam i razumijem da bih mogao da ih sviram sa muzičarima sa Balkana. Da bih bolje razumio tu muziku, kupovao sam razne balkanske instrumente kao što su gajde, tapan, tambura, naučio bih da ih sviram, a upoznavajući se sa njihovim zvukovima bolje sam shvatio balkansku muziku", ispričao je Samujan koji je ponosan na to što svira više instrumenata, iako je viola glavni.
"Previše instrumenata sviram, a inače sam i kolekcionar. Najstariji instrument koji posjedujem u svojoj kolekciji datira iz 1500. godine. U pitanju je mandolina, a inače sam opsesivan kad je u pitanju sakupljanje raznih instrumenata. U koji god grad da dođem tražim instrumente, raspitujem se, učim o svemu tome", kroz smijeh ističe muzičar.
Iako u zemlji iz koje dolazi imaju sjajne akademije, Olivije je u jednom trenutku odlučio da svoje znanje dodatno usavrši na bostonskom Berkli koledžu.
"Imao sam sreću da dobijem priliku da studiram na Berkliju jer svake godine predavači sa te akademije posjećuju evropske gradove, te predstavljaju program koji imaju na koledžu mladim muzičarima. Bio sam na jednoj takvoj prezentaciji i zahvaljujući tome što sviram violu, bio sam prepoznat i pozvan da dođem kod njih i učim. Dobio sam punu stipendiju na Berkliju. Mogu slobodno reći da je to spoj srećnih okolnosti što sam uopšte dobio priliku da prisustvujem tim predavanjima i prezentacijama i što sam pokazao interesovanje. E, već u Bostonu sam upoznao muzičare sa Balkana sa kojima i dalje sarađujem, tako da je interesovanje za balkansku muziku odatle i krenulo", prisjetio se Samujan.
Mnogi muzičari koji završe Berkli ne postignu uspjeh, no to sa Olivijem nije slučaj.
"Nijesam ni stigao da završim Berkli kad sam dobio ponudu da radim i sviram u Njujorku. Brzo sam stekao puno poznanstava zahvaljujući kojima sam ostvario brojne saradnje, snimanja, turneje, putovanja. No, svega toga ne bi bilo da moj glavni instrument nije viola. Sa violom sa mnogo više imao mogućnosti jer je manje muzičara koji sviraju taj instrument, a posebno u džezu i World Music žanru, tako da je bilo dosta i potražnje, ali i posla za mene", otkriva Samujan koji je talenat za muziku naslijedio od djede koji je bio harmonikaš.
Okušao se i kao kompozitor primijenjene muziku za pozorište i filmove, a na pitanje koliko se u tim njegovim radovima provlači džez, odgovara:
"Kao što sam već rekao, kameleon sam kad je muzika u pitanju. Sviram džez, ali i klasiku, muziku svijeta, u sve se to nekako sklapa i uklapa jedno s drugim. Moja muzika, iako sviram dosta toga, čuje se i prepoznaje, nije imitacija, nema neku zadatu formu. Iz filma u film idem po svom osjećaju. Moja paleta interesovanja za muziku je velika, tako da sam i bubnjar u jednoj pank-rok grupi. Uvijek sam raspoložen da proširujem svoja muzička druženja i saznanja", napominje sagovornik "Vijesti", te se osvrće na to kako teče rad kad radi muziku za pozorište i film i koliko je u svemu tome ograničen:
"Limitiran sam zbog režisera, jer je taj odnos između režisera i kompozitora komplikovan. Režiser vodi računa o mnogim parametrima koje mora jedan dobar film da ima, a to je scenario, režija, glumci, igra, a muzika mu dođe kao novorođena beba koja treba da raste i oblikuje se. Za saradnju između režisera i kompozitora treba vrijeme, da bi se pronašla prava muzika i ostvarila saradnja koja može na pravi način da prenese priču filma", kaže Samujan.
Kao neko ko svoj muzički doprinos daje i kroz pank i rok- koji su žanrovi koji se vezuju za bunt i veoma su glasni, Olivije kaže da se njegovi nastupi po energiji ne razlikuju kad je za bubnjem u odnosu na one kad svira džez ili klasiku.
"Pank-rok ne mora biti nužno muzika na koju ćemo da usmjerimo višak energije i da donosi neku naročito jaku energiju. Možemo se isto tako osjećati kad sviramo i Vivaldija ili neki drugi žanr. To ne zavisi samo od karaktera muzike, već i muzičara i njegovog načina interpretacije iste", zaključuje Olivije.
Bonus video:
